SF! - Imaš kuća, nema dom 3/3

Kad sam nonšalantno ušetao usred srca procesora zločinačke umjetne debilane koja je vozila ovaj šleper kroz duboki svemir, Milovan ništa nije posumnjao, ni da sam ga razotkrio, niti da su mi namjere zločinačke. A hoće li ovo biti umorstvo, ili tek pospremanje, dobro, malo jača renovacija i rekonstrukcija ove arke, prosudit će netko drugi. Meni je sve bilo jasno kao dan.
Nisam imao namjeru izigravati starinske detektive i organizirati scenu u salonu samo da bih počinitelja stjerao u kut, da mu u očima, senzorima posijanim po brodu, gledam strah, razočaranje i bijes kad mu na kibernetska zapešća ovjesim lisice. Moj se ego natjecao s galaksijom, ali nešto sam ipak naučio od one bivše: Kad pobjeđuješ, ne likuj. Prebroji karte tek kad je igra gotova. No, dobro, ovo posljednje je iz kockarske pjesme.

Uglavnom, MUI je pogriješio što je probudio mene. Istina je da još nisam posve siguran zašto je to učinio. Zato jer su mu to predložili serviseri? To mi je nategnuto, zna on bolje. A bogme mi ne sjedi ni zašto je točno pokvario skladište i poništio nam mogućnosti koje smo ponijeli sa sobom.

Neke su mi ideje koje bi objasnile njegovu motivaciju ipak padale na pamet sad, nakon što sam izvršio presudu. Na primjer, jesu li se mu žice prekratko spojile, da tako kažem? Je li stvarno poludio? Je li imao neke ugrađene konfliktne naredbe? Je li mrzio čovječanstvo? Je li to učinio samo zato što je mogao? Ili je, posve neprimjereno, zaključio da nam je predobro, pa će nam zapapriti početak, da ne zahirimo od obilja?

Ili samo nije htio ostati sam u orbiti? Pa nas je prisilio vratiti se na Zemlju?

Dio tih odgovora podrazumijevao bi da mu se svijest razvijala preslično ljudskoj, neku zlobu, neke psihopatske odluke ili tek umjetni ego mase barem jedne poštene crne rupe, koji je zabrijao da zna što je i kako bolje za sve nas ostale.

A zapravo sam nakon egzekucije, hodajući okrvavljenih ruku po sablasno praznom, polusmrznutom brodu, shvatio da razlog uopće nije bitan. Zločin je zločin, a umjetna inteligencija, ma kako napredna bila, po mom mišljenju, nije imala prava na objašnjenje, na priznanje i ni na kakvo iskupljenje motivom počinjena zločina.

Nije bilo sumnje da je uređaje pokvario Milovan, da je softver zabludio. Taj brod je bio on, njegov vječni dom među zvijezdama jednom kad obavi misiju. Sve na tom brodu radilo je po njegovim uputama. Mehaničkih, ljudskih, intervencija nije bilo. Sredstvo zločina bilo je neupitno, jer je fatalna pogreška, naredba za otapanje, morala biti skrivena u programu krio skladišta. U programu koji je Milovan nadzirao i održavao. I znao ga popraviti. Da je htio.

A nije, očito.

I zaista mi se nije natezalo s njime je li moj zaključak ispravan ili nije.

Imao sam rezervu, ne? Malo gluplju, no vjerojatno manje poduzetnu i bahatu. I poslušniju.

Jer, znao sam da osim prženja mozga Matrici umjetne inteligencije koja nas je uvalila u ova govna, moram donijeti još jednu, mnogo težu odluku. I opet sam samcat. Lakše bi bilo svaliti sve na kompjutor, ali ne, to je vjerojatno i bio plan te predimenzionirane kante kibernetskog smeća. Ono, nisam ja kriv, glupi krio uređaji pocrkali. Ne, ne može to tako.

Tko vodi, tko vozi, odgovoran je za putnike i robu. Ni sa kime se neću ja konzultirati. Odluka je moja, komp je zabrljao.
I tako će Milovan glavom platiti što je našoj nesretnoj koloniji oduzeo dom. Isključio sam mu sve osviještene procese, ostavio tek kostur preko kojeg sam s velikim veseljem prilijepio MUIcu.

A MUIca i ja ćemo se mnogo bolje slagati. On će, valjda, znati svoje mjesto u ovoj dvočlanoj hijerarhiji. Ako treba, deaktivirat ću mu ponešto logičkih krugova, dovraga. Ne cijenim svojeglavost. Pogledajte kamo nas je dovelo umjetno kreativno razmišljanje. Vrijeme je za promjene. Za MUIcu ću od prvog dana biti Narednik. S velikim slovom. I u vokativu.

A i zaslužio sam, bogamu.


Kad se mali MUIca probudio, zakleo bih se da se razveselio, premda sam svjestan da je i to bio tek odraz mojih želja i nadanja, više nego neki stvarni osjećaji, umjetni ili ne. Nije važno. Znam da možda umišljam svašta, ali vesela melodija dok mu se program raspakiravao i širio brodskim kiberkrugovima neodoljivo me podsjećala na hihot iz usta punih slatkih, gumenih bombona. Mislim, ako može odlučiti ubiti, umjetna je inteligencija možda, možda sposobna i za sreću zato jer, eto, postoji.
No, dobro. Ovo nikome neću pričati. Službeno, Milovan MUI je propustio popraviti očitu grešku u softveru zbog dugog puta i prevelikog broja kružnih, ponavljajućih grešaka koje su postojale sve veće, ozbiljnije i nerješive na kraju. Mislim, uvjerit ću i MUIcu da je to tako i da je bolje da se ne pača u neke ljudske stvari.

Kao, na primjer, u moju odluku da usporimo, zaustavimo se usred ničega, okrenemo naš behemotski generacijski brod i vratimo se na Zemlju.

Jer, na koloniji nismo imali nikakve šanse. Da sam probudio i samo polovicu kolonista, ne bismo preživjeli kao rasa. Možda, generaciju, dvije. Možda ni toliko. Manje od polovice ljudi nije osiguravalo dovoljnu genetsku raznolikost za naseljavanje. Da sam ih sve probudio, pocrkali bismo od gladi, ako se ne bismo i pobili oko tih rijetkih i nedovoljnih zaliha koje su preostale.
Ne, ne, moralo se natrag doma.

A ja i MUIca ćemo biti dobro. Povremeno će me buditi, svakih pet ili deset godina, prema nasumičnom algoritmu kojeg ću mu ugraditi u skrivenu subrutinu koje neće biti svjestan. Budit ću se provjeriti kako stvari idu, kako novak slijedi naredbe svog Narednika Martona, i ima li čudnih ideja koje mu nikako ne pripadaju i na koje umjetni um nema prava.

Blaženo uspavane koloniste probudit ću negdje blizu ruba Sunčevog sustava. To im je dovoljno vremena da se prilagode i fizički i psihički, ali i emocionalno da od novog života nema ništa. Zeznula ih tehnologija, nitko nije kriv.

Ja ozbiljno razmišljam da se opet zamrznem kad se probude nesuđeni kolonisti i odmrznem tek nakon što se svi iskrcaju.

MUIcu neću ni pitati.

PS
Hvala Bijelom dugmetu, za naslov.

06.05.2016. u 21:25   |   Dodaj komentar

:-*

Autor: hush_i   |   06.05.2016. u 21:27   |   opcije


evo, finito :)

Autor: CrystalClear   |   06.05.2016. u 21:29   |   opcije


hoće li i ovo u Argentinu?:)

Autor: Wava   |   06.05.2016. u 21:31   |   opcije


kaj? fali ti posla? :D

Autor: CrystalClear   |   06.05.2016. u 21:33   |   opcije


ne fali. imam dosta:) spavam 8 sati tjedno:) ali ovo je vrijedno truda

Autor: Wava   |   06.05.2016. u 21:34   |   opcije


hvala :)
problem je odlučiti se između previše opcija
više nije moguće tjerati sve istovremeno :(

Autor: CrystalClear   |   06.05.2016. u 21:40   |   opcije


Ma ono... sjetila se Budne dok sam ovo čitala:

Autor: Wava   |   06.05.2016. u 21:43   |   opcije


znam, shvatila :)
sad je u zbirci koja se prodaje i na Amazonu :) samo na engleskom verzija

Autor: CrystalClear   |   06.05.2016. u 21:47   |   opcije


weheheeeee. well done:) prevoditeljica poznata?:)))
drago mi je da te opet čitam

Autor: Wava   |   06.05.2016. u 21:48   |   opcije


ma sama sam, nikom ne vjerujem :D

Autor: CrystalClear   |   06.05.2016. u 21:58   |   opcije


:) s pravom:)

Autor: Wava   |   06.05.2016. u 22:16   |   opcije


Ne pitam :-)).

Autor: ZlicaOdOpaka   |   07.05.2016. u 14:32   |   opcije


Ideeeš Miki. Za sferacom!

Autor: amelia44   |   02.12.2017. u 23:45   |   opcije


Dodaj komentar