-vrbica-

)Zivjeći ostavljamo trag u prostoru i vremenu, u srcima ljudi kojima smo dragi u sjećanjima i onih kojima nismo dragi, jer će se sjetiti iz zlobe. Ostavljamo poruke i riječi u pisanju, recima, slikama i djelima koji iza nas ostaju. Trenutak našeg postojanja će postojati i kada nas već davno ne bude .

Oooo da..:)

Ajme meni sta ce rec sajber arheolozi kad budu proucavali moje blogove :))

jare....hahahahaha
Ne bih rekla da će se šokirati..:)))
pa to si ti i amen..:)

Prekokrasno...

Jesenski veter


Najempot, naglo, kak da bi kaj zrušil,
V noči se je odnekod k nam zabušil
I obišel je klet,
Ves raspotan i spet,
Zaletel se je, stal,
Kam dale? Neje znal…

Mi poslušamo… Vre na kraj brega tam
Čez pola ide, a ne zna kod ni kam.

Mir je v kleti,
Temno sveti
Lampica. Mošt nam curi
V čeber. Kočnica skeči.
Prešpan pritišče
Grozdje i stišče.

Moral bi stati,
Mošta zlejati,
A neče mi se, tak sem pospan…
Još samo malo – vre bo zlejan,
Baš nekak lepo tenko curi…

Striček popeva,
Peč se razgreva…
Za čas nazaj nas veter zbudi.

F.G..

Hvala was..:)))
Sviđa mi se pjesma.
Baš onak, za dušu...

Samo opušteno i uživaj....i ja cu začas:-)

kaj novega ljudeki, i kak ste kaj?:-))*

Ojjjj, biskaaaaa
pa di si ti???????

arapo...:)))

Haj Bis!
Ja ti ni nemrem opisati kak sam ...nekak neodređeno..ali..na nogama:-))
Kak si ti?

;))
i još jedan za bisernu
;))

Vrbi, pa ti si prava šumska vila postala:))

Bok, Vrbice,

Slike su ti tako maštovite i simpatične:))

Prelijepa priroda:))

I zračak sunca u ovoj jeseni punoj kiše:))

A ona klinka što sjedi u šumi u onoj neobičnoj pozi..

Ma ista ja sa 15 godina, kad sam počela vježbati jogu:)))

Vidim i ti si ostala malo zaigrano dijete u duši:))

Unatoč godinama..

Baš kao i ja:))

Ako već i starimo fizički, neka duša ostane mlada:))

Inače, čega bi se iz života uopće sjećali, kad bi ta djetinjasta duša nestala??:))

ema...:)))
bis nam se nešto povukla, ali
nek zna, lolimo juuuuuu...:)))))))

cibi, ma ja sam svaki dan u šumi...:))))
Još malo i narasti će mi grane na glavi...hahhahaha
Pozdrav tebi....

lana godine s tim nemaju veze...:)))
Obožavam prirodu, a imam sreće da i moja unuka voli prirodu.
Uživa u njoj i čuva je....ona ti je mala ekologinja.
Ne daj Bože, da nađe papirić ili čik u šumi.
Sama ga pobere i nosi sa sobom doma, baca u kantu za smeće.

Eto, i ja uživam u prirodi:) A i ekološki sam osviještena:))

Pobirem smeće i koje drugi ljudi ostave kad sam negdje vani:))

Ali sad kad sam imala bronhitis i bila u krevetu, prepustila sam svojoj sestri da razvrstava kućni otpad:))

Ona to voli raditi, odnedavno joj zanimljivo, mlađa je od mene, pa neke stvari sada uči i izgleda da je to zabavlja:))

A imamo i kompost u vrtu, pa sve što od hrane ostane ide tamo:))

Hajde, jedan čin-čin sa čašom domaćeg soka od voća, imam za goste od višanja, šljiva kruški, pa možeš birati..:))

Za tebe i malu unuku ekologinju...:)

Lana, bravo.....:)))
Moja unuka, ima "pokre"2 u školi, za čišćenje prirode.
Samo, žalosno što ju čak i razrednica ne podržava....
ona sa trojicom dječaka sama čisti potok oko škole...

Napredno dijete okolina ne shvaća...da li je možda Vodenjačica kao i ti??

Koliko ja znam, Vodenjaci koje sam ja upoznala, kao frendove, uvijek su imali ideje koje su bile ispred vremena:)

je lana...:))))
Peferkcionistica je i bitno joj je da je drugi razumiju,
kod kuće dobija poticaj, ali škola je zakazala totalno....

u svakom dijelu prirode, pronalazi nešto lijepo, pa bio to i stari zapušteni panj..:)
U svemu vidi ljepotu, pa i otpala grana s drveta, njoj je zanimljiva...

Djeca su nevjerojatno bistra, pamte detalje, imaju maštu koju su odrasli već zaboravili, i nikad ne zaborave lijepu ili ružnu riječ koju roditelji kažu, a mi ponekad mislimo da su djeca glupa...

A ima i jedna izreka koju bih prijemnila na djecu:

Dijete u kapi vode vidi ocean. Odrasli ponekad i da im daš ocean, ne vide ni kapi.

Ne mislim na tebe, jasno:)))

Ali škola i druge institucije nemaju sluha, osim onih škola koje imaju posebne programe za nadarenu djecu.

A i te programe su pokrenuli entuzijastični pojedinci, ponekad i profesori, a ponekad i ljudi izvan institucionalnog sistema školovanja.

Imam frenda koji radi u oblasti šumarstva. Žena mu je trenerica bodybuildinga.

Imaju dvoje djece. Ona sad piše edukativne slikovnice i knjige za djecu o zdravim efektima boravka u šumi.

Tako su divno udružili snage, a i svoju djecu na tim principima odgajaju.

Naprosto, divim se!:)

Bravo za tvoju frendicu lana...:))
Danas i većina roditelja ne podržavaju svoju djecu.
I moja unuka ima tatu trenera, tako da je preko njega
zavoljela zdrav život.

Život i jesu zapravo trenutci....veliki i mali ako bi se zbrajali...pa i život cijeli je trenutak, pogotovo ako ga se gleda unatrag. Slike su ovjekovječena fantazija trenutaka, pa i ove dvije. Baš su lijepe i zanimljive.