Hoćeš da se igramo mačke i miša?

Trebaš vidjeti kako izgleda moja kuća.Poput kutije za nakit u kojoj čuvam najljepše detalje.Sve boje ulaze kroz prozore i skupljaju se na prašini u kutevima.Kamen na podu, kozje staze do mog kreveta.A on, među plamenim stupovima, najskuplji izložak u galeriji.

Pojave se ponekad na mojim putevima.Ne vidim jesu li lijepi ili ružni, mladi ili stari.Ne znam jesu li sretni, doručkuju li ujutro i kakvu kavu vole.Čitaju li novine od naslovnice ili počinju s horoskopom.Koliko kredita otplaćuju i budi li ih dječji plač noću.Gužvaju li se poput mene među pospanom ruljom ujutro u tramvaju ili spavaju do jedanaest.Kasne li na sastanke ili obično već čekaju na dogovorenom mjestu s rukama u džepovima.Vole li više dinju ili pipun.Ljube li ili su okovani strahom.
Pojave se sa svojim prošlostima i sadašnjostima koje nikada ne saznam.Sa svojim pričama duboko u novčaniku, uz izdrpane slike najdražih.
Nasmiješe mi se i ponude sunce.Meni.Više se ne pitam zašto.Prihvaćam.I smiješim se i sama.Zašto ne?

Pitam se koje je boje.Vuče mi na žuto.A ja žuto ne volim.I ne da mi se biti praznovjerna danas.Dobro, možda pročitam horoskop.Svoj i još jedan znak.Onak, uz kavu.Ali, nije da vjerujem.Dobro, možda..ako kažu da sam super.Jer ja to jesam.Jutros je monitor poljubičastio.Ni on ne voli ponedjeljke.Savjet majstora (hvala!) je riješio stvar.Idem lutat gradom.I gledati izloge.Sebe u izlozima.Kako izgledam iz profila?Zašto svi ti ljudi pričaju u mojoj glavi?Ljudi, hajte doma.Djeci svojoj.Kućnim ljubimcima.Nekome.Dajte mi malo mira.Idem se voziti u tramvaju.Ugodan vam dan.

Danas sam zločesta.I tako lijepa.Vrijeme se mijenja kada gledaš u moje lice.Znam već što sve mrzim, ali svakodnevno pronalazim nove stvari koje ću voljeti.Ne boj se, već sutra si na slobodi.Ali, danas još - samo moj.Dat ću ti nešto poput ljubavi.Da te zabavi prije nego zaspiš.

Pokušavam doprijeti do tebe.Vidim te kako stojiš na kiši.Skloni se od noći.Uđi i lezi kraj mene.Omotati ću ruke oko tvojih golih ramena i ne pitati se gdje mi to idemo.Nasmiješi mi se, prije nego te zaboravim.

Preda mnom tama.Plava u Mjesečevom pogledu.Izvaljena na jastucima od kamena i ukrašena jedino kosom - napast za demone.Bljesak na mirnoj površini i ispružena ruka.Topla.Uranjam u nepoznati svijet.Plavetnilo čudnog drveća i nemirnih trava.Gdje bića vitko tijelo pokreće u nemogućem trzaju.Uvijek u parovima.Nikad sami.Bez pitanja.Moje tijelo odgovara uzletom odjeka tisućama bespuća.I uhvati me strah.Željeznim karikama od paučine.Ruka u tvojoj.Božanski opijum za moje smrtno srce.Taj svijet si ti.
 
Još uvijek te sanjam.Hladan je kamen pod kojim ti spavaš.Ljubavi.

Izazivaš me slatkim milovanjima, misliš li da znaš kako ćeš pobijediti?Rukom petljaš po kosi, sasvim nespretno i znam da to radiš namjerno.Želiš me nasmijati, ali meni nije smiješno.Čupaš mi kosu, a ja želim da me ljubiš.Nudim ti usne, zovem te pogledom.Vrtovi su topli.Ne grije ih samo ljeto.A ja volim stijene i kada gore.Možda još i više tada.Kada bole i pucaju.Stenjem pokretima i gužvam plahte, tebe kao da i nema.Ne štedi me.Ti ne poznaješ moje granice.Ja se ne zaustavljam, uvijek želim sve.

Na koljenima.Preda mnom.U tihoj svjetlosti lampe.Miris ispucanih usana i pospani pogledi.Naše riječi, glazba i životi.Sve u jednoj krvi.Mornari i njihova preplanula tijela.Zar ih ne vidiš?Oni nisu samo moji.Sanjam.Dodirni me.Potraži dobro iznad mojega.Lipanj nije važan.Jer, kad nestanu brodovi, pamtit ću samo najbolje.Znakovi sve svetiji, neobilježeni ranije.Smijem se.Gledam kako gori moje naplavljeno drvo i ne poznajem tugu.Morski se zvuci pojačavaju.Pronađi mi otok.Tamo ću se smiriti.