-vrbica-

Zaronim u bezglasje
u lakonogu tišinu paukove mreže
u tugu
koja poput bujice jeca
ruši stijene
i poljsko cvijeće
klati se u vratu davljenika
srasta sa mutnim mislima
raspiruje nespokoj ponoćne tame
dima i tišine

što su isprazna obećanja
argumenti prepuni nemira
prosuti kroz noć
kad im smisao briše
tek kap jesenske kiše.

Pjesma je iz knjige poezije "Spokoj mojih nemira" MAJE ŠIPRAK
Divna žena, još bolja prijateljica...:)))

Slika je iz šume u mom kraju..:)))

Jutro Vrbi!
Ne smijem ni reći što mi je prvo palo na pamet kada sam ugledala sliku..no....ovaj starac se još uvijek bori :-))
Nisam nikada bila poeta no..ova pjesma mi se sviđa..nađe se čovjek u njoj!

Jutro arapo...:)))
Ja osobno volim neobične slike, neobična stabla, zamišljam,
koja se životinja tu krije i da li se krije.
Obožavam tražiti ovakva stabla kad šećem šumom.

Pjesma je divna, od moje prijateljice Maje, koja je izdala zbirku pjesama.

I da, u pravu si....i biljke, kao ii ljudi...drže se, dok ih ne obori nešto.......

Da..u tom pravcu je i bilo moje prvotno razmišljanje kada sam ugledala sliku:-))

to znači, da smo znatiželjne duše...:)))
Zanima nas mistika....

Da ..jesam znatiželjna osoba no ne u smislu da me nešto posebno zanimaju ljudski životi..u onom lošem smislu...vec....uvijek sam bila željna saznanja.....nečeg novog i to u mnogobrojnim sferama života.Mislim da sam stoga radi ..stekla masu znanja koja su mi puno pomogla u životu..ali po nekada i bila smetnja jer..ima ljudi koji tako ne vole kada netko pored njih zna....nema veze što..ali zna.Neki to ne vole do te mjere da je patološki.Ali..uvijek je to bio više njihov problem nego moj:-))

A kaj se mistike tiće....ufff...tu sam tvrdoglavi ovan koji...nema što ne mogu..naravno i kada je nešto mistično...to me vužge do te mjere da ne stanem dok to ne rešim pa ko živ ko mrtav.Naravno da malo pretjerujem ali..tak nekak.Nije z menom lako kad zapnem:-))

Ideš prekokrasnolijepo...

Mene tu fali jedan hobit..
I ona šumska vila..

arapo, najvažnije je živjeti onako kako želimo, bez obzira tko kaj misli.
radim ono što volim i zadovoljna sa.
Ako razmišljam o tome, što drugi žele od mene i da li žele mijenjati mene
ili moj život, za mene ne postoje...:)))
To je najbolji recept za zadovoljstvo...

ways...dobro bi došla mala kućica...za hobita..:)
ali i ovako mi se sviđa...

Ja sam ti tjedno bar jedan dan u šumi..
Poslije nove godine odoh gore iznad Fužina
obići šume...
Ja šator i oprema...
Tko zna more bit da sretnem
kakvu vučinu od uva do uva..

Super ways...blago tebi....:)))
Ali vučica ima i ovdje, ne moraš u šumu...:)

Hahahah:-)

Prekrasno... I slika i pjesma. Da, zaista, ovo duplje jest ili je bilo nečija kuća. U svakom slučaju ugodan zaklon od nevremena za draga šumska stvorenja. A čisto naprijed od tanjeg granja ja vidim oblik srca. Jesi ga ti oblikovala ili je baš tako oblikovala priroda?

priroda..:)
Ne miješam se u njezino stvaralaštvo.
Sve ostavim, baš onako, kako nađem.
Grijeh je poremetiti ljepotu prirode...:)))

Aaaaa...jebat ga...
Možda bolje da šutim...il da pričam..?

maaaa, reci, samo reci...

Sam si razmišljam o stihovima...
Ne...
Ja nisam neki stihoklepec...ali kontekst lakonoge paukove mreže ..
Pa ...davljenik....
Ne uklapam nigdje to...
Nikad čuo za maju šiprag...
Al....nek te to ne brine...ja nisam nikakav etalon za stihove ..
Eto..
Sorry

dragi đukica, žao mi je kaj ti se ne sviđaju moji stihovi.
Gospođa Maja Šiprak je izdala knjigu poezije i to je njezin izričaj, a ne moj.
No, meni se sviđaju njeni stihovi, pa sam ih nekoliko napisala i ovdje.
O ukusima se ne raspravlja.
Cijenim tvoje mišljenje, ali to ne znači da je ona loša pjesnikinja.
Ako nikada nisi čuo za nju...pa to nije čudno...
Nije poznata, ali meni je draga...
Možda jednom, kad umre...postane poznata...

Ne đukica...baby..
Đuro.