balada botswana

sit gladnom ne vjeruje, kakav je samo ovo šamar bio glavnom kuharu

rekao bi da je ovime zabijen kamen temeljac u oscilacije međuljudskih odnosa

da li bi se vjerom sitih nahranili svi gladni, nikada nećemo saznati, ali ako i bi moguće je da desert nikada ne bi vidjeli

prođe danas dan skoro baš kao i neki prije pa malo prebirem po današnjim događajima i mislima pletem najljepši vijenac za zahvalu što sam počašćen tako često biti sit, a još mi je draže što se pridržavam savjeta nekog mudrog čovjeka o tome da mi je za život dovoljna svega trećina od ukupno pojedene hrane, a preostale 2/3 neka ostavim za liječnike ako želim biti zdrav bez njihove asistencije

možda ponekad i pretjeram s jelom, ali trudim se to ne činiti često jer možda je bolje pojesti jako malo, ali zdravih namirnica nego veliku količinu onih koje to nisu

tako olako shvaćam glad i nikako da si priznam da je nekima oko nas ona svakodnevnica