Hoćeš da se igramo mačke i miša?

Nisam mogla spavati.Ostavila sam sve telefone u stanu i otišla do tvojeg.Tamo sam malo stajala jer si već spavao.Poželjela sam oprost i napisala tvoje ime na slomljenom staklu.

Još uvijek nije ništa govorio.Učinilo joj se da su mu zubi cvokotali ili je možda i bilo tako.Prsa su se oboma nadimala poput mijeha u bezumnom ritmu.Je li bio svjestan gdje se nalazi?Je li znao da je dospio do željenog cilja?Nije ga mogla ostaviti tako.Morala se pobrinuti za njega.

Dva velika ljubavnika.Tri zelene šalice u zagrljaju.Četiri pernata jastuka.Pet slova u imenu.Šest prstohvata soli.Sedam kućnih pomoćnica.Osam košarkaških lopti.Devet mačaka u prozoru.Nula kuna.Jedan mali svijet.Dva ugriza za donju usnu.Tri rasplesana tanjurića.Četiri noćna ormarića.Pet kratkih pjesmica.Šest kila krumpira.Sedam BMW-a.Osam motornih čamaca.Devet smrtnih kazni.Deset laveža u daljini.Nula kuna.Jedan popis za trgovinu.

Sanjala sam noćas da sam spavala na krevetu od dva bijela grozda.Kad sam se probudila, vani je padala kruška pa sam se digla na lijevu malinu.

Prvo me dočekala sjena.Od dva koraka.Mutno svjetlo na peronu i poznata kapa.Uobičajeni pozdravi i poljubac u usta.Dobro si putovala?Da, jesam.Želiš me pitati gdje sam bila.Ne pitaš.Bila sam kod njega, kažem ti sama.Ne dižeš pogled, stavljaš torbu u auto i obilaziš ga sa svoje, suvozačke strane.Upališ auto, radio na tvojoj stanici.I, kako ti je bilo?Kao i uvijek, odgovaram.Znat ćeš kada bude drugačije, tada se neću vratiti.
Za izgubljene karte naknada se ne vraća niti se u zamjenu ispostavlja nova karta.prelazak u vlak višeg ranga ili u viši razred dopušten je uz plaćanje razlike u cijeni prijevozne karte.Ako putnik odustane od putovanja, može zahtijevati vraćanje novca za prijevoznu kartu.
Jednu preljubničku povratnu, molim Vas.S popustom?Ne, ne kajem se.

Povukla se u svoju tišinu.Tražila je sigurnost bez svjedoka i slušača.Pažljivo pregledala sve uspomene i nasmiješila se nevažnima, kao što bi ubila škodljive kukce.Njezin zaštitni znak uvijek je bio stereotipni zvuk prijezira na stisnutim usnama.Tim se više na njoj vidjelo da je zaljubljena jer im je ljubav utisnula prilično dražestan izraz.A držala je tu ljubav u sebi poput male radoznale životinje u krletci.Ona nikada ne bi dopustila da je obuzme zasićenost, nakaza koja ubija i najživlju strast.Kad njezina lutka odigra ulogu, pospremi je u prašinu da miruje do nekog sljedećeg puta.Tako je mogla uzbuditi i ono već trulo u čovjeku, oboriti ga bez udarca prije nego li i izvuče svoju sablju, učiniti da klone pod težinom vlastite želje.Obilno se koristila kosom jer se njezina bujnost i dužina mogla smatrati ljepotom za sebe.Misli su joj se prevrtale glavom kao žene prije spavanja.Tko zna čega sve ima među tim plahtama.

Bez puno upozorenja, oblaci su se maknuli i otkrili ranjeni grad.Samo je nekoliko nadsvođenih, čarobnih kutaka izbjeglo novu navalu prljavog zraka.Njihovih skrivenih kutaka, sigurnih utočišta od kojih tijelo, sjećajući se ranijih zagrljaja, odmah nekako toplo zaboli.Ja se trebam suočiti s tim zbunjujućim ljudima, punim žaljenja, rekao je.I ti ćeš već naići na takve.Ali, pod mojim krilom, pod mojom zaštitom i utjehom.Rekao je.

Znam da me nisi želio tako dotaknuti, ali tvoj odgovor grije u meni razliku od tebe.Bez pitanja.Staviti se na manju cijenu igrama da bi se ti osjećao sigurnijim, izbrisalo bi osjećaj potrebe kojom me privlačiš.Moje su misli čiste poput tvojih namjera.

U tom trenutku vidio sam njezino lice.Izobličeno lice koje se trzalo i davalo sasvim prazan pogled, no ipak njezino lice.U grčevima izazvanim bijesom, stekao sam opet onaj neobičan dojam da je ona nekakva profinjena mučiteljica koju je u moj krevet i misli postavila neka viša sila, kako bi me mučila na najistančanije načine, na načine oblikovane prema meni, kao da su pojedinosti o tome što me najviše iritira ubačene u kakvo računalo, a tako nastali ispis predan je njoj kao zbir uputa.Samo što ona nije bila ona nego nekakav osvetoljibivi anđeo ili vrag pomno prerušen u njezin lik.

Znaš li čega se on sad najviše boji?Boji se da će se ono dvoje uskoro izdvojiti od svih i otići negdje na porciju histeričnog seksa.Da, zbilja.Evo, već je vidi kako ljušti sa sebe te svoje nedodirljive gaćice, pogledavajući krišom u njega, onako preko ramena, dok se on, moćno muško toliko različito od njega samog, samozadovoljno i ne trepćući smije s kreveta.Zavaljen na jastucima poput kakvog trgovca robljem.I mjerka novo bijelo meso.A on, sam i tih, gleda to sve iz kuta, kao iz budućnosti.Poželi, zna već sada da bi, da joj može zgaziti sve snove u glavi i reći joj da taj kojeg je tako ludo poželjela ima nevjerojatno mali kurac i da to odbija priznati, da se jednako boji žena kao što se boji muškaraca i da riječi koje ona tako olako slaže, bez razmišljanja o posljedicama, on ionako ne zna pročitati i zato se može praviti da mu je svejedno.Da joj može gurnuti prst u oko i dokazati da to što ona vidi provaliju iza svega, poput prizme koja će planuti u petroleju, da je to samo u njezinom vlastitom ogledalu i da stvari ni izdaleka nisu toliko uzbudljive.Poželi da joj tada može navući te gaćice koje je prebrzo spustila i sakriti od trgovačkog pogleda to malo bijede koje mu je izložila u nadi da mu je otkrila neki novi svijet ili da će mu otkriti kada uđe u nju, slineći joj po obrazima, svijet koji je propustio vidjeti i kojeg neće više vidjeti ponovo.Poželi da je tada, posramljenu i načetu, može odvući što brže i dalje od kreveta s praznim libidom.U neki svoj, poznati mrak.I tada, iako zna i znati će da ne može biti siguran da li je vlažna od tragova koji joj još isparavaju u mislima ili od njegovog stvarnog dodira, uvući joj ruku u sramno međunožje i prstima dohvatiti tajnu koju još nije dala na provjeru kvalitete.Uhvatiti je čvrsto i onda ljubomorno čuvati, i od nje same, jer vidi već da je sama čuvati ne zna.Priznati joj tada razvučenim glasom u molbi,glasom koji niti pita niti odgovara, da je ljubi iznad svega i da je ona ta s kojom noću šeta kroz vriskove i sjene, zbog koje svaka bol završava uzdahom i novim slomljenim svjetlom.Da je ona jedno od onih mjesta ja kojima je uvijek želio biti, a da nikada nije pitao za cijenu.I da nije vrijedna jer se ne boji i daje svima da je pomirišu.da je samo neugodni svrab kojeg se želi riješiti.I tada, dok ga gleda još očima koje su primile novo znanje, tada je gurnuti nazad onome od čega ju je odvukao, ravno na cerekajući kurac od pola prstohvata, da joj pokaže kako je to kada voliš i daješ voljenoj osobi na izbor.

Postoji trenutak u svačijem životu kada se dogodi nešto sasvim obično.Ne možeš pobjeći od toga, jednostavno se dogodi.Većina te trenutke objašnjava sanjama ili halucinacijama i tako nikada u potpunosti ne uspije doživjeti pravu esenciju običnoga.Okus običnoga pod jezikom.Miris običnoga u dlačicama nosnica.Koliko takvi gube kad sat odzvoni?

Sama.Okružena mrtvim lišćem crvene šume.Sasvim na zemlji.Blizu mirisa.S povezom preko očiju.Svi zvukovi jasni i u pokretu, bez šumova i nekih tihih zanosa.Znala je da su tu negdje, možda se čak i smiju.Dogovor je bio: ni u kom slučaju ne skidati povez.Nije ni željela.Htjela je sve provesti do kraja.Gdje će biti kraj, sada ovdje u šumi ili negdje tijekom povratka, kada svo troje budu u zagrljaju.Valjda će tada još uvijek to moći.Samo trzaji u zraku, novootkrivena osjetila mogla su pokupiti, ali ne i objasniti.Okretala je glavu, kao prema navođenju.Kao da i nije njezina.Onda ih je čula.Prvo utrku s lišćem i polomljenim grančicama.Prigušen hihot i tutanj koraka.I onda neki zdrobljeni dio zraka u pauzi između dva udisaja i sve je opet krenulo ispočetka.S druge strane.Nije više mogla odrediti gdje su, ali željela je k njima.Nije joj se sviđalo što su je ostavili ovako samu.Rekla je da je u redu i da joj neće smetati, ali nedostaju joj dodiri.Možda je počela prevrtati zemlju rukama, možda je dotakla nervozno povez.Znali su da nije u redu.Ona joj je došla s leđa i zagrlila je preko grudiju.On joj je uzeo lice među dlanove i ljubio.Utroje je uvijek bilo nježnije.Izgleda da ljubav ne voli biti sama.

Padala je kiša, možda je bilo i hladno.Nisam dugo čekala na vratima, odmah si otvorio i pustio me u stan.Samo sam jednom bila već ovdje, ali ne s tobom.Doveo si me do vrata zimskog vrta i pokazao mi da uđem unutra, sam nisi ulazio.Stolica od šiblja usred razlistalog granja.Rekao si mi da se skinem i sjednem.Gledao si me dok se nisam smjestila.Grubi završeci su pomali bockali golu kožu, ali ne mogu reći da je bilo neudobno.Čula sam te kako pričaš nešto iznutra, nije bilo važno, zabavljala sam se brojanjem latica na cvjetovima.Vratio si se.Votka, tekila, Tabasco, Tio Pepe, sok od naranče, sok od rajčice, Grand Marnier, cimet i ljuta chilli papričica u jednom staklu, Prunus Dulci, Cinnamommum Zeylancium, Citrus Sinesis var. Dulce Cananga Odorata u drugom.Oba stakla si stavio na pod do stolice.Rukama me usmjerio da se naslonim i, više kao usput nego s osjećajem, prešao preko grudiju, niz trbuh, cijelu glatku kožu do stopala.Dlanom zahvatio ulje i nastavio obogaćivati pokrete.Gotovo da sam si bila smiješna tako skliska i nasjajena, kao kakva žaba.Donio si mi svoju bijelu košulju i umotao me.Umočio prst u bezgrješni koktel, nisam uspjela uhvatiti sve kapi jezikom.Jedna je oskvrnula košulju.Poslije je sigurno bilo ludo, strastveno i orgazmički kao uvijek.Nadam se da nisi primijetio da sam dekoncentrirana.Čime se ispiru vražje mrlje?

Razmišljala sam o novim krilima.Skupila sam dovoljno naranči.Za prvu ratu.To me neće dovesti daleko.Ali, barem neće jako boljeti ako padnem.

Iznenadio si me.Prešao si rijeku.Ove te noći nisam ni zvala.Došao si sam.Došao si mi s leđa.Uhvatio me sa sasušenim mirisima na rukama.Provukla sam ih kroz prašinu.Sakrila ispod koljena.Izbjegavali smo poglede i trgovali.Jedna svježa rana za smiješak.Dva suha poljupca za pola zagrljaja.Ti nisi dirao moje groblje, ja nisam dirala tvoje.Demoni su spavali.Mi smo se igrali u kukuruznim poljima iza njihovih jastuka.