ZAGREBUŠE...kaj si rekel?



Dvije ulice dalje od moje, nekad davno, stanovao je Vidra. Vidra je bio konobar u jednom, u ono vrijeme otmjenijem lokalu. U njemu je čak svojevremeno za snimanja jednog filma, boravio slavni Kojak, poznati svjetski čelavac.
Dobio je Vidra lijepu napojnicu od njega, pa je pozvao društvo na "narodno veselje".
Rano ujutro, ili ako baš želite poslije fajrunta, vidra sjedne u auto, pored vozača. Duboko se zavalio u sjedalo, zabavljen mislima o uspješnoj poslovnoj noći i tako razmišljajući tko je zaradio više love - gazda ili on, s punim povjerenjem u kolegu šofera prepustio se vožnji zagrebačkim ulicama prema domu.
Kolege na stražnjem dijelu, nisu bili ništa trezniji od prednjeg dijela vozila. Baš negdje na djelu kod Trešnjevačkog placa, pri skretanju u tadašnju Končarevu nisu niti skužili kako ih je zaustavila murja. Vozač, manirom pravog mačka dočekanog na noge kaže:"Ma gdje si bolan, što nas zaustavljaš?" Takva spika ili špreha, je bila normalna reakcija konobara-vozača jer je gro murje bilo iz Like i Banije, a dio ih je stizao iz BiH s Kozare i ta fora je uvijek palila. Neće valjda svoj na svog!
Međutim, naši dečki, imali su peh. Naišli su na jednog od milijun pandura koji nije bio iz spomenutog područja. Bio je tu naš domaći dečko, koji progovori kao odgovor na onu ludu ličko-banijsko-kordunaško-bosansku šprehu:"Kaj si to rekel ? odi van da ja vidim kaj si to popil, a onda se bumo spominjali".
Nakon toga je slijedila prepirka i različita uvjeravanja, dok naš "milicajac" nije prepoznal Vidru i rekel:" Gospon Vidra, vite da moram delati svoj posel se razmemo, kaj ne?" Vidra je prokužil stvar, dobro je razmel poruku te je iz žepa zvadil pol onog kaj je "zaštrikal" po noći, te reče:"Dečki, dajte se malo okrepite, mrzla je i duga noć, a ko zna jel bute koga još vlovili ili morti nikoga"
Dečki, kao javni radnici, dobro su su razmeli, komunikacija je izvanredno dobro funkicionirala, jedino što je to Vidri bilo prvi put u životu da je srel pandura koji je rekao "kaj".

Uredi zapis

19.09.2017. u 17:15   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

OSMIJEH



"Reče suza osmIjehu: zavidim ti, jer si uvijek sretan.
osmijeh odgovori: griješiš, često sam maska tvoje boli "
Link

Uredi zapis

16.09.2017. u 14:59   |   Komentari: 73   |   Dodaj komentar

ODISEJA

Kad putujete vlakom, možete gledati u tuđa dvorišta..:)))


Link

Uredi zapis

11.09.2017. u 17:25   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

MOJ SAN



Učinilo mi se, da sam izašla iz svojeg "ja".
Mogla sam izvana promatrati tu ženu koja sam dotada bila: slabu, ali punu želja da ostavi dojam jake osobe. Osobe koja se boji svega, ali samu sebe uvjerava da to nije strah, već razboritost onoga koji je spoznao realnost.
Vidjeh moje drugo "ja", kako sjedi u kutu sobe, krhko, umorno, razočarano. Zatomljujući ono, što bi uvijek trebalo biti na slobodi: svoje osjećaje.
Pokušavajući prosuditi buduću ljubav prema iskustvu proživljene patnje.

Ljubav je uvijek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu - uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo.
Ljubav nas može odvesti u pakao ili raj, ali uvijek nas nekamo odvede.
Treba je prihvatiti jer ona je hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umrijet ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove. Treba ići za ljubavlju gdje god ona bila, čak i kad to znači sate, dane, tjedne razočarenja i tuge.
Jer, u času kad krenemo ususret ljubavi i ona kreće ususret nama
I spasi nas.

Kad je drugo "ja" izašlo iz mene, moje je srce ponovno počelo razgovarati samnom. Reklo mi je da pukotina na zidu brane, propušta vodeni tok, da vjetrovi pušu u svim smjerovima i da je ono sretno, jer ga ja ponovo slušam.
Moje srce mi je govorilo da krenem.....i ja sam opet zaspala...... zadovoljna.

Link
Link
Link

Uredi zapis

05.09.2017. u 18:53   |   Komentari: 18   |   Dodaj komentar

MILO MOJE !



Sve ti se s vremenom vrati. Svako NIKADA u koje si
si kleo. Svaka suza koja te pekla kao sto vragova.
Svaka tišina kojom je vrištalo tvoje srce. Svaka
pružena ruka, kad ništa osim nje nisi ni mogao
dati. Svaki zagrljaj kojim si nekada nekoga iz
1000 komada sastavio! Svaka riječ kojom si nekada
nekoga, da opet pokuša uvjerio. Sve ti se vrati...
Svaka noć koju si daveči se suzama do jutra
presjedio. Sve ti se vrati. Svaka nada koju si u
nekome probudio. Svaka kuna koju si da nitko i ne
zna nekom u prolazu tutnuo. Svaka hrabrost na koju
si sebe natjerao. Sve ti se
vrati procvjetalo, jer si ga kišom suza zalijevao!
Sve ti se vrati kao blagoslov, ondje gdje si nekad
proklinjao. Kao smijeh, gdje si nekad u mukama
jaukao. Kao ljubav, jer si nekada bez da su ti
dali izbora, mrzio. Kao istina, sve što si zbog
laži jedva preživio! Sve ti se jednog dana
vrati...jer si čovjek, koji je i drugi obraz
okrenuo, onda kada bi svatko drugi istom mjerom
uzvratio! Sve ti se jednom vrati...jer si volio. I
kada nisi trebao. Kada te nitko to nije tražio.
Kada si sam od sebe dao sve najbolje što si imao,
a da ništa za uzvrat nisi tražio... Sve ti se
vrati. Kada se najmanje budeš nadao! Kada
vjerovati da će ti se ikada vratiti, budeš
prestao! ...

Uredi zapis

29.08.2017. u 20:02   |   Editirano: 29.08.2017. u 20:05   |   Komentari: 57   |   Dodaj komentar

TJA...HAH....KAJ JA ZNAM...




Možda sam ja pogriješila vrijeme, a možda je vrijeme pogriješilo mene.
Koliko lica čovjek može imati?
Dva?
Jedno koje vide drugi i jedno koje on sam vidi u ogledalu.

Uredi zapis

23.08.2017. u 17:00   |   Komentari: 18   |   Dodaj komentar

SREĆA !!!


Što to bješe ljubav,
što to bješe sreća i
osmjeh što umorno srce budi,
gdje to se krije sreća, znaju li ljudi.. ??????

Ha, znate li ????
Ja znam..:)))

Uredi zapis

11.08.2017. u 19:12   |   Komentari: 80   |   Dodaj komentar

SMJENA GENERACIJE


Divno je biti roditelj, ali biti sretan roditelj ne može se s ničim usporediti. A sreća roditelja počinje osmjehom na licu njegovog djeteta.Ako su naša djeca potištena ili uzrujana i mi zapadamo u isto stanje, iako tu činjenicu prikrivamo u njihovom prisustvu.
Da bismo njima pomogli, potiskujemo vlastito emotivno stanje i instiktivno postaje psihoterapeuti.
Okrenuti leđa svom djetetu roditelj može, ali privremeno. Ako treba i doživotno će tražiti način, kako da se opet zbliže.
Kada bi djeca znala, koliko njihovi roditelji pate kada se nađu u takvoj situaciji, ne bi im to priuštila.
Vrijednost roditeljske ljubavi ništa ne može zamijeniti.
Ako su nam djeca na prvom mjestu, zašto mi kao roditelji njima nismo?
Zar im došljaci odjednom više znače ?
Naravno da nitko od njih ne traži da sjede uz nas, jer imaju prava voditi samostalan život. U ostalom za to smo ih pripremali i poticali.
No upravo bi se toga djeca trebala sjetiti kada ih karijera, brakovi ili neki drugi interesi odvedu iz roditeljskog doma.
Kako čovjek stari, djetetova ljubav mu sve više znači. Ali ne u smislu, da svoj život podrede roditeljima.
Dovoljno je nazvati i pitati: "kako si? Trebaš li nešto?" Time samo pokazuju roditelju da nije zaboravljen. I za posjet se nađe vremena. Roditelji vole podijeliti sve što se događa u životu njihove djece. Oni su zapravo jedini ljudi koji su uvijek uz nas i u dobru i u zlu. Svi ostali dobro i zlo dijele s vama, ako baš moraju, ili po potrebi.
Zato, roditeljsku adresu (ako ju još uvijek imate) čuvajte u srcu. Dok ste živi na njihova vrata uvijek možete pokucati.
Svojoj će ih djeci sigurno otvoriti.

Nažalost ja tu adresu više nemam. Ali sada kad sam i ja roditelj, ponekad me zapeče savjest te pomislim da sam im mogla i trebala puno, puno više pokazati koliko ih volim i cijenim.

Uredi zapis

03.08.2017. u 16:58   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

PISMO SINU


Sine moj !
Onog dana kad primijetiš da starim, molim te budi strpljiv, prije svega, pokušaj razumjeti.
Kad razgovaramo, ako ponavljam iste stvari stotinu puta, nemoj me prekidati da bi rekao:"Prije jedne minute si to rekla".
Samo slušaj, molim te.
Sjeti se onih dana, kad si bio mali i kad bih ti čitala istu priču ili pjevala istu pjesmu prije spavanja svaku večer, dok ne bi zaspao.
Kad vidiš da se slabo snalazim s novom tehnologijom, daj mi vremena da naučim i nemoj me gledati, na taj način.
Zapamti zlato, strpljivo sam te učila tako puno stvari, pravilno jesti, oblačiti se, češljati, oprati zube, umiti se....
Ako ponekad izgubim nit o čemu razgovaramo, daj mi vremena da se prisjetim i ako ne mogu, nemoj biti nervozan, nestrpljiv ili nezadovoljan. Samo znaj u svom srcu, da je najvažnija stvar za mene, da si ti dobro.
A kada mi moje noge više ne budu dopuštale da se krećem, daj mi ruku na isti način, kao što sam ju ja tebi dala kad si učio hodati.
Kad mi se približi kaj, nemoj biti tužan, samo budi samnom s ljubavlju.
Zauvijek ću te držati u svom srcu i zahvaljivati na vremenu i radosti koje smo dijelili. S velikim osmjehom i ogromnom ljubavi koje sam uvijek za tebe imala, samo ti želim reći: "Volim te sine"

Uredi zapis

27.07.2017. u 17:52   |   Komentari: 58   |   Dodaj komentar

SLOMILI SU VAS? Nisu. Ustanite i krenite prema novom danu.



Link
Skrivena u izmaglici vremena, pokrivena misterijom, ogrnuta iluzijom ljubavi i savršenog života.

Uredi zapis

16.07.2017. u 10:02   |   Editirano: 16.07.2017. u 14:09   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

IPAK IMA NADE


(narodna priča)
Sin je odveo oca u restoran na večeru.
Otac je bio veoma star i dok je jeo, po malo hranu mu je ispadalo na košulju i hlače.
Ljudi u restoranu, gledali su oca sa gađenjem, dok je njegov sin ostao miran.
Nakon što su večerali, sin ga je tiho odveo do toaleta očistio je hranu koja se zalijepila po njemu, istrljao fleke, očešljao mu kosu i namjestio naočale koje su se nakrivile.
Kad su izašli, sin je platio račun i s ocem krenuo prema izlazu.
Jedan čovjek, sve je to promatrao, a onda se obratio sinu:
"Zar ne misliš, da si ostavio nešto?"
Sin je odgovorio:
"Ne gospodine, nisam."
Onda čovjek kaže:
"Da, jesi. Ostavio si lekciju za svakog sina, i nadu za svakog oca."

Malo sam se zamislila nad ovom pričom.
Mislim da bismo svi voljeli imati takvo dijete.
Mada ne sumnjam, da ga neki imaju. Drago mi je da nešto slično, imam i ja..:)

Uredi zapis

14.07.2017. u 20:33   |   Komentari: 46   |   Dodaj komentar

ZABORAVIMO VRIJEME


Ako imamo u sebi ljubavi prema drugome, ispunjavamo svrhu.
Svrhu koju ispunjavamo, htjeli mi to ili ne, ostavlja trag u srcima ljudi.
I ožiljak je također trag.
Podsjeća nas, kako smo samo prolaznici u životu.
Ništa na zemlji ne posjedujemo, niti ikog posjedujemo.Možemo samo voljeti..:)
A prava ljubav, prihvaća i život i smrt. Zato, zaboravimo vrijeme
Link
Link

Uredi zapis

13.07.2017. u 17:08   |   Komentari: 66   |   Dodaj komentar

LUTAK NA NAPUHAVANJE


Neki od starijih blogera, trebali bi se sjećati nica "lutak na napuhavanje". Kao i mnogi drugi, jednostavno je nestao.
Nije bio osobito popularan na blogu. Izražavao se pisanjem poezije...i to za mene, jako dobre...puno bolje od mnogih stihoklepaca ovdje.
Da napišem ovaj blog, potakla ne naša micek, ranga i još neki.
Istina, svako vrijeme nosi svoje. Stariji blogeri misle, da je blog umro, da se više nema što napisati, da je prije bilo bolje, zanimljivije, duhovitije itd.
Ne mora biti da je.
Možda smo samo imali više motivacije za pisanje pa nam je bilo interesantno na blogu, čak i kad smo se posvađali.
No, dolaze novi blogeri i trebalo bi se samo prilagoditi.
Da se vratim spomenutom "lutku". Mislim da je bio pozitivna osobna, iako ga nikada nisam upoznala. Iz njegovih je riječi izvirala neka tuga, nerazumijevanje. Na žalost utjehu nije našao ovdje. Neki blogeri su mu se izrugivali, smijali se. Pljuvali po njegovim napisima.
Šteta.
Moja draga pokojna majka znala mi je reći: Niti iz grbavog drveta se nemoj rugati.
Ne znam što nadahnjuje zajedljive osobe da vrijeđaju druge ljude?
Osjećaju li se bolje nakon toga?
Zašto prosipaju žuč na one, za koje misle da su slabiji od njih?
Uvijek sam tvrdila za one koji znaju doći na nečiji zapis i samo ga popljuvati, da imaju kompleks manje vrijednosti.
Dobro je rekla "micek": zaobiđi takav zapis, a ako nemaš ništa ljepše reći ne komentiraj.
Ali to smo već toliko puta rekli....pa ništa.
Jer, svi smo mi prošli neku neugodu, nelagodu, nerazumijevanje. Samo što se neki lijeće zajedljivošću koju obilno prosipaju ovdje.
Jednom ti se učini da si nekome sve, pa vidiš da nisi. Poslije, i kada vidiš da nekome jesi sve, strah te je da ti se samo učinilo.
I na kraju....nismo mi zapravo tužni. Mi smo razočarani, ostavljeni i izdani. To se samo kraće zove...tuga.

Uredi zapis

06.07.2017. u 11:43   |   Komentari: 31   |   Dodaj komentar