Zažmiri i protrči

Tako dok stojiš i neka sjena ti pada niz vrat, ja postanem hrabra.I zamišljam da to nisi ti i to nisam ja.I da ljubim te opet ispočetka.U onom jedinom mrtvom satu.Između dana i između noći.U onom dijelu priče kada brodolomi više nisu važni.Kada sve dolazi bez zvuka, jer već unaprijed znaš.Kada ti ni koraci ni tijela ne stoje na putu.U onom dijelu vrta gdje korovi najbrže rastu, a trnje ne ostavlja tragove.Gdje možeš gaziti najljepše cvjetove, a da te nitko ne gleda.I da me ljubiš opet ispočetka.Kao da između nema i nije bilo.I sve je tu i nema iza.

Uredi zapis

09.11.2004. u 19:58   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Mjehurići u džepovima

Ovo je divno.Daj mi još.Spusti se niže.Bez posvete.Od noći do noći.I bez jutara i magli.Zamagljenih prozora gdje smo ostavili tragove.Daj mi još.Provuci mi svilu između nogu.Bore ostavi uz čašu vode na noćnom ormariću.Pusti sada opravdanja.Dim se uvija kroz svjetlo.Između tvoje i moje samoće.Poljubi me opet.Ovo je divno.Ptico drukčijeg pera.Prije nego nam otpušu vjetrove.Daj mi još.Ovdje nema izgubljenih.Ni uzaludnog jahanja.Sva tijela su naša.Kocke leda na ranama.Ovo je divno.Daj mi još.

Uredi zapis

07.11.2004. u 15:04   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Kita cvijeća

Nije išlo bez obreda.Morao je dopustiti da mu neki mohel pod lokalnom anestezijom odreže gornju kožicu i razreže donju, a onda je gurne pod glavić.Dok mu je taj stranac čistio ranu, sramio se što je svoje tijelo stavio na raspolaganje religiji, obnažio spolovilo pred nekim s kim ga ne veže ni ljubav ni povjerenje pa čak ni odnos liječnika i pacijenta.Što je dao da ga se pipa i kljaštri, pokazuje ne samo pred mohelom nego i pred rabinom i nekim starcem šmrkava nosa, svjedokom i kumom.I sve to spuštenih hlača.Pa potom što čeka da beskrajni obred završi dok popušta djelovanje injekcije i nabubren ud, uguran u hlače, počinje boljeti, a odrezana kožica krvava leži u nekoj zdjelici.

Uredi zapis

05.11.2004. u 13:58   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Sklupčano brdo mesa

Ne niječem  da smo činili greške, da je bilo nepotrebne grubosti, da su životi besmisleno žrtvovani.Ali, nisu nam ostavljali vremena da baš svaki put vjerujemo u istinu.Svijet je bio protiv nas.Pa smo mu okrenuli leđa.

Uredi zapis

04.11.2004. u 15:13   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Kocka šećera

Tvoja sam.Uzmi me.Pusti da ti se malo otopim pod prstima.Da me možeš lizati sa sebe.Sretna sam.Divno je biti usamljen i ne kajati se zbog toga.Hoćeš li zajedno sa mnom brojati one koji su me ljubili?I opet po meni kapati lavandino ulje.Ti nisi taj kojem pišem, nebo se naoblačilo.Opet će padati kiša.

Uredi zapis

03.11.2004. u 13:21   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

Priča iz prošlog života

Ima isti okus u ustima kao što bi, na primjer, imao povratak mladosti.Slinav ugriz od par zuba u žilavoj jabuci.Pala je noć i cvijeće je nepotrebno.Stari ljubavnik se vratio.Bogat i grješan, popuštajući sada već nekim drugim porocima, vratio se na njezine labuđe jastuke.Zadnja je noć odavno prošla, kletva koja je utjerala strah u kosti.Prerasla je potrebu da se žrtvuje za njega, da udovoljava pohotnim željicama.Ranije bi ljubljeno lice u prozorskom okviru izazivalo serije hihotavih malih vriskova pritisnutih dlanom da ne probude kuću.Sada je kuća prazna, a ruka na kotaču usporava korak.Zastao je usred prebacivanja težine, sasvim smiješno tako, s jedom nogom u zraku.Od pomisli da ga pogled na nju ledi u kralješcima, ovlažila se među nogama.Donja je usna drhtala, mogla ga je zagrliti i privući bliže, praveći se da ne vidi mahnitu gadljivost u očima.Sklopiti mu oči i gurnuti glavu u krilo.Kao nekad.Da je pomiriše.Nije se sjećala da je nadmoć pasala toliko dobro kada je ljepota tome bila razlog.Korištenje samo pobuđuje zgražanja, pravi se da ne vidiš.Znala je da mu nisu rekli.Ime koje su nekada svi skupo plaćali, sada šapuću, vraćajući valjda nježnosti koje bi nabrekla muškost zaboravljala tražući samo mjesto gdje će ubosti.No, više od toga zahvaljujući blagoslovu da bolest nije obilježila i njihova preljubnička lica.Nikada nije krivila njega, to bi bio poraz.Njegov je poraz bio što ju je pokušao zamijeniti drugom.Ne divnim i raznim ženama, ovakvim i onakvim, već samo jednom.U zamjenu za sve njezine.To je bila pljuska koja je dugo pekla.I vrhunac?Ah, ne.Vrhunaca je bilo još puno.Svaki viši i teži od onog prethodnog.Pristup kojima se skupo plaćao.Oni iz svog džepa, ona iz svog života.

Uredi zapis

02.11.2004. u 21:17   |   Komentari: 17   |   Dodaj komentar

Svijeća u srcu

Nun liebe Kinder gebt fein acht.Ich bin die Stimme aus dem kissen.Ich hab euch etwas mitgebracht.Hab es aus meiner Brust gerissen.Mit diesem Herz hab ich die Macht.Die Augenlieder zu erpressen.Ich singe bis der Tag erwacht.Ein heller Schein am Firmament.
Mein Herz brennt
Sie kommen zu euch in der Nacht.Daemonen Geister schwarze Feen.Sie kriechen aus dem Kellerschacht.Und werden unter euer Bettzeug sehen.
Sie kommen zu euch in der Nacht.Und stehlen eure kleinen heissen Traenen.Sie warten bis der Mond erwacht.Und drücken sie in meine kalten Venen.
Mein Herz brennt
Ona želi muškarca koji će je čuvati i kada ne bude uz nju.Milovati je granama i gledati mjesečinom.

Uredi zapis

02.11.2004. u 0:11   |   Komentari: 21   |   Dodaj komentar

Kasna večera

Sjedio je za stolom i čekao.Luksuz negledanja na sat i titranje svijeća.Prstima je ravnao rub stoljnjaka, sve je moralo biti savršeno.Korake je prvo osjetio negdje pod jezikom, potom ih čuo kako odzvanjaju hodnicima.Ušla je bez riječi.Snagom vladarice zamahnula kosom i za sobom zatvorila vrata.Čista koža bez mirisa.Pobrinuo se da prostorija bude topla, da joj bude ugodno.Tako joj se bradavice nisu ukrutile kada je skinula haljinu.Sama se popela na stol, koljenom prema naprijed i obazrivo sjela.Pomaknula je guzu malo u stranu, istežući noge i ispružila se preko prekrivenog stola.Istegnula vrat i opušteno raširila udove.S užitkom je prolazio uz jela poredana na pladnjevima i birao od najboljeg.Predjelo od preprženih kockica kruha i rezancima sira rasuo joj je preko rebara.Odlučio se za umake od vlasca i šparoga, miješajući boje na njezinim glatkim nogama.Sočno meso pečene patke bilo je razrezano na komade.S pladnja joj ga je samo istresao u krilo.Sokovi svježe obrađene peradi cijedili su joj se niz stegna.Tada je prvi put uzdahnula.Povukla zrak u sebe tom silinom da je izbacila grudi uvis, pohitao je prema slatkom od krušaka i zalio ih njime.Po uzdrhtalim bradavicama štrcao slatkim vrhnjem.Usne prekapao čokoladom, u uho joj stavio malinu.Prekrivši joj gotovo cijelu nagost, napravi krug oko stola diveći se svojoj umjetnosti, dišući mirise hrane koju je pripremao cijelo poslijepodne.Pogled joj se zamaglio kada je prvi put osjetila njegove usne na sebi.Zatvorila je oči.Jezikom bi tu i tamo kupio zalogaje s tog zamamnog tijela.Liznuo nogu s umakom i zagrizao u patku.Gutao je brzo i pohlepno, oči su mu se širile od želje.Od predjela preko glavnog jela do deserta, uživao je u svakom malom detalju.Ispod nakupine slatkog osjetio je srce kako lupa.Nakon tri četiri brza ugriza pronašao ga je ispod sise i otrgnuo divljim pokretima od vena i arterija.Žvakao je punim ustima, nakostriješenih dlačica na vratu od uzbuđenja.Umrla je s vriskom.Tako dolikuje putenim ženama.

Uredi zapis

01.11.2004. u 16:48   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

Ona i on

Žena u meni čuva razmaženu djevojčicu.Ta se djevojčica nimalo ne skriva.Negoduje, buni se i frkće nosom bez ustručavanja.Ona koja je pila samo čajeve od najcrvenijih ružinih latica i tonula u san uz bajke izmišljane samo za nju, tâ ona se ne može zadovoljiti manjim od najboljega.
Ona želi muškarca koji će je zagrliti i podignuti u zrak od oduševljenja, prvi put kada je vidi.Koji će joj reći da je može zamisliti kao glavnu glumicu u njegovom omiljenom francuskom filmu.Muškarca koji će, da bi je oraspoložio,  na prozoru prema najtračavijoj susjedi, izigravati Marlona Branda na divljem motoru, gol i sa starom motociklističkom kacigom na glavi.Onoga koji će radi nje raditi u kamenolomu i pronaći joj cvijet u kamenu.Muškarca koji će sam srušiti drvo i od njega joj napraviti krevet.Koji će se rasplakati nad njezinim raskrvavljenim rukama i slikom zmaja na podu, netom završenom.Ona želi muškarca koji će je čuvati i kada ne bude uz nju.Milovati je granama i gledati mjesečinom.

Uredi zapis

31.10.2004. u 12:13   |   Komentari: 31   |   Dodaj komentar

Ja se opraštam, prijatelji, s vama

U novi život odlazim od vas.

Uredi zapis

20.10.2004. u 8:19   |   Komentari: 39   |   Dodaj komentar

Moment tromosti krutog tijela

Provukao je ruku ispod dna njezine kičme i kao polugom je odigao malo u zrak.Nije znao baš što bi s njom, uzeo je nabrzinu ili luđaćki dugo zalijevao poljupcima.Da mu je biti oba, kad se jedan umori, drugi da je miluje i grije.Dok se jedan znoji nad njom, drugi da joj gricka butine.Jedan dok je pritišće uza zid, drugi da gleda.Poluzatvorenih očiju, nezanimanjem za njegove misli, namjestila se bolje na toj šaci.Nemoj mi sada odlutati.Opustio je ruku na kojoj je ležala i prste te ispreplete s drugom rukom preklopivši je sprijeda.Dlanom je upirao u nju, dlačice su mu bockale liniju srca.Uhvaćena u klinč, počela je proklizavati.Rukama se uhvatila za njegove, kao za sedlo.Ni jednom nije posustala, njezina su svršavanja bila poput juriša kopljanika samoubojica.One koji prežive, pri povratku dočekaju tek propupale mladice.Kiteći ih vijencima od ruža kojima su počupale trnje.Volio ju je gledati takvu.Kad na kraju vrhom jezika pokupi kaplje znoja s gornje usne.

Uredi zapis

19.10.2004. u 13:03   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Ime

Što bi pitala Isusa kada bi izašla s njim, Dez? Pitala bih ga može li me zagrliti.

Uredi zapis

19.10.2004. u 7:21   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Pohotnica

Dugo je birao.Nije želio najveću.Ni najmekšu.Želio je dovoljno zrelu.Takvu da će nakon nje željeti još.A nje više neće biti.Pogledom ih je ispipavao i mjerkao, ne želeći doticati one koje mu možda neće odgovarati.Nije bila u prvom redu.Morao je stati na prste da bi je vidio iza ostalih.Ne sasvim u kutu, ali podalje od gužve.Sama.I zrela.Pružio je lijevu ruku iznad naguranih neželjenih i dohvatio je punom šakom.Pomalo zaštitnički.Jezikom je protrljao zubno meso i osjetio njezinu punoću na dlanu.Ova će biti dobra.Zadovoljstvo ga protrese poput očekivanja.Gnječio ju je malo u ruci, tek toliko da shvati što ima.Da mu se mogla sama dati, već bi je zaboravio.Ovako ju je uzeo bez pitanja.Nijemo bi ionako šutjela ne davajući nadu.Mirisala je poput žene kad dobije što hoće.Poput zarazne bolesti koju nikako ne želiš, a već te poharala.Uhvatio ju je čvršće, želio je vidjeti kako će se raspuknuti pod njegovim kostima.Tako bi i ženi prvo raširio noge.Prvo je osjetio toplinu među prstima, onda tek vidio da se cijedi.Brzo je primaknu usnama da se koja kaplja ne izgubi u prašini.Slatka.Puna.Hranio se njome objema rukama.Lizao s njih njezino meso.Gutao je bez zuba.S požudom u nepcu.A opet, nježno i s obožavanjem.I trebao još.Želio još.I dugo nakon osjećao njezin okus u ustima.

Uredi zapis

15.10.2004. u 17:59   |   Komentari: 20   |   Dodaj komentar

Čudovišta ispod kreveta ili Tko je upalio svjetlo?

Pozivam vas na večeru.Ne morate kasniti, ali bilo bi poželjno.Ponesite pola vala o stijenu, ostalno imam.Pravit ćemo gricule.

Uredi zapis

14.10.2004. u 16:38   |   Komentari: 44   |   Dodaj komentar

Sjaj u travi

Kupali smo se u mlijeku.Poput razmaženih apostola.Ti si držao moje lijevo stopalo, ja sam brala cvijeće.Sutra ću iščešljati kapljice voska iz kose, danas želim biti umorna.Produži mi još malo ovaj dan.

Uredi zapis

14.10.2004. u 9:50   |   Komentari: 13   |   Dodaj komentar