Tajne piramida

Ponekad tako, dok mi sjediš nasuprot i pričaš o nevažnim stvarima, ja te vidim kako klečiš u snijegu.Bez košulje.Kože promrzle do modrine.S glavom pognutom.Među rukama.Kao da moliš.I poželim te ugrijati.Posegnem za tobom, a ti me čudno pogledaš i ti iz blata digneš pogled.Stavim dlanove na tvoje lice i ti se trgneš i ti zahvalno sklopiš oči.Ponudim ti zagrljaj i ti se ukočiš i ti me primiš.Sjedimo u tišini, na svojim stranama, odmahneš rukom i nastaviš s pričom.Klečimo u blatu, blizu i zajedno, promrzlu ruku uvučeš u moju.
 

Uredi zapis

18.11.2004. u 7:37   |   Komentari: 31   |   Dodaj komentar

Jutro nakon

Pitaš me što tako čvrsto držim u ruci.To je moj san.Un garcon pas comme les autres.Želiš li da ti ga pokažem?Što ako se prepoznaš i san mi pobjegne.Hoću li morati ponovo sanjati?

Uredi zapis

17.11.2004. u 9:46   |   Komentari: 13   |   Dodaj komentar

Toplo predjelo

Obrve su joj bile čudne, to sam prvo primijetila.Čim sam je upoznala, rekla je da želi napisati žensku knjigu.Zagrizla je u naranču i pitala me kako bih ja počela.
Baš nikada sasvim ludo ne poželiš neke usne samo za sebe?Ususret stranputicama kad znaš već da su tvoje?Zaustavi me ako si ovo čuo ranije.I ako je slika koju ti dam previše vulgarna da bi je stavio u novčanik.Igrat ćemo se dječaka s trnom u srcu, uzorno ću klimati glavom na sve tvoje pogrde.Nisam zaljubljena.Ovo što vidiš, obično dobiju oni ujutro.Nakon jedne noći.Glavno jelo se ohladilo.
Rekla je da je to pregrubo.Ona je počela sa Mili moj, a meni je došao tramvaj.

Uredi zapis

16.11.2004. u 15:23   |   Komentari: 25   |   Dodaj komentar

Kuda otječu ceste?

Rana večer u tuđem gradu.Ni skupa šminka nakon 12 sati neonskog svjetla ne izgleda ljubljivo.A i meni je već pomalo dosta.Šetam polako nekim glavnim ulicama.Debela sam, gegam se poput patke kad hodam.Potrebno je malo vremena za prebaciti težinu na drugu nogu.Svjesna sam pukotina ispod koraka.Zato gledam ljude.Pred rasvijetljenim izlogom, dobrodržeći starac.Povlači za ruku ženu mojih godina.On je sramežljiviji nego ona.Ona ga otvoreno odbija.Uspijeva uvući je u svoju trgovinu.Nimalo silom.Ona zna što želi.Zalijepim se za prozor i buljim u njih.Nalaktila se na pult i bira komade kroz staklo.On joj straga povlači hlače i kao životinja, a ipak nježno, nagurava se na nju.Ne primijećuju me.Ljudi u takvim izlozima obično biraju vjenčano prstenje.To mi ne treba,.Idem dalje.
Razmišljam hoću li kupiti kartu za tramvaj i triput obilazim oko kioska.Žena unutra razgovara s nekim, ne gledam u nju, sugovornika ne čujem.Ja nemam sitnog, ali ona mi vraća hrpu željeza.Nikad ne brojim.Pospremim novce u džep kaputa iako mi je novčanik u ruci.Razmišljam o samcima koje poznajem i poželim društvo za večeru.Na tramvajskoj stanici mi pozli i oslonim se na zgradu.Stvori se kraj mene u trenu i primi me za rame.Ne želim da me nepoznati ljudi diraju.Da, dobro sam, hvala.Sedamnaestica.Stojim pokraj aparata s poništenom kartom u drugom džepu.Do mene stoji mladić koji mi je vani želio pomoći.Vidim mu lice u staklu.Nosi papirnatu vrećicu i gleda u pod.Okrećem mu leđa.Ravno u razgovor triju srednjoškolki.Izgleda da se jedna od njih zove kao i ja.Stalno ponavljaju to ime.Ne, sve tri se tako zovu i na početku svake rečenice spominju to ime.Nemoguće.Kažem im da prestanu.Sigurno misle da sam čudna, ali nisu se čak ni zacerekale.Samo utihnule.Kao mačići kad im zavrneš vratom.Mladiću iza mene zvoni mobitel.
Moja stanica.Silazim.Otkad ne kupujem za dvoje, mrzim velike trgovine.Prolazim pored pasa na ulazu stisnutih zuba i uzimam košaru.Iako još ne smijem podizati i nositi stvari teže od kilograma.Znam gdje što stoji i dobro se snalazim u prostoru.No, opet se gubim.Ovaj put izmđu plastični jelki i limenki s kompotom od krušaka.Bijes gotovo izmami suze.Spuštam košaru na pod.Sada nema poznatog lica s TV-a koje će mi pokazati put van.Markantno muško u crnom kaputu, rodom iz Dubrovnika.Izlazim van.Praznih ruku.Jedan od pasa vani laje dok ga ne pogledam.Pločnik od sitnih betonskih pločica, a mrak i ne vidim kuda stajem.Kao da hodam po glistama.Sada želim što prije stići u stan.
Imam tri ključa i hrpu privjesaka, zvonjava me smiruje, ali ne pronalazim pravi.Sreća pa su ljudi u zgradi susretljivi i nakon petog pritisnutog zvonca ulazim u stubište.Stan je prazan i topao.Prvo u kupaonicu, želim sprati to ljudstvo sa sebe.Gladna sam.Barem još cigareta imam u torbi.Tražim papir i olovku i propuštam telefonske pozive.Zapisala sam.Na pozadini Villancicosovih Dime nino.Sutra neću ponoviti iste greške.

Uredi zapis

16.11.2004. u 8:09   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Tamo gdje ja živim

Možda si ti drugi dijelovi mog života.Nagađanja u glasovima.Moja slomljena srca.Takvi bezumnici uvijek pitaju nije li bolje umrijeti sam nego živjeti.A hihoću se bezzubo svaki put kada spomeneš "stidne dlake".I baš se ti tada nađeš nasuprot, u nevjerici, stišćeš provale smijeha u sebi i odmahuješ tim suludim mislima negdje mimo glave.Brzo sam naučio igrati život.Kad ti ponestane snage, legneš na leđa i raširiš ruke.Pa gledaš u sunce dok te mama ne pozove na ručak.

Uredi zapis

15.11.2004. u 17:05   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Javni oglas

Probudila me nečija ruka preklopljena preko pola moje glave.Izvukla sam se iz preteškog zagrljaja i okrenula na jastuku.Na onom do mojeg, lijepa muška glava, kosa tamna.Sklopljene oči i usne izvinute u pozitivnom luku.Tiho diše i izgleda kao da sanja livade.Soba nepoznate boje, veliki prozori, vrhovi drveća naviruju se unutra.Neki novi noćni ormarići.Čaša bistre vode na mojem i knjiga u tvrdom crnom uvezu, naslov ne vidim.Ženska odjeća na tepihu uz krevet, neke fine stvari, zamišljam sebe u tome.Ovo nije moj život.Ovo nije moje jutro.Ukoliko nekom nedostaje, molim javiti se do podneva.U suprotnom, ostaje meni.

Uredi zapis

15.11.2004. u 8:02   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

Usamljene nagrade

Sada bolje nego ikad poznajem metaforu.Uništavanje te sposobnosti odraza u apstraktnoj prirodi nije to što bi si dopustio kao ograničavanje.Volim te gledati dok ti teške riječi mršte čelo.Moram se nasmijati kada počneš objašnjavati zašto poezija nije dovoljno razumna da bi objasnila tvoju strast prema meni.Ne daj se smesti, samo ti pričaj.Stavit ću ti glavu u krilo i slušati te.Pričaš o sjećanju na moje lice kao da se nikada nije dogodilo.O kataklizmama iza tvojih sljepoočnica.Volim tvoj miris.Da, slušam te.Rekao si da ti ne smeta kada zakoračim u tvoj prostor, osjećaš me tada kao ritam pod rukom kada je staviš na najjači zvučnik.Smijem li te ljubiti dok pričaš?Presavršeno je za tebe održavati bilo kakvu sliku savršenog u svom umu, savršenih nas, i ja zbog tebe i nas i sebe u nama želim biti nesavršena do najvećih razmjera, tada ćeš me još više voljeti.Brineš se hoćeš li me etiketirati svojom osobnošću, jer moja je u svim bojama.Zakotrljam tvoje ime pod jezikom.Ne, ljubavi.Ti si moje plavo.

Uredi zapis

14.11.2004. u 1:06   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

To nije bila moja ideja

Uzorak od mljevenih linija na tvom licu.Oči spremne na uzmak.Okrećem leđa tvom zagrljaju i naslanjam se na tebe.Zajedno ih gledamo kako izgaraju u plamenu.Sjeme će se vratiti kroz dim.I možda ću tada ja plakati.

Uredi zapis

14.11.2004. u 0:37   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Karte na stol

Reci mi istinu, koliko god boljelo.No, dobro, koliko loše može biti (nasmiješim se zavodnički).Lagao si o svojim godinama, ustvari si nezaposlen, ne sviđa ti se moj nos i misliš da sam debela.Vidiš, nisam li ti rekla.Dobro podnosim istinu (smiješim se, uzimam čašu vode sa stola i potiho srknem).Iskoristio si me zbog novca, bio si u zatvoru, istukao si bivšu ženu.U redu je, mislim da sam čula dovoljno (nešto mi je zapelo između zuba, pokušavam to iščačkati jezikom).Prevario si me s mojom prijateljicom, u mom krevetu, bolja je od mene, i ono ti nije bivša žena, nitko nije pokrenuo papire za razvod.Okej, dosta, čula sam i previše (mislim da mi se ruke znoje).Ostao si sa mnom jer su ti se svidjele moje sise i sad si našao jednu s boljima i ostavljaš me....Nemoj dalje,.Što ne znam, ne boli (idem u shopping).

Uredi zapis

13.11.2004. u 23:21   |   Komentari: 32   |   Dodaj komentar

Međuigranje


Vidim te.Sjediš i buljiš u tu svoju knjigu.Ravno dolje u ponor vlastitog negiranja.Voljela bih da si ovdje, da stojiš kraj mene i vidiš se kako ti je neugodno dok te gledam.Zar su moje oči tako okrutne ili se crveniš od pomisli na moje usne na svojim bradavicama.
 
Da, pogledaj me.Znam o čemu razmišljaš.Želiš da ti priđem i prva započnem razgovor.Neću ti olakšati stvar.Muči se malo.Da, pravi se sada opet malo da čitaš.Gledam te.Presrest ću te na izlazu, kada već budeš potpuno sigurna da se ništa neće dogoditi.Poljubit ću te.Biti će ti neugodno.Odvest ću te kući.Uglavnom ćeš šutjeti putem i gledati u smeće na pločniku.Čvrsto ćeš mi stiskati ruku dok otključavam stan.Već ćeš na hodniku početi njuškati, tražiti mirise žena koje sam prije tebe obljubila.Hoće li ti to biti prvi put?Bojiš se?Nadam se.Sjest ću kraj tebe, bez uvoda.Ne pali cigaretu, pušit ćeš putem do tramvajske stanice.Lagano ću jezikom prijeći preko tvojih usana i hvatati uzdahe dok te svlačim.Stiskati ćeš noge, a ja te neću doticati.Znat ćeš što znači željeti.Cijedit ćeš se kao čaša napunjena prehladnim vinom.Posegnuti ću za tvojim grudima, onako preko majice, stisnuti ti dojku tako da osjetim kako ti se bradavica stvrdnjava među mojim prstima.Sviđa mi se što ne nosiš grudnjak, iako su ti grudi malo prevelike za to.Veće su od mojih.Željeti ćeš dotaći ih, ali ja ti neću dati.Spustit ću se na koljena do tebe i podići ti majicu.Svjetlo će biti slabo i više ću osjetiti nego vidjeti kako se obje njišu unutra, valovi tvog disanja.Povući ću majicu još više i osvijetliti ti kožu.Vrh bliže bradavice uzeti ću u usta i lagano je zagristi.Provući ćeš ruku kroz moju kosu, sama je povlačiti preko sebe, igrati se s njom.Željeti ćeš da budem brža, a ja ću odugovlačiti dok ne natekneš od želje.Rukom ću kliziti dolje niz tvoj trbuh i uvući ti je u gaćice.Ispustit ću ti bradavicu iz usta da te vidim kako stenješ.Zatvorit ćeš oči, pokušati sama sebi objasniti to što ti se događa i pokušati mi se oduprijeti sitnim izdisajima.Dok ćeš širiti noge.Prevući ću gaćice preko tvojih bedara i ostaviti ih negdje na koljenima.Da ti poslije bude neugodno što nisi mogla čekati.Hladan zrak će ti dotaći tu najnježniju kožu.Da nisi obrijana, sve bi ti se dlačice nakostriješile.I ja ću te gledati.Tako napol svučenu, željnu i izgubljenu.Pitat ćeš se koliko će biti drugačije od toga kada to radi muškarac.I ne znaš da će biti isto.A ti ćeš biti drugačija.
 
Pratit ćeš me pogledom dok ću se izvijati iznad tebe kako bih se skinula.Polako, da te još više izazivam.I tek kada budem potpuno gola, sretna bez muškosti među nogama koja bi odavala i moju želju, mogu izigravati hladnu i nedodirljivu.Ali, kada provučem ruku između nogu biti ću mokra i željet ćeš to osjetiti.Takva ću se spustiti među tvoja bedra.Uvući ću glavu među njih tako da mi se tvoje gaćice straga zapletu u kosu.Udahnuti ti mirise.Biti ćeš krasne boje.Kao tek izronjeni, vlažni koralji.Podizat ćeš glavu ne bi li me bolje vidjela što ću ti raditi.Onom rukom kojom sam dotakla sebe nježno ću ti vratiti glavu na jastuk.Nećeš moći odoljeti.Ponuđeni prst obuhvatit ćeš usnama požurujući tako mene da počnem.Razmaknut ću ti još malo bedra i polizati svako s unutrašnje strane, približavati se epicentru tvojih budućih potresa u sve užim sočnim lukovima.Podizat ćeš se prema meni, nuditi se sama.Da, znam kako boli želja.I ja ću osjećati isto.Svaku mesnatu usnu obraditi ću posebno, sisajući je polako, ljubeći je iznutra.Gurajući jezik između njih, ližući prema gore, dok ne osjetim čvorić tvog klita pod dahom.Osjećat ću ti uzdahe na svojim prstima.Kao što ćeš ti moje u sebi. Grijat ću te malim sisajima, kratkim zamasima jezika slati vibracije do vršaka svih tvojih udova.Prstom ću pronaći put do tebe.Uvući ga i pritisnuti u tvoju gladnu prazninu. Primiti ćeš me za kosu i jače povući na sebe.Požuda ubija sram, zar ne?Kada ti se noge počnu tresti, a kukovi uvijati prema gore u ritmu mog jezika, tada ću znati da si spremna.Isisat ću taj vrisak iz tebe i onda obrisati mokro lice tvojim stegnima.Ustat ću i obući se.Neću ti uputiti ni riječ.
 
Da, pogledaj me dobro.Na kraju nećeš izdržati, sklopiti ćeš knjigu i prići ti meni.Kad bude najveća gužva, da ne vidim kako gužvaš znoj u šakama.Naslonit ćeš se na mene bez pitanja.Lagano ću te primiti za ramena i povući unatrag.Mene, naime, ne zanimaju žene.

Uredi zapis

13.11.2004. u 19:49   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Sinopsis

D. je žena u zadnjim dvadesetima.Bila je zlostavljana na različite načine tijekom provođenja vlastite seksualne revolucije.Zato je sada traumatizirana.U nekoliko se  navrata obraćala psihijatrima, no oni vole liječiti lijekovima.Nema osobnog života izvan radnog prostora, osim što s vremena na vrijeme piše erotsku poeziju koju nitko ne čita.Pred malim Rembrandtovim autoportretom, u muzeju kojeg rijetko posjećuje, upozna pisca K.On je vrlo pažljiv prema D.Ona misli da je K. zaljubljen u nju.Istodobno uživa u tome i osjeća krivnju.Jedan dan poslije posla, K. je pričeka u parku.Sjednu na klupu i K. kaže da je upoznao nekoga.D. padne u depresiju i dobije otkaz na poslu.Još se više povlači u sebe i postaje sklona samoubojstvu.Namjerava se ubiti kad shvati da to nije ono što želi.Obriše suze, skupi sve stvari koje su je podsjećale na K. i baci ih s mosta.Na povratku kući, presretne je grubijan s ožiljkom na licu.D.nema novaca uz sebe i on je upuca.Lik bježi, a D. umire na pločniku.U daljini se čuje sirena ambulantnih kola.

Uredi zapis

13.11.2004. u 19:15   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

Nego, dakle

Evo, sad priznajem.Možda sam ipak previše radoznala.Da i ne spominjem taj fetiš na gumbe i kaktuse u malim teglicama.S onim suhim cvjetićima na vrhu.Kao da imaju koktel party i svi su dressed up for the occasion.I imaju šeširiće.I piju na slamčice.Volim pritiskati gumbe.I svaki put kad pritisneš, nešto se dogodi.Jednom se dogodilo nešto što mi se nije svidjelo.I zvučalo je otprilike kao bum.I otad pazim što stišćem.Znatiželja nije ubila ovu mačku.Još.

Uredi zapis

12.11.2004. u 23:53   |   Komentari: 57   |   Dodaj komentar

Međuigra

Vidim te.Sjediš i buljiš u tu svoju knjigu.Ravno dolje u ponor vlastitog negiranja.Voljela bih da si ovdje, da stojiš kraj mene i vidiš se kako ti je neugodno dok te gledam.Zar su moje oči tako okrutne ili se crveniš od pomisli na moje usne na svojim bradavicama.
Da, pogledaj me.Znam o čemu razmišljaš.Želiš da ti priđem i prva započnem razgovor.Neću ti olakšati stvar.Muči se malo.Da, pravi se sada opet malo da čitaš.Gledam te.Presrest ću te na izlazu, kada već budeš potpuno sigurna da se ništa neće dogoditi.Poljubit ću te.Biti će ti neugodno.Odvest ću te kući.Uglavnom ćeš šutjeti putem i gledati u smeće na pločniku.Čvrsto ćeš mi stiskati ruku dok otključavam stan.Već ćeš na hodniku početi njuškati, tražiti mirise žena koje sam prije tebe obljubila.Hoće li ti to biti prvi put?Bojiš se?Nadam se.Sjest ću kraj tebe, bez uvoda.Ne pali cigaretu, pušit ćeš putem do tramvajske stanice.Lagano ću jezikom prijeći preko tvojih usana i hvatati uzdahe dok te svlačim.Stiskati ćeš noge, a ja te neću doticati.Znat ćeš što znači željeti.Cijedit ćeš se kao čaša napunjena prehladnim vinom.Proći ću rukom između tih bedara i razmazati boje tvog platna.Primiti ćeš me za kosu i lagano povući prema sebi.Požuda ubija sram, zar ne?Kada ti se noge počnu tresti, a kukovi uvijati prema gore u ritmu mog jezika, tada ću znati da si spremna.Isisat ću taj vrisak iz tebe i onda obrisati mokro lice tvojim stegnima.Ustat ću i obući se.Neću ti uputiti ni riječ.
Da, pogledaj me dobro.Na kraju nećeš izdržati, sklopiti ćeš knjigu i prići ti meni.Kad bude najveća gužva, da ne vidim kako gužvaš znoj u šakama.Naslonit ćeš se na mene bez pitanja.Lagano ću te primiti za ramena i povući unatrag.Mene, naime, ne zanimaju žene.

Uredi zapis

11.11.2004. u 22:17   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

Miruj, miruj srce moje

Gle, koliko se već znamo?Sigurno više od pet godina, zar ne?Puno smo i uložili u ovu vezu.Dobro, bilo je svega.Nešto je tvoja krivica, nešto je moja.Pa i svađe su dio veze, kome je savršeno?Okej, ono što si spavala s tim tipom, to zbilja ne razumijem što ti je trebalo.Možeš bit sretna što sam te prihvatio natrag.A dobro, ajde.Rekao sam da neću to više spominjati.Ali, baš si mogla i bez toga.Okej, okej.Neću više, tvoja stvar.Dobar nam je stan, ha?Da nije bilo mog brata i ti i ja bismo još bili svatko u svojoj rupi.Dobro da smo uzeli ovo.Bilo je malo navrat - nanos, priznajem.Ali, kad nanjušiš priliku, treba to onda izganjat do kraja.Kad bi si ti sama, il ja evo na primjer, mogla priuštit takav stan.Super održavan, sve ti je blizu.Možda nagodinu dođemo na red za tu garažu konačno.Čujem da Krajačići prodaju onu njihovu špajzu, ne bi trebalo puno love da se to sredi.Sve u svemu, bolje nam je skupa neg svakom za sebe, jel nije?Ti imaš smisla za nešto što ja nemam, ja tebe nadopunjavam s neke druge strane.I seks nam je dobar.Fino je to, dođeš doma, nitko te ne pila, svoj si na svome i još se imaš s kim dobro poseksat.Čovječe, ma to je život.Nego, što sam htio reć.Mogli bismo se ženit.Nisam ti kupio prsten, tko bi pogodio što se tebi sviđa.Možeš sama otić sutra, dam ti ja novce, nije to problem.Pa si izaberi.Što kažeš?

Uredi zapis

11.11.2004. u 18:27   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar

Horoskop

...Mnoge će ti strasti obilježiti život, pokazivala je moja astralna karta.Štićenica silovitih i kratkotrajnih ljubavi.Niz imena povezanih poljupcima.Neki će biti trijezni, neki nježnji.Viši ili niži, smeđi ili crni, bit će ih svakakvih.A sve će ih određivati isto: muškost koja im nemirno poigrava među nogama.
Neke koračaju čvrsto, visoke su, ponosne.Jake i uporne, uspravne poput jarbola.Moćne i lukave, sigurne u sebe, razumne, zrele, odlučne, sve će osvojiti.Uđu, zagospodare i, napokon, u svom uredu, čvrste i upućene, znaju gdje im je mjesto, znaju koja im je uloga.Ulaze, izlaze, zagriju se, ubrzavaju svjesne svojega carstva.Carstva za jednu noć, kraljevstva za jedan poljubac.
Druge su sićušne, nemirne i neposlušne.Buntovne i znatiželjne, nikda im ne nedostaje prostora za igru, istraživanje i nestajanje u prostoru i vremenu.Slatke istraživačice. katkada ti izmiču, skliske guje, baš kao sapun u kadi...
...Moći ćeš ih jako voljeti, ali ih nikada nećeš imati.Moći će te voljeti još više i nikada te neće imati.Daleke i nasmijane, neuhvatljive, razorne, ni zvijezde ni zemlja neće ostati iza njih.Tek sjećanje, nesigurno i samotno, na sretne trenutke, jedine važne i doista proživljene...

Uredi zapis

10.11.2004. u 16:22   |   Komentari: 36   |   Dodaj komentar