NISI TI JEDINI HARIBO

Bore na čelu su mu se baš duboko urezale,
A i one bore kraj usana su dublje,
Ne znam da li je ostario ili samo omršavio,
Ili se samo mnogo brine...
Kosa mu je još uvijek sjajna gusta, i nema ništa više sijedih
Od zadnjeg puta kad sam ga vidjela.
Iskričave smeđe oči i dalje mu se živahno kreću
Dok sa mnom priča,i griju me kao da sjedim ispred kamina.
Usne su mu još uvijek mesnate i pune.
Zubi prebijeli kao sa reklame.
Glas mu je još uvijek snažan i predivno dubok.
Govor besprijekoran.
Parfem savršen.
Sve u svemu, još uvijek je jako markantan muškarac
No, nervozan je...
Zašto je nervozan ?
Ne bi trebao biti nervozan...
Stišće čašu u ruci malo previše -
Primijetila sam...možda je još nervozniji
Zato jer zna da sam primijetila...
Što ti je ? Znam da se nismo vidjeli dvije godine.
Jesi li mi možda nešto prešutio ?
Gledamo se..
Ma ne, nije ništa, imao sam samo nekoliko napetih
Sastanaka ovih dana,nezgodni, nezadovoljni klijenti,
Stres, pa mi tako to povremeno dođe na naplatu...
Ajde, opusti se, nećemo o poslu - prekinem ga,
Nasmiješim se...
Izujem štiklu ispod stola u kafiću,
I gurnem mu stopalo u jaja...
Iznenadi se, raširi oči, panično pogleda okolo
Da li nas tko gleda...
A iznenadim se i ja...stopalo kao da mi je uronilo
U vruću kašu, sve je mekano, podatno...
Gdje mu je kurac ? - pitam se
Ajmo u sobu - kažem - tamo će bit opuštenije.
Pogleda me pomalo zbunjeno, neodlučno...
Ignoriram to, dignem se, digne se i on,
Odlazimo zajedno.
Otključavam vrata - Dođi Haribo - pozovem ga
I nasmiješim se, ali on mi ne uzvrati osmijehom.
Hm...čudno, nekad mu je to bilo smiješno.
Oduvijek sam ga zvala Haribo jer je imao
Predivan veliki kurac koji je uvijek trebao
Puno vremena da se digne,
Pa bi dugo bio kao veliki gumeni bombon,
Zapravo, koliko se sjećam, kita mu se nikad nije
Ono baš do kraja digla, uvijek je bio ko' Haribo,
A sada...vratio se Haribo...
I uz sav moj trud, on nikako da očvrsne,
Samo je bio mlitav i mlitav ko' vatrogasni šmrk bez vode,
Toliko mlitav da bi mu valjda vijorio k'o zastava
Da smo kojim slučajem vani na vjetru.
Više puta palo mi je napamet
Da mu uz kitu zavežem drvenu daščicu,
Da bude k'o longeta, pa da mi lakše uđe,
Jer ovako, on si je hvatao kitu na bezbroj načina,
Al' u rukama bi mu se sklupčala kao lijena zmija,
I nikako, i nikako to golo prgavo stvorenje, nije htjelo u mene.
Deprimirajuće baš...baš mi ga bilo žao,
A nismo se vidjeli dugo...
Tako veliki, lijepi kurac a neupotrebljiv.
Trudio se jako i predugo, a onda nekim čudom
Uspio mi je ugurat Haribo, nespretno al' duboko.
No, i dalje mu je bio tvrd otrilike kao puding dok se ohladi,
I jebo me tako otprilike tri minute ili manje,
I čim ga omeo prvi zvuk sa ulice,
Koncentracija mu padne, i on iz mene ispadne,
I uvelo legne na plahtu kraj mene.
U redu je...- govorim mu
Žao mi ga
U redu je...ali on zna da nije
Događa se to i drugima, jesi li potražio pomoć ?
Jesam...
I ?
Pa...ništa nije djelovalo na mene...a ona me ostavila...
Nisam znala što da kažem, zašutjeli smo oboje.
I znaš što je najgore?
Ne znam...
Najgore je to što sam ja sretan.
Život mi je ispunjen i bez sexa.
Možda mi samo malo nedostaje ona ženska toplina
Da mi dušu grije...
Ne brini - zagrlim ga - Nije muškarac samo kurac
Budi samo sebi dosljedan.
Sreća nikad nije u ispunjavanju tuđih očekivanja.
Znaš što Haribo? Zakon si, i ja te obožavam.
Kada ti god zatreba malo topline, možeš računati na mene.
Nasmiješio se..., prvi puta te večeri


Autor : Vila Sila, 18.1. 2023.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana

18.01.2023. u 12:41   |   Editirano: 15.04.2023. u 6:19   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar