Hoćeš da se igramo mačke i miša?

Lišće mi poput histeričnog smijeha krcka pod koracima.Zamišljam kolačiće raznih boja i oblika.Ne znam kakav je koji dok ne zagrizem.Otkud početi?

Jer i to je jedan od načina na koji će ti se prošlost uvijek vraćati.Znaš, zar ne, da ti tvoje zaboravljene greške neće prestati trovati misli?Kako tvoji snovi?Možeš li im vjerovati?Da li je sve tiho tamo dolje?Ili natiče i raste i moglo bi prsnuti svakog trena?Ponekad se budim noću i tamo nema ništa.Mrtav sam zub u čeljustima živog svijeta.Moj razum jednostavno nije više na mojoj strani.Budi dobra sljedeći put.

Gužvam riječi u ustima.Nema smisla govoriti naglas, ja ih želim dati tebi.Suvisle i nesuvisle.Druželjubive i same.Nemirne, to da.Škakljaju i hihoću se same od sebe.Takve su moje srijede.

Sada više ne znam kako bi bilo da sam saznala na vrijeme.Možda ne bih spavala do podneva i gubila prekrasna jutra.Možda bih imala više strpljenja s onima koji ne znaju.Možda bih te nazvala i priznala da trebam tu pomoć.Možda bih se rasplakala usred gužve u tramvaju.Možda bih udisala mirise punijim plućima.Možda bih rekla istinu.Možda bi sve bilo isto.

Njegov me dah pritisnuo uz obalu.Užarenu i meku.Napravio mi je krevet od školjki i brašnastog pijeska.Polegao na jastuke od morskih algi i prekrio valovima.Rekao je da sam pali anđeo i istrgnuo mi slomljena krila da ne patim.On je želio da budem žena.Toplih grudiju i jedrog vrata sa uznemirenim, nabreklim i oznojenim žilama.Volio me gledati dok dišem, dok se tijelo napinje i opušta.Mokrim je pijeskom pečatio moju kožu, rekao da ću tako biti samo njegova.Rukama je odlomio komad napukle stijene i njome mi među bedra utisnuo ime.Pomiješao je naše mirise i naučio me ljubiti.Svidjelo mi se biti ženom.Svidjelo mi se biti grješnom.

Nakon svega, iznenadila ga je nježnost kojom mu je ispirala rane.Očekivao je, gotovo se nadao, da će napraviti nešto čime će otvoriti tek skorene kraste.Noktom, možda čak i slučajno, zagrebati kroz rascvalu kožu.Bila je prepažljiva, preoprezna.Na njezinom je licu tražio strah kojim se hranio prošlih dana.Samo čista bezimena koncentracija.Nije čak ni uživala što ga vidi takvog.Rane poput svojih do sada je viđao samo na ženama.One su bile lijepe.Sanjala je, i u snu je čula glasove.Tišinu između kratkih zamaha njegovih pokreta.Došli su je spaliti jer se nije bojala.A lagala je.Probudila se stojeći na prstima poput dresiranog medvjeda.Publika bi silno uživala u ovom programu.Njezinom tijelu ispod razderane bijele tunike, netaknute kože.Vrijeme je kapalo niz rastopljenu svijeću.Leđa su je boljela dok se naginjala iznad njegove utrobe.Neki životinjski vonj pario se kroz šavove odjeće, željela ju je svu maknuti.Nije ni pokušao govoriti, usne kao da su bile premazane voskom.Prstima je drapao zemlju, tupost je bila gora od boli.Zašto ga skida, zar ne vidi da ga samo odjeća drži u jednom komadu, pitanje se tek počelo stvarati u glavi.Prepustiti se konačno njezinoj volji bilo je jedino i pravo.Komadi koje nije mogla izguliti s njega ostali su visiti u smiješnim krpama.Ni sa cipelama nije mogla ništa.Gotovo se nasmijao dok je smrznutim prstima ispetljavala lišće između vezica.Sada će otići.Dobro je tako.Poželio je već nešto konačno.Bljesnula mu je tijelom pred očima.Preko glave je povukla onaj komad krpe koji je tada prevukao preko nje, dajući joj lažnu nadu.Zatvorio je oči i želio je mrziti.Legla je kraj njega, uz njegovu krv.Izgledali su poput izmorenih ljubavnika.Iscijeđenih i samih.Nade sklupčane u klupko konaca ispod njezine glave.

Njegov povratak ubrzao joj je srce.Licem okrenuta prema zidu, nije joj smetala ni hladnoća ni gruba površina.Godilo je, štoviše, sakriti oči.Ne dopustiti da sve vidi.Prisutnost njegove pojave plazila joj je uz nogu.Znala je što može očekivati.Prići će kada on to bude želio.Čekao je tiho, s namjerom.Mogla je samo uvijati bokovima, onako sama od sebe.Tjerajući čežnju u nekim drugim smjerovima.Negdje gdje bi bila dobrodošla.Leđa izvinuta u čudnom luku, sada je možda i poželjela okrenuti glavu.Kako se približavao, shvatila je da to neće biti moguće.Svaki bi pokret značio molbu.Dodir koji je klizio kičmom ponovno je probudio strah.Preglasan udah ju je odao.Klimnuo je glavom s odobravanjem, iako ona to nije mogla vidjeti.Sve već ionako radi iz navike.Ona će biti posljednja.S njom će dovršiti krug.

Stajao je uz sam rub ceste, umačući vrhove cipela u prljave lokvice, zagledan u stakla na zgradi preko puta.Nekad je možda i znao koja je to zgrada i tko u njoj živi, sada je to ionako nevažno.Čarape su mu već mokre, podigne jednu cipelu, tanka koža rasiječena s unutrašnje strane.Blago pognut, jednom rukom pridržavajući stopalo kako bi bolje pogledao ranu koja je puštala, osjeti dahtanje na vratu.Prilično nezgodan položaj, iznenadilo ga je to.Prenaglo je spustio nogu i zašpricao njezine svijetle hlače.Prvo je pripremio ispriku pa je onda pogledao u oči.On ne voli konflikte.Plakala je.Eh, stvarno.Takvo ponašanje radi nekakvih hlačica.Možda bi se okrenuo i otišao da je što rekla.Ovo je već postajalo neugodno.Da je htjela prijeći cestu, mogla je to već odavno.Da je bar rukom obrisala nos ili pokušala sakriti suze, već bi mu palo na pamet što reći.Svijetla su se mijenjala, malo su stajali okruženi ljudima, malo sami.Pa ništa.Stajat će i on tako, malo kraj nje.Kišovit i tmuran dan, kao da netko primijećuje bilo koje dvoje na cesti.Promatrao ju je ispod oka.Svijetla kosa posvuda oko lica.Oči kakve god da inače jesu sada su krvave i natečene.Nije baš lijepa.Eto, da nije tako neumorno plakala, ne bi je niti primijetio na ulici.Njega, recimo, ljudi uvijek primijećuju.Muškarci i žene, gotovo bez iznimke.Bilo bi dosta, ne da mu se više.Gurnuo je ruke u džepove i zakoračio na cestu.Napipa maramice u džepu i naglo se okrene, izvlačeći paketić i gotovo gurajući pod nos.Nije ga ni pogledala, to ga je naljutilo.Nije čak ni namjeravala prijeći ulicu, valjda se zabavljala gledajući automobile.Samo je tako pobjegla.Da je barem lijepa.Ovako će proći vječnost dok prestane misliti na nju.

Ne žudim za dječjim dušama.Više volim stogodišnjake koji se još mogu smijati.

Sjetila sam te se sinoć dok sam se kupala.Ležala sam napol suha u kadi i izvukla tu jednu nogu na rub kade.Tako se krvava mrlja ispod kože najbolje vidi.Privlači me na neki čudan način.Mislim da sam opsjednuta njome.Dodirujem je svako malo, preko odjeće.Kao da se želim uvjeriti da je još uvijek ovdje.Odgovori mi slabom bolnom packom i onda na tren više ne mislim na to.Htjela sam te nazvati sinoć, znaš.Zamoliti te, ne, reći ti da dođeš.Htjela sam da je i ti vidiš.Izgleda poput kolačića na mom bedru, velika kao stisnuta šaka.Užasnuto bi buljio u nju, znam.Ne bi ju htio ni dotaknuti.Možda bi čak zabrinuto pitao boli li me.Izvukao bi me iz kade i omotao u onaj veliki bijeli ručnik koji visi na vratima.I kao da sama ne znam hodati po svom stanu, vodio bi me za ruku do kreveta.Znaš da volim spavati s mokrom kosom na licu.Odmah bi me svu okružio jastucima i pokrivačima, da mi ne bi ta noga slučajno gdje izronila.Ne bi ti palo na pamet da sam te mogla zvati ne da me spasiš nego da uživam u nelagodi koju si si sam namijenio.Ranjene žene te plaše.Ne trebaju one uvijek tebe, nemoj si laskati.Ja bih željela da ostaneš sa mnom, još više zato što ti to ne bi mogao.Gledala bih te kako grizeš donju usnu dok bi mi pokušavao lijepo reći da i ovako već imaš dovoljno problema.Poželjela sam da dođeš i da vidim koliko bi ti vremena trebalo da me pitaš otkud mi to na tako nezgodnom mjestu.A ja ti ne bih odgovorila, baš zato jer bi ti bilo lakše gledati me u oči nego dotaknuti je.Priznati je.Dolila sam novu, vruću vodu u kadu.Kažu da tako modrice brže prolaze.U susjednom stanu Lenny Kravitz je pjevao "I wanna fly away".

Trebao si se nakratko zadržati u mom životu.Proviriti, otvoriti koju ladicu, vratiti sve na mjesto i izaći tako da ni ne primijetim kada si zapravo nestao.Takav je bio dogovor.Upozoravao si, ja sam se smijala.I još uvijek se smijem i mislim da mogu.Ah, velika stvar.Ne radim to namjerno.Pogledam kroz prozor i tražim lipe o kojima razmišljaš.Da možemo šutjeti zajedno.Guram te iza, želim da si drugi.Ali, on već ionako uzmiče, onako ležerno kako samo najveći znaju, s rukama u džepovima i pogledom koji me obožava.Ne kažeš ni...nisam li ti rekao...ni...bit će drugih.Ne možeš mi nuditi sebe.S rukama iza leđa, pitam se što držiš u tim velikim dlanovima.

Dragi Tomas,
Možda misliš da sam ti namjerno otežavala.Znam.Ni danas se ne slažem s tobom.I ono malo različitog što smo imali, brzo smo ugušili.Ti svojom neodlučnošću, ja svojom konačnošću.Ostala sam ti dužna.Onu zadnju noć.Mogla sam jednostavno ostati.Ali, zajednički grijeh zauvijek povezuje one koji su ga počinili.I ti si meni ostao dužan.
Vidjela sam te prije nekoliko godina.Kada ste gostovali u mom gradu.Ostario si.Bila sam dovoljno blizu da sam ti mogla izbrojati bore u kutevima očiju.Ništa se nije promijenilo.Otišla bih jednostavno s tobom i ponovno noći i dane provela s tobom u krevetu.No, nisi me prepoznao.Gledao si tu drugu ženu požudom koju sam mogla opipati.I odlučila sam uskratiti ti je.Ljubeći zemlju, izgubit ću nebo.Sada želim da to znaš.
Bela

Već je neko vrijeme sjedila u čekaonici.Baš je mogla biti i sama.Neugledne žene oko nje nisu joj se činile vrijednima pažnje.Valjda bi već morala biti gladna, ali vanjske i unutrašnje podražaje svela je na minimum, spremna prepoznati samo slogove vlastita imena.Prekriženih nogu, ljuljajući jedno koljeno na drugom, grijala je dva dana staru modricu.Unutrašnja strana desnog bedra.Ozbiljan razlog kojim bi mogla prisiliti bilo koga da prijeđe krhki most od prikrivenih izgovora i velikih opravdanja.Kada bi to željela.Ovaj grad pun je voljnih muškaraca.Lupiš nogom i izmigolje ispod kamena.Mogla bi biti ovdje ili na bilo kojem drugom mjestu.Pokušala se okretati, ali ni lisice ni povez sa očiju nisu se dali skinuti.Pokušala se uspraviti, ali krevet je bio premekan.Glas je pucao kada bi došao do grla.Primijetila je da je nježno, ali čvrsto pritišće uz krevet i čula njegov glas kako klizi niz vrat.Hipnotički šapat ponavljao je da se smiri.Žena je tada ušla u njen vidokrug.Mogla ju je obuhvatiti pogledom cijelu, poput zagrljaja, no baš je ogrlica tražica poljupce.Rasuta preko raskošnih grudi,gubeći se negdje među njima.U košulji.Žarkocrvena mreža na prekrasnom tijelu.Usporila je korak, uskladila kretanje s njezinim disanjem.Obrisi su se slagali kako se približavala, uzbibane bradavice nasuprot tkanini.Čvornati krajevi ogrlice, skorena krv na blijedoj koži.Mreža od crvenih konaca, raštrkani rezovi.Svježi.Moralo je boljeti iznad neba.A bila je prelijepa.Natjerala se odvratiti pogled i ,nekako sa žaljenjem, samo još jače stisnula noge.

Kroz san je osjećao njezin miris u nosnicama, najljepše miriše baš dok spava.Stisne se bliže uz nju, osjećajući savitljivost kičme ispod tanke spavaćice.Pada li još kiša?Cijelu noć je padala, tada ona nemirno spava.Sigurno se iz kreveta neće dizati sve do podneva.Kako voli ta njezina ugađanja kojima podilazi sama sebi.A on će skoro već morati početi gledati na sat.Zatvori ponovno oči i pokuša zamisliti da je tek legao i prespavati tu još koju minutu do buđenja.Ne ide.Izvlači se polagano, šaptajima smirujući njezino mazno meškoljenje.Ne, danas ne smije kasniti.Odijela su unaprijed već složena, ne voli se zamarati sitnicama ujutro.Ima još kave od jučer, promisli na tren i srkne je onakvu hladnu.Bez grimase je ostavi na kuhinjskom stolu.Gotovo poželi uključiti grijanje u autu, upalivši radio zaboravi na to.Starica iz susjedne kuće već je na prozoru.Čitav dan provede brojeći mačke u ulici.Uključi se u gužvu smoga i koraka.Čekanje na semaforu skraćuje bubnjanjem prstima po suvozačkom sjedalu.Tu je sjedila sinoć.Njezina preslatka mala stražnjica zavaljena u njegov skupo plaćeni komfor.Slina mu se skupi u kutevima usana od pomisli na to.Samo direktori imaju rezervirana mjesta za parkiranje.On svoj auto mora ostaviti na šljunku iza zgrade.Taman ispod svog prozora.Za vrijeme radnog vremena može gledati kako mu ptice sraćkaju po staklima.Osim kada osjeti njezin parfem na hodniku.U napadačkom pohodu.Prvo bi ga nazvala da čuje uzbuđenje u glasu, tek onda bi svratila.Ponekad  bi ostajala kraće, kao da je u prolazu.Ponekad bi zaključala vrata odmah iza sebe.Bez riječi se uputila k njemu i ljubila ga dok oboje ne bi grcali nad hrpama zgužvanih i vlažnih papira.Zbilja ju voli.Takvu jednostavnu i bez glumatanja.Zvoni mobitel.Njegov ili njezin?Smijući se prekapaju izmiješanu odjeću.Njezin nije.Povuče suknju nadolje i popravi nat na čarapama.Na izlazu mu pošalje poljubac.On joj uzvrati i tek tada se javi na poziv.Taj glas.U početku je mislio da drhturi zato jer je nervozna ili preplašena.S vremenom je primijetio da je to njezin način zavođenja.Bila je svjesna svoje amazonske ljepote.Grublji glas otjerao bi i one rijetke koji su se usudili prići tom oltaru.Da, narvno da se vide na ručku.S njom su i siromašni sendviči od suhog kruha prava gozba.Mrmoreći bi prebacivala hranu u ustima, pričajući o najnovijoj izložbi koju tog tjedna postavljaju.Uživao bi samo gledajući je.Volio je način na koji bi omatala kosu oko prsta dok bi vilicom pokušavala probosti punjenu maslinu.Zašto je gladan svaki put kada pomisli na nju?Nakon ručka vrati se u ured i ostatak radnog vremena provede vidno zadubljen u analize pred sobom.Na kraju zaključi da će se sa svime time opet baviti sutra.Neće ponijeti ni laptop.Želi ovu večer samo za njih dvoje.Na putu kući svrati po ono zlatnožuto slatko vino koje toliko voli.Djevojci u trgovini još ne zna ime, ali te zelene oči ga progone u samoći.Uvijek stigne kući prije njega iako oboje rade do 16h.Čuje zveket posuđa u kuhinji.Zna ona već da je jeo prije koja dvatri sata i obično samo spremi obilniji desert.Ostavi boci vina u hladnjaku, ne da se rashladi, dovoljno je hladno.Treba ga samo održati na toj temperaturi.Danas joj je bio dobar dan na poslu, vidi odmah.I kad je na poslu, poslom se ne bavi.Za to plaća druge.Volim te, kaže joj.Ona zastane s napol pregriženom bobom bijelog grožđa u ustima i on pomisli da će se zakašljati.Samo se nasmiješila, znala je to, ali godi to čuti svaki puta kao da je prvi.Nikada ne odgovara na to.Ne može se natjecati s njegovim istreniranim riječima.

Noći su joj duže nego dani.Prevrće se, zamata se u plahtu, divlja nad jastucima.Sanja zvijeri koje joj trgaju utrobu i ljuljaju u san.A ona ih ljubi i ne boji se.Traži daljine, kao mrve tame u toj silnoj svjetlosti.Da bar na tren odmori pogled.