Duhovnost na brzaka

Srce koje ljubi ostaje mekano i osjećajno. Ali kada po svaku cijenu želite dobiti ljubav ili neku drugu stvar, postanete okrutni, tvrdi i bezosjećajni. Kako možete voljeti ljude ako ih trebate? Možete ih samo iskorištavati. Ako vas trebam da me učinite sretnim, moram vas iskoristiti, moram s vama manipulirati, moram pronaći način i sredstva s kojim ću vas osvojiti. Ne mogu vas pustiti da budete slobodni. Mogu voljeti ljude samo ako sam ih “ispraznio” od njihovih života.

Kada "umre" potreba za ljudima naći ću se usred pustinje. U početku je strašno teško, osjećate se usamljenima, ali ako to možete izdržati neko vrijeme, odjednom ćete otkriti da uopće niste osamljeni. To je samoća, samotnost, i pustinja počinje cvjetati. Tada ćete napokon saznati što je ljubav, što je Bog, što je stvarnost. Ali u početku odvikavanje od droge može biti teško, osim ako niste vrlo pronicavi, ili ako ste dovoljno patili. Velika je stvar ako ste patili. Samo tako možete postići da vam se to zgadi. Možete upotrijebiti patnju da zaustavite patnju. Većina ljudi stalno pati. To objašnjava konflikt kojeg ponekad imam između uloge duhovnika i psihoterapeuta. Terapeut kaže: “Hajde da olakšamo patnju.” Duhovnik kaže: “Pusti je neka pati, zgadit će joj se takav odnos s ljudima i napokon će se odlučiti probiti van iz tog zatvora čuvstvene ovisnosti o drugima.” Da li da joj ponudim sedativ ili da odstranim rak? Nije lako odlučiti se.

Netko lupi knjigom o stol jer mu se knjiga zgadila. Pustite ga, neka lupa knjigom po stolu, nemojte mu je vraćati i govoriti da je sve u redu. Duhovnost je svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost. Kada se vaša majka naljutila na vas, nije vam rekla da s njom nešto nije u redu; rekla vam je da s vama nešto nije u redu, inače se ne bi naljutila. Ipak, otkrio sam nešto važno: ako se ti naljutiš, Majko, s tobom nešto nije u redu. Zato je najbolje da se pobrinete za svoju ljutnju. Suočite se s njome i sredite je. To nije moja ljutnja. Ako sa mnom nešto nije u redu, onda ću se ja sam pobrinuti za to neovisno o vašoj ljutnji. Vaša ljutnja na mene neće utjecati.

Zanimljivo je da, kada to uspijem učiniti bez negativnih osjećaja prema drugima, mogu biti prilično objektivan i prema sebi. Samo onaj tko je postigao visoku razinu svjesnosti može odbiti prihvatiti osjećaj krivnje i ljutnje, i može reći: “Razljutio si se. Šteta. Nemam više nimalo volje da te spašavam, i ne želim se osjećati krivim.” Neću se mrziti ni zbog čega što sam učinio. U tome se sastoji osjećaj krivnje. Ne želim u sebi stvarati negativne osjećaje i neću se bičevati ni zbog čega što sam učinio, bilo to nešto dobro ili nešto loše. Spreman sam analizirati to, paziti na to, i reći: “Pogriješio sam. Učinio sam to u nedostatku svjesnosti.” Nitko ne griješi u svjesnosti. Zato nam teolozi tako lijepo tumače da Isus nije mogao griješiti. Prosvijetljen čovjek je slobodan. Isus je bio slobodan, i zato što je bio slobodan nije mogao griješiti. Ali vi, budući da možete griješiti, niste slobodni.

jebiga ja ti ovo niš ne razmem. Možda je to stoga što nisam pročitao, ali je velika vjerojatnost da nebi razumio i da sam deset puta pročitao.

ja sam pročitao.
i to, i ono prije.

uputstva o samoizlječenju nisu univerzalna za sve ljude.
ljudi se razlikuju.
neki zaista vole patiti i dramiti (čak i kad nema neke osobite potrebe za time).
vole tako.
tada se osjećaju dobro.
neki vole da se ljute.
osobito na one koje vole (drame turbo).
nikakva knjiga to neće promijeniti.

ali znam da ima i onih koje će svaka nova knjiga preobratiti, barem na čas :)

pročitala sam sve i prva osoba koja mi je pala na pamet je moja sestra...volim je i trebam je, ne zato da bih je iskorištavala, vitlala s njezinim emocijama, manipulirala i ugrožavala njezinu slobodu...svađamo se, mirimo se, nemamo o svemu jednako mišljenje, ali je volim i trebam je u svojem životu

mao sam prijatelja koji je bilo teški alkoholičar. liječio se veliki broj puta i to uglavnom da prezimi na toplom ui bolnici. usput je tamo nalazio žene koje su situirane a istog statusa kao i on. nakon izlazaka i čim bi došao do prvih novaca,situacija se ponavljala. uvijek sam se nadao da mu je to zadnji put. podržavao ga u liječenju,išao s njim na sastanke.davao mu posao,novac da preživi. zbog njega su se njegovi roditelji naljutili na mene jer sam ih došao zamoliti da ga prime opet u kuću. ništa nije pomoglo i jednom sam rekao dosta. od tog dana nisam ga vidio.
samo sam mu bio na sprovodu nakon nekoliko godina. da li sam mogao,,treba drugačije. i dan danas se pitam-
da li sam slobodan,ne znam. znam samo da sam griješio

pelpe, teško je pomoći nekome tko sam sebi ne želi pomoći i ne želi se promijeniti...napravio si što si mogao i htio, što si smatrao ispravnim

znam . ako nije uspjela komuna,bolest oca,kako bi ja mogao...ali uvijek ostaje taj gorak okus

pravilno govori da treba kretati od sebe i vlastitih unutarnjih ovisnosti a najveca ovisnost koja postoji unutar nas jest popustanje samom sebi, racionalizacije i taj obrazac dvostrukih mjerila zbog kojih gubimo uvide u stvarnost te gubimo perspektivu objektivnosti. Filozofija je davno opisala te fenomene jer su oni za ljudski rod konstanta.

Ima tu pitanja, koja bi se mogla i detaljirati, a i razmisliti dali je i to individualno... na primjer:"Što je to sloboda?" ili... "Što je to samoća?" Zapis je zaista kvalitetan jer potiče na razmišljanje i nudi jedno od mogućih rješenja vlastitih zagonetki.