...i tako sam došla k sebi..
..nakon silnih iznenađenja sa početka tjedna...i razmislila sam..i to jako dobro...zaključak se nameće sam od sebe,zar ne dušo moja????..ne mogu...jednostavno ne mogu opet biti žrtva patnje..tvoja žrtva...razdvojio si opet moju oazu mira na dva dijela...i ja sam ti dopustila,na jedan jedini trenutak...i????..prošlost se ne može promijeniti..popravka više nema..pa nisam u školi da dajem popravne ispite,zar ne?Jednostavno stvari su takve kakve jesu i ostat će takve kave jesu...zašto onda kopaš?rovariš?Znaš da više nema ni teoretske šanse...TI i JA smo ispucali sve aseve iz rukava i sve moguće zamjenske karte i jockere..Ostalo nam je ništa...baš ništa više nemamo,osim boli koju oboje nosimo i boli sa kojom moramo živjeti..ali i to se može.Eto mogli smo tri godine,pa što ne bi i nadalje mogli???..Sreća??Što je to?Definicije su razne.Ja znam da sa nikim neću moći biti toliko i na taj način više sretna.Znaš to i ti i za mene i za sebe...Prema tome...ostavi prošlost da spava dušo moja..jer tamo joj je i mjesto...a ti osjećaji koje imamo,neka ostanu duboko u nama...Voljet ćemo se vječno...ali to stvarno više ništa ne vrijedi...jer gotovo je...popravka niti mogućnosti za bilo što drugo jednostavno nema.....na žalost,moju i tvoju..ali jednostavno nema...i za nas više ne vrijedi izreka:"da u svakoj nemogućnosti postoji mogućnost".
04.11.2005. u 15:47 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Odgovor:Riješeno je svakako.A duša će valjda sam zacijeliti.Razum je ipak prevladao,što je dugoročno gledajući i bolje,zar ne?
Autor: crnapantera2004 | 07.11.2005. u 7:58 | opcije