hodam kroz zidove

kao mali sam bio siromašan. jako me to boljelo..majka je kući dovela novog tatu, bio je mlad ko rosa u podne, a lijep da ga nijedna rajnglica ne bi poljepšala, i nije me volio. čuo sam po noći kako joj govori neka me se riješi, da će me on prodat ciganima. cijelu noć sam plakao i ujutro molio majku neka me ostavi..veliko te volim mama, želim biti sa tobom, ne daj me majkoooo..majka je bila u nedoumici, a ja u kuhinji. kad je izašla iz nedoumice, već me je poočim odveo..otrgao sam mu se iz ruku i pobjegao u šumu..sjeo sam na jedan panj i gorko plakao, plakao bih ja i slatko, ali zbog siromaštva nismo imali za šećer.. odjednom je naišao iskidani kanap i sjeo kraj mene na panj i isto zaplakao..njega je netko otkinuo od majke špage i oca užeta. plakasmo tako u duetu, kad naiđe komad izrezanog kupusa i odmah mu se svidi naše plakanje u duetu, te nam se pridruži. sad je već naše plakanje bilo lijepo za čut u troglasju. ubrzo se tu stvori čitav orkestar sa violinama i pratnja je bila fenomenalna. obilazili su nas estradni manageri, nudeći ugovore, laži, trice i kućine..nismo se obazirali na njih, samo smo plakali i plakali. plači, plačipičko plači, zaboravi laži njene, u vinu utopit ću tugu, i umrijeti zbog te žene. i ovo ne pokušavajte kod kuće i ne vjerujte glasinama, da sam općio sa drvećem, u ovom slučaju divljim kestenom, mi smo samo prijatelji, nema ništa među nama.
ako i bude nekada nešto, prvi ćete saznati.

Jel Metallica plakala s vama?

odličan si
konačno neko interesantan u moru svila glupih kokoški

Habi, kaćeš više sve to stavit u neku kutiju s lokotom i nastaviti živjeti?
Kaćeš me odvest prid oltar?

nikac, nisu kokoši glupe, ima ih i glupih, ali mislim da generaliziraš ;)