Hoćeš da se igramo mačke i miša?

Hodam svijetom. Moja strast kao otvorena rana.Glatka kao ulje.Živa kao izgubljeno blago.Možda je pravi trenutak da ti priznam.Ista pred strancima, kad lažem sa željom.Okrutna, bez kontrole.Rasipajući razuzdano posljednje topline.Između suza, ali s krikom.Razmažena kao noć.Nestvarna kao uspomena.Trnje u kosi i slatko na usnama.Hodam svijetom.I kad se vratim, riječi će još uvijek biti ovdje.

Osjećaj nelagode.Kad vidiš da sve postaje predvidljivo i nada curi kroz prste.Poput vrućeg šamara vraća te da živiš s vlastitom prošlošću.Pa onda slegneš ramenima i pomisliš bašmebriga.Nitko ionako ne shvaća čemu sve.Kad misliš da ti se život raspada, dogodi se nešto prelijepo.I tek tada te uništi.Nasloniš se na zid.Udišeš i dalje te društvene pare.Dođe ti začepiti nos i premotati traku.Ma, daj molim te.Kakvo prenemaganje.

Slaba je ova drvena ograda.Koliko si već puta rekao da ćeš je popraviti.Ne kažem da nikada nisi pokušao.Uvijek bi se to onda nekako završilo virenjem kroz natrule daske i mojim zadirkivanjem.Samo ti radi, zašto ti smeta kad ja gledam?Uzalud pokušavaš ostati ozbiljan, smije ti se sve ispod obrva.Petljaš oko alata, znaš što treba, ali ne znaš od kuda početi.Idem nam skuhati kavu.Tvoje kuckanje i moje zveckanje.Pretpostavljam da si već osjetio miris, ali znam da nećeš prekinuti to što radiš dok te ne zazovem.Ostavim šalice na stolu i nalaktim se na ogradu.Rijetko kada te imam priliku gledati odozgora.Dođi.Ostavljaš čavliće na stepenicama dok se penješ, ionako su premali da bi koristili.Tvoja je kava potpuno crna, kratka.Moja je s mlijekom i jako slatka.Mirisi im se miješaju.Pogled u šumi.Kuća na osami.Mljackam s užitkom, to ne valja skrivati.Ne pričamo puno.Ispružim nogu ispred sebe i naslonim je na ogradu verande.Zbilja bi je trebalo popraviti.Samo me pogledaš.

Pred očima su joj poigravali plamenovi.U ušima je tutnjalo.Za časak, kratak kao munja, snage podvostručene užasom, ugrizla je ruku koja ju je gušila.Njegova psovka pretvorila se u okrutnu beskrajnu riku prljave životinje.Morala je pobjeći.Udarala je s jecajima, grebla, njegova se krv pomiješala s njezinom.Urličući od bijesa, na rubu živčanog sloma, osjećajući kako je napušta razum, uzalud se branila.Prelazio je svojim koščatim prstima po cijelom njezinom tijelu, tiskajući je razuzdano, gurkao i prevrtao amo-tamo uz grubi sladostrasni smijeh.Komad po komad, kao da ljušti neko voće, skinuo s nje i posljednji dio odjeće koja je skrivala njezinu nagost.Konačni udarac.Zašto su joj bogovi dali tijelo tako slabo?

Snove mi prekine alarm na mobitelu.Još jednom 6 am.Sklapam kapke, još samo tren.Čujem mrmljanje na susjednom krevetu.Ne vrijedi odugovlačiti.Sjedam na krevet i kroz paučinu nazirem predmete.Rukom napipam kutijicu na noćnom ormariću i tražim put do kupaonice.Umivam lice hladnom vodom i namještam oči.Prvi pogled u ogledalo danas.Sviđam se sama sebi jutrima, raščupana i glatke kože.Plastični ružičasti zastori na tušu.Preplaše me na početku svakog dana.Nasumice uzimam gel za tuširanje i prepuštam se dodirima.Ovo je najteži dio.Zatvoriti vodu.Omatam se ručnikom i pristavljam vodu za kavu.Vrata ormara u sobi škripe dok vadim odjeću, nikada je ne pripremam večer ranije.Kava je gotova, bacam pogled na sat.Imam vremena za cigar.Uvijek čitam ujutro, tih par minuta.Provjerim da li su mi mobiteli u torbi, ključevi od stana i novčanik.Karta na noćnom ormariću.Stalni podsjetnik.Ne bi mi bilo teško otići.Ali, možda ipak sutra.Štrcak parfema i izlazim iz stana.Opet ću kasniti na posao.

Povest ću te daleko od ovog mjesta.Iza gorkih završetaka i suludih maštanja.Povest ću te na mjesto za koje nisi znao da postoji.Tamo nema bezvremenih borbi ni strahovanja.Tamo ne trebaju svjetionici.Tamo se možemo zajedno igrati u pijesku.

Moje su oči nekada bile plave.A sada se pitam tko si ti ispod te odjeće.I koliko ćeš se još skrivati.Vidi što sam napravila nevinima.Šaljem ovo uvrijeđenima i još uvijek tvrdim da nisam glumila, kad toliki teže samo udovoljiti.Uvijek dođe vrijeme kada znaš da moraš otići.To je doba preokreta kada ptice više ne pjevaju ujutro, a večeri su podjednako sastavljene od zlatne svjetlosti i crnih oblaka.Nešto što je čvrsto kao stijena i nešto što je mekano kao maslac mogu lako zamijeniti mjesta i sve što sam poznavala postane upitno i dovedeno u sumnju.U posebno vruće dane, kad ti dođe želja da ubiješ svakoga tko ti se nađe na putu, ili ga barem zdušno ošamariš, ja sanjarim o tvojim dodirima.Ti nisi živo lice koje poznajem.I ne možeš očekivati da ti vjerujem.

the pinch one inch half a head and half dead no pain no gain there’s a million voices in my brain it’s like a game of hide and seek and i play every day i close my eyes and i count to ten one two three and everybody runs away i’m in a bad way it’s such a bad way can’t you give a damn on a better day i can’t come out to play when i’m in such a bad bad way purple leather makes it better a purple coat or a purple sweater clothes make the girl i know but i can’t get dressed when i’m this low i’m like a self made hand grenade but i can’t pull the pin i set the bait and sit back and wait then i try to see if i can reel you in little peach little blue a little water and i’m as good as new i want to swallow all of you but i’m biting more than i can chew

Nikada se ne bih usudila biti jednostavna i mudra.

Hrčeš dok spavaš.Ne mogu spavati zbog tebe, ali ti zato radim stvari zbog kojih se onako smijuljim dok se protežeš uz prvu kavu.Gledam te, tu gužvu od dlačica u nosu kako se migolji dok dišeš.I onda, isti taj nos kako negoduje kada te škakljam po gornjoj usni.Okrećeš se na bok, ljuto mi okrećeš leđa.Pa što...ni ti meni ne daš spavati.Otkrivam te polako, uvijek spavaš u boksericama.Zar se bojiš da ću biti zločesta dok ne paziš na mene?Spuštam ih lagano, tek toliko da mogu uvući ruku.Prst po prst.Stisnem se skroz uz tebe.Čujem kako mrmljaš nešto kroz frktaje.Ujutro ćeš me opet pitati čemu taj osmjeh.Nalaktit ću se na stol i mudro šutjeti.Što ne znaš, ne boli.

Skidam se u tvojim mirisima.Samo ti me vidiš takvu.Bila sam sve što sam mogla biti.Sada sam tvoja.Nasmijat ću se u lice svakom tko mi prigovori posjedovanje.Zablude me ne zanimaju.Poljubi me u vrat.Ono tajno mjesto na preponi.Unutrašnju stranu lakta.A ja ću ti pjevušiti na uho:...Once in my lifetime...I'll never be in between...Some things you just can't ignore.

Dakle, nema nikog  novog.Ovi snovi koje sanjam, svi su se ostvarili.Zvučali su poput groma, a imali okus plijesni.Rekao si da ću biti dobro.Jednom će to biti istina.Jednom ću i ja tebi moći željeti isto.
I nisam napravila ništa od jutros kad sam se probudila.Kako reći nekome tko ti je drag da tako više ne ide i da ga želiš više nego ikad?Gledam slike na stolu.Tragovi u snijegu i gole grane.Malo nasmiješeno lišce.Gdje su mi sad ti mali obrazići i čime se igraju ljepljivi prstići?
Mislim da ću popiti još jednu kavu.

Naručila sam si oblake jutros.Idem sada van, pozdraviti ih.U tamu šuštećeg lišća i vrištećih bljeskova.
:)

Njoj nitko ne mora reći da je lijepa.Čula je to već toliko puta.Mogu se samo pitati - što vidi u njemu.Dok gužvaju ruke u džepovima i čekaju na red.Zašto odmah ne odustanu?Još je uvijek uzrujana oko onoga sinoć.I večeras neće doći.Tek toliko da je još više poželi.Znao je reći da prije nje nije nikada volio.Ne laži mi.Ljubiti će opet sutra, s novom snagom, kao da ništa nije bilo.Prekriti modrice i pokazati zube.Izležavati se na njegovom tepihu i mazno zijevati u njegovoj stolici za masažu.Gledati ga kako naručuje ručak iz kineskog restorana i s nevjericom po peti put objašnjava gdje je Zvonimirova.

Ne mogu ustati iz kreveta danas.Ili izbaciti tebe iz misli.Jednostavno ne mogu pronaći put kako ostaviti ljubav iza sebe.Spotičem se, nedostaješ mi.Preskače mi ploča u glavi.Visim o koncu i svako tu i tamo čekam da mi srce opet bude slomljeno.Kao nekad.Za dobra stara vremena.Nadajući se da će sve tvoje greške konačno izblijedjeti.Jer, naravno, ja sam nepogrešiva.Što ćeš učiniti?Pogoditi ili promašiti?Odustajem od drame.Kupiti ću novi kišobran.