Iskrica for Dummies

Zemlja se okreće! Zašto? To nitko nezna...

Probudio sam se i popio popodnevnu kavicu. Opet pišem blog...gledam uvodne vijesti sa operinog portala...Njemačka bi i pristala na euro-obveznice ako bi u Europi postajala fiskalna unija...onda prognoza nekih iz MMF da bi kriza mogla doći u rujnu...kao da nije kriza, pa Engleska je opet u recesiji, samo je pitanje kada će i Njemačka ući...
Nema oporavka...dali ste svjesni da ćete na zimu izdvajati 30% više novaca na grijanje? Plaće vam nisu rasle, dakle nećeg ćete se morati odreći...ili ćete upasti u nove dugove...

Ovako je izgledalo prije pola sata...sada toga više nema. Stavio sam to u želudac i prepustio želučanim sokovima...zasada osjećam da mi je trbuh pun i da sam miran neko vrijeme. Popio sam i čašu vina i ugodno me smantalo...sada ću malo prileći...

O Kini se priča u superlativima. Kina se razvija, leti u svemir, postala je velesila. Kinezi zarađuju sve više i više. Standard im raste...itd,itd...Ali cijena razvoja je velika. Zamislite život u ovakvom gradu? Zar to nije pakao?

Kažu...biti će vruće. Razmišljam što jesti. Želudac mi je prazan a nemam ništa za "na brzinu". Ni kruha nemam...popiti ću zaslađeni čaj. Za ručak ću piletinu u umaku od tikvica sa rižom...mmmm, već vidim kako će to biti dobro. Piletinu ću potopiti u vrelu vodu, dodati začine i ulje i onda ću kuhati dok voda ne ispari i onda ću naribati tikvice i dinstati. U međuvremenu ću skuhati rižu. Neznam dali da dodam luk? Mentu ću dodati na kraju...
Na Burzi je jadno...nema trgovine. Ljeto je, tako je uvijek. Od, meni interesantnijih dionica bitnija promjena desila se kod Magme...da sigurno se pitate: "Zar Magma još postoji?" Postoji...Dvije su vijesti pogurale Magmu prema gore. Prvo, Digitel je povukao zahtjev za stečaj Magme i drugo, Fižulić i dalje posluje kroz tvrtke kćeri (mislim da se zovu Magma Gama i Magma Delta). Nešto dionica sam kapitalizirao (prodao) a veći dio sam sačuvao...

Evo, ovako je bilo...

Nakon "Požar u Colorado Springs-u" otišao sam...
Sve je bilo dobro do pola puta, kada me zabolio mišić...
Šepajući, dovukao sam se do Komisije.
Dali su mi 10 minuta
Izvadio sam štopericu i startao...
Završio sam na 10 minuta i 47 sekundi i zahvalio
Jedan stari profesor mi je odmah ponudio svoj laboratorij i svoju opremu ali zbog sukoba interesa odgodili smo to poslije konačne odluke.
Jedan mladi profesor me upitao suštinsko pitanje na koje sam dao odgovor.
Bilo je dosta pitanja kroz koja sam iznio sve.
Ljubazno sam pozdravio Komisiju i odšepao kući
Sutra bi me trebali proći svi bolovi...

PS. Skoro sam vam zaboravio napisati da sam u Getro-u pronašao strašan ruksak Dormeo. Prodaju ga za skupljene markice ali sam malo namignuo gospođi sa kase pa mi je dala markice i kupio sam ga upola cijene...180 kuna. Ruksak je nepoderiv, nalik je putnoj torbi i ima dvije godine garancije...


I još nešto...sve se snimalo...

Znam, znam...previše blogova...malo sam nervozan. Znate, sutra...

Ustvari htio sam napisati da sam se najeo pizze...možda vas to zanima, a možda i ne? Znam raditi pizzu...možda bi čak išao na takmičenje. Ako znate neko takmičenje u pripremi pizza, molim Vas javite...

Sutra izlazim pred komisiju...
Izložiti ću svoj plan.
Očekujem pitanja,
spremam odgovore...

Biti ili nebiti pitanje je sutra...
Moj odgovor je "Biti".

A što će oni reći?
Neznam...

Još me bole noge ali puno manje. Jučer navečer sam prošetao gradom. Sjeo sam na klupu kod Gospe od Kamenitih vrata i gledao vjernicu ispred oltara. Onda sam malo prošetao i krenuo kući, tramvajem. Kada sam došao kući izvukao sam mobitel i slučajno pritisnuo SEND. Ubrzo mi je došla poruka "Kupili ste kartu za tramvaj..."

Daj da nešto pošteno napišem a ne da črčkam kojekakve gluposti! Evo, odmaram se...cijeli dan. Tu i tamo se ustanem, nešto napravim, nešto napišem, nešto pojedem i onda se opet odmaram...ležeći. Bole me noge. Četiri dana sam na nogama i red je da se malo odmorim...Super mi je što kiša pada. Ugodno je...ni vruče ni hladno...a i ne moram izlaziti nigdje, samo na balkon, malo se osvježiti. Ni kuhati nešto posebno ne moram...nakuhao sam se...tri velika ručka. I nisam nešto posebno gladan. Namazao sam si pekmeza i kruha i skuhao kavu. Kava mi dobro dođe. Sada kuham narodnu kobasicu od Agro Rijeka. Oni imaju najbolje meso. Probao sam njihovu mortadelu i mesni narezak. Izvrsno...
Skuhati ću kobasicu ali je neću pojesti, možda kasnije ako ogladnim. Imam i kruha koji sam ispekao prije tri dana. Još je dobar. Malo je popljesnio jer sam ga vlažnog stavio u kutiju za kruh ali nema veze...dobar je.
Mogao bi ja još puno toga napisati, o tome što je bilo jučer i prekjučer i o tome što će biti preksutra ali neću. Držim se ovog trenutka. I on je dovoljno velik da bi se o njemu napisalo par riječi...

Zamislite što mi se desilo...voda u kojoj sam kuhao kobasicu je skroz isparila i kobasica se skroz ispekla...fantastično!!!

Moje srce čezne
za tobom
koja visiš za kompjuterom.

Vidim patnju tvoju
Sve tvoje blogove i klikove
Ovaj mi se sviđa
a ovaj ne
tisuću puta si izgovorila
makar u sebi...

Kako da te barem
na kavu pozovem?

Jučer smo u šumi palili vatru i pekli meso...svako je pekao na svoj način. Vatra je bila kakva je trebala biti, velika i pomalo opasna. Pekla se vratina i but...

Prekjučer je u Dubcu održana izložba slika. Nepoznati umjetnici su izložili desetak slika na klupi za sjedenje. Izložba je privukla pažnju slučajnih prolaznika a neki su se odvažili zastati, pogledati slike i popričati s umjetnicima. Razgovaralo se o cijeni...i životu

Znam da si sama
a da bi htjela
samnom biti...

I što sada
kada smo sami?
Ljubav kratko traje,
moram znati
Tko si ti?

Tko smo mi?
Vjeruješ da postoji mi?
Ili smo samo ti i ja?

I udarim ja,
da pletem
i pletem
I uhvatih te
u mrežu svoju...

muhice...