Hoćeš da se igramo mačke i miša?

Ne znam puno o nekim stvarima.Ne znam puno o nama.Ali, kada vidim tvoje lice, znam da je to ono što tražim.Kažeš da sam ja ta koja će uvijek pronaći sunce u kišnim kapima.Ne razumijem razloge za sve one lude stvari koje radim.Ali, osjećam tebe kako protičeš kroz mene, dotičeš trenutke koje sam jučer zaboravila.Kažeš da sam ta koja će otjerati mračne sjene sve do čistog jutra.Postoje stvari za koje nikada neću pitati zašto.Mislim da sam pronašla ono što me čini cijelom.

Da nisam danas već pisala žutom, ovo bi vjerojatno bilo te boje.Ali, sve s namjerom.Jer, ti si meni ipak crvena.Najdrskiji cvijet na putu prema školi.Kaplja krvi na mom dlanu.Zajedno kroz egoe, raskršća i slomljena srca.Bez obzira na kilometre.Sebično mi je drago što si se vratila.Amerika je zemlja daleka.Držiš me na mjestu.Spašavaš od prejakih svjetala kojima sam nekad žudjela.Plakala sam onu noć u pretrpanom autu, plakala dok nisam zaspala.Skrivala suze da ne pomisli kako sam napokon nesretna zbog svoje odluke.Ali, ja uvijek želim sve.Ljubomorno kradem tvoje sretne misli.Zauzvrat nudim svoje mračne tajne.

Izvršit ću sve tvoje želje, kao da su zapovijedi.Obojati ti tijelo u poljupce.Boriti se protiv tvojih strahova tristošezdesetpet dana godišnje.Živjeti sve moje ponedjeljke kao da su subota poslijepodne.Sve što trebaš je pokucati na moja vrata kada budeš u gradu.

Ne tražim i ne pitam.Uzimam zato i grabim sve što ponudiš.Danas sam cvijeće u vlastitoj kosi.Danas prolazi sve.Znam da sam bila zločesta, voliš ti i to.Večeras ćemo se smijati zajedno, nije važno što ne mogu zaspati kraj tebe.Sitnice su to poput leptira u tvojoj probušenoj mreži.Zveckaju narukvice oko mojih ruka, koliki su ih nazivali okovima i ja sam ih pustila da se izvuku.Uvijek ja.Najiskrenije je pisati o sebi.Ne tražim i ne pitam više.Šutnjom si mi zatvorio usta.

Ispružila se na krevetu, odjevena samo u mrežaste čarape koje je dobila od prošlog ljubavnika.Lijeva je pukla, odmah ispod madeža na koljenu.Ne primijeti se, ne bi ih inače sada nosila.Nije mislio da bi ona ikada napravila takvo što.Još uvijek se nije opustio i stajao je iznad nje, naslonjen na ormarić u suprotnom zidu.Uhvatila je jastuk i jednom ga rukom nagužvala ispod sebe.Naslonila se i spustila glavu.Promatrala je bradavice kako se tresuckaju pod naletima srčanih otkucaja.Nervozno se nakašljao.Zar je što htio reći?Uzaludno se opirao.Iz njezine se mreže ne izlazi.Raširila se pred njim.Igrala se njegovom nelagodom.Nazvao je ranije toga dana, pitao može li doći, htio bi razgovarati.Znala je što će reći.Da ne može više tako, da nema razloga opraštati joj stvari za koje je siguran da će opet učiniti.Još je jače izvukla nogu i otkrila se.Znao je gdje je najranjivija.Ništa ne bi boljelo toliko kao kada bi se okrenuo i ostavio je tako, bez riječi.Za sve što mu je napravila, bar mu to može omogućiti.Spustio se na koljena, do samog kraja kreveta i uzeo joj stopala u ruke.Htjela je da ju ponizi, samo tako se mogla ispričati.U ovome se nije snalazila.Uhvatio ju je za obje noge, meko meso listova, i privukao k sebi.Razmaknuo kosu s lica i zagledao se u iscrtano, našminkano lice.Koliko je od nje tu ostalo?Čvrsto je uhvati za bradu i krajem plahte razmrlja to savršenstvo od usnica.Nije ju poljubio, nije se nasmiješio, nije pitao.Vratio je jastuk na mjesto, najmekši dio ostavio njoj.

Da mi je biti kiša.Iznova i iznova svaka mokra kap.Dohvatiti tebe u mnoštvu sitnih zagrljaja.Ljubiti ti obraze dok prelaziš cestu.Gladeći vrat u škakljavim linijama.Bježala bih svojim koračićima tebi pod košulju.Milovala ti leđa hihotavim rječicama.Dio po dio.Kap po kap.Iscijedila se zajedno s tobom.

Pogledaj kako je blijeda kraljica slijepih noći.S plimom u ruci i šalom od vjetra.Nikad sama, punog srca.Kako si došao, tako ćeš otići.Ona zna i ne skriva pogled.Luta s oblacima i crta u prašini.Zabacuje kosu i pokriva se lišćem.Voli miris zemlje.
Pogledaj kako je vruća prosjakinja žitnih polja.Bijelim dlanovima čupa travke.Slaže ih u džepove i tjera ptice.Dugo si je mamio, pristala je na sve.Srami se i ne gleda u oči.Grli drveće i sanjari o samoći.
Svetica koja ti se podala i bludnica do koje ne možeš doći.

Nevjerica.To je šala.To se ne može dogoditi.Bila sam potpuno mirna.Ne podnosim takav smisao za humor.Suze na njezinom licu nisu me uvjerile.Svašta.Naljutila sam se.Otkud joj uopće takva ideja.Rekli su mi da ne mogu tamo.Ja sam željela.Iako je ujutro padala kiša, sunce topi asfalt.Osjećam ga samo negdje u daljini.Netko se to gadno zeznuo.Čovjek u uniformi nasred ceste.Ne možete ovuda, promet je zaustavljen.Nisam mogla to izgovoriti.Pogledao me sa žaljenjem i propustio.Auto nije išao dovoljno brzo, izašla sam i počela trčati.Sam rub ceste.Auti poredani u tihoj povorci s druge strane.Stoje.Ne gledam ih, osjećam kako pilje.Hladno mi je.Vidim taj zavoj ispred sebe.Ne želim tamo.Moram.Tragovi kočenja na cesti.Staklo.Krv.Čujem samo more.

Ne moraš znati da bi me želio.Ne moraš osjetiti da bi me dohvatio.Znala sam da ćeš zavoljeti moje male grudi.Ljubiti me od svega po malo.Poput sirene iz tvojih snova.Dati mi kap opasnosti i uzdisaje koji traju.Za mene je to bio stari i novi dodir.Bio je rat, govorio je strah.Sve si učinio da zavolim drugog.Ostala sam tvoj dokaz ljubavi.Cvijet ispod koraka.Na rubu tisuća svjetova.Kad samo najhrabriji maštaju.
 

Ne žive u bajkama.Dovoljno su hrabri da dođu k meni.Pogledaju me u oči i kažu mi u lice ono što već znam.Daju mi dio sebe ne tražeći ništa zauzvrat.Njih stotine u jednom čovjeku.Mozaike svojih duša.A ja ih čuvam.Pazim na njih kao rosu.Poljubim ih.S vremena na vrijeme, da im ne narušim sklad.Nedostaju mi.Trebam ih.Ti ne misliš da bih ih mogla uništiti?

Kako se vrijeme bližilo, podijelila je sve svoje stvari sestrama i oprostila se od svih koje je voljela.Kada je došao dan, sa strahom u srcu i snagom u ljevici, zajahala je tog nepoznatog konja i pustila da je nosi.Osjećala je kao da leti, gotovo bešumno.Samo trzaji njihovih kosa izmiješani u zraku.Gotovo da bi i uživala u putovanju da nije znala što je čeka na kraju.Noć je već padala i kako je postajala gušća tako su je raznobojne svjetlosti u daljini sve više razbijale.Šarenilo u svim smjerovima.Zanimljivo je bljeskalo, šuma je gorjela u bojama i bilo je ugodno toplo.Krajolik se mijenjao, konj je usporio kada su naišli na drvored narančinih stabala.Kipovi s bakljama na vrhu među njima.Usred svega, osvijetljena i nestvarna, palača.Veća od svega što je ikada vidjela.Tiha glazba u zidovima.
Konj se zaustavio u podnožju stepenica i zatresao grivom.Uhvatila ju je čvršto objema rukama i kliznula tako niz njegovu dlaku na tlo.Okretala se na sve strane, ali sve je bilo prazno.Šuštala je haljinama kroz sobe, okićene i udobne, raskošne i meke.Nakon nekog vremena, primijetila je korake koji su je pratili.Lijeni i teški.Taj ju je zvuk vratio u stvarnost.Nije pokušavala bježati.No, zato je i došla.Suočiti se sa Zvijeri.Već je po mirisu znala da je blizu.Srce je sve brže kucalo, oznojenim dlanovima gladila je haljinu.Prizor je bio neponovljiv.Teror nad njezinim živcima umalo ju je srušio na koljena.Ostala je stajati, ne dopustivši niti jednom drhtaju da izbije izvan kože.
Kraj još ne znam.
 

Ne sjećam se točno koji je bio dan u tjednu ni o čemu sam razmišljala.Ne sjećam se gdje smo se sreli i da li sam kasnila.Stao si iza mene i privukao me k sebi.Poljubio si mi vrat prije nego sam ti vidjela lice.Okrenula sam se prema tebi i sudarila se s tvojim nosom.Oboje smo se nasmijali, samo si me jače stisnuo.Poželjela sam te izvući iz te odjeće.Nešto si govorio, ali čula sam samo drhtaje u glasu.Ne sjećam se da li je puhalo i da li mi je frizura bila na mjestu.Ne sjećam se da li je bila gužva u tramvaju ili smo bili sami na cesti.Usnama sam putovala tvojom kožom, noć je pobjegla u tisuću boja.Rastopila se u tvojim dodirima, dala mi novo jutro.

Budi preljev od čokolade na mojoj torti.Neobičan tren u sasvim običnom danu.Mjesečina mojeg neba.Najdraži dodir na vratu.Crveni M&M na mom dlanu.Šal u zimsko jutro.Pospana riječ na jastuku.Toplo pecivo uz kavu.Stara pjesma na radiju.Drvo života.Vatra u kaminu.Zamagljeni prozor.Divlja loza.Pijesak moje plaže.
Budi moj sat, ja ću biti tvoje vrijeme.Tvoja ptica u letu.Zabranjeno voće.Bijela haljina.Ljetna kiša.Zraka sunca.Čisto srce.Tvoja šetnja kroz suton.Staza preko planine.
 

Oh
Why you look so sad
tears are in your eyes
Come on and come to me, now

Don't
Be ashamed to cry
Let me see you through
Cause I've seen the dark side, too

When the night falls on you
You don't know what to do
Nothing you confess
Could make me love you less

I'll stand by you
I'll stand by you
Won't let nobody hurt you
I'll stand by you

So
If you're mad, get mad
don't hold it all inside
come on and talk to me now

Hey
what you got to hide
I get angry too,
Well I'm alot like you
When you're standing at the crossroads
And don't know which path to choose
Let me come along
Cause even if you're wrong

I'll stand by you
I'll stand by you
Won't let nobody hurt you
I'll stand by you

Take me in into your darkest hour
And I'll never desert you
I'll stand by you.

And when
When the night falls on you baby
You're feelin' all alone
You won't be on your own

I'll stand by you
I'll stand by you
Won't let nobody hurt you
I'll stand by you

Na rubu nečeg predubokog.Smiješno kako se ponekad teško sjetiti riječi.Jednom je tu bila noć.Reci mi da je dovoljno voljeti jednom.