ploveći oceanima stvaranja pronalaženje filipa je kao hobi

dok moji spavaju

nekakva je glupa tišina...gdje su one ptice vani?
vrana u prolazu al tišina
okej je to što se čuje glasanje pitomih ptica iznutra, unutar zidova
al jbnmu kakva je to tišina vani?

srećom javili se psi i komuniciraju
valda rješavaju neke sporove od prije a i to kratko traje

Terase osjete noge ljudi.
Govor što ne želim shvatiti
već samo zvuk
Što će mi pogled na prazan jastuk kada više ni ne znam gdje je
valjda ispod pokrivača....otirač je ipak previše

nije ni svaki praznik isti..

i nije praznik zato jer smo slobodni
već je praznik kad tu slobodu imamo s kime podijeliti..

bit će i takvih praznika, ne brini..

briga je u meni onako u dubini zakopana možda čak i neosnovana ali postoji. ponekad mi zatreba riječ a opet mislim si jbte a što je riječ?

he he kak si lako od pokrivača došel do otirača...biće su ove donje hortenzije bile tak inspirativne? a mir i tišinu obično čujemo kako gromoglasno caruje dok smo solo...dok brbjamo, dok se muvamo i kuhamo jutarnji kafe, pa se motamo oko njenih bokova, čitamo mu iza ramena novine i slične "radnje" mogu ptice i lajat (kak sam onomad napisalla u jednom svom jebačkom blogu) al nama nebu ništ! dobro ti jutro

pokrivač i otirač ...ponekad pomisliš vječnost ih dijeli a onda te sjebe ono kolko traje vječnost...nemjerljivo (puno ili malo o kocki ovisi)

mir i tišinu čovjek sam stvori i ne obazire se na buku vanjskog. Zapazi no fokusiranjem svojim drugim bićem odmakne se. Tada vrijeme staje a u mozak se utire ljepota koju teško da i možeš iz sebe maknuti ikada ičim

čežnja veliš...kak ono reče desanka...jel moguće da je..."Jer sreća je lepa samo dok se čeka"?
STREPNJA

Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
da volim i želim oka tvoja dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanje i stra’.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?
Izdaleka samo sve k’o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek’ mi ne priđu oka tvoja dva.

Jer sreća je lepa samo dok se čeka"? - nije ne pristajem na to...vulgarno mi je jbnmu i mogu odvalit da je kao drkanje
hmmm a zašt ne želi dodir i bliskost. strah od sebe drugog ili loma. strah od nedostatka komunikacije je ultimativan...
na sreću imam nekakav oblik ptspia jer gurne me ka pojmu zabave a on mi je površan
zadovoljstvo je već ljepši izraz i moje misli skreću na cjelovitost

suglasna...ali ali...kad tako često ta sreća zajedništva se sjebe...nema je...ode...hm hm...ispada da je jedina ljepota u čekanju, nadanju jer ostvarenje obično donosi i ...zajeb, patnju, tugu etc etc...dobar nam ovaj blagdan...da što prije prođe! ha ha

ćofi, jel to samo pjesma ili tak inače spikaš?

ma kurac ja tak pričanm...dosadnjaković...ne da se meni pričat pa glumim da mislim jako duboko