-vrbica-

Znate li koji je najljepši osjećaj na svijetu?
U jutro se probuditi i znati da niste nikoga povrijedili, izgovorili ružnu riječ ili uvredu.
Jednom davno, jedan bloger mi je napisao; još stanuješ ispod moje košulje od rebra.
Nisam razumjela, što je time mislio, ali sada da.
No, zaista, kad ga se danas sjetim, nikad me nije uvrijedio, rekao ružnu riječ ili ne daj Bože povrijedio.
No vrijeme je prošlo i više nije bitno. Samo ponekad se sjetim nekih lijepih događaja.
Bilo je to u početku mog blogiranja. Vrijeme se promijenilo, ja sam se promijenila, a i blog se promijenio.
Neću biti nostalgična, pričati o tome kako je prije bilo bolje, za neke je ovo sad, bolje.
Jednostavno "odrastemo", a ljude koji čine da malo vrijediš, otjeraš od sebe. Treba ugađati sebi, jer drugima i onako nećeš.

Piše jedan bloger, koji više nije ovdje, ponekad pogledam neki njegov blog.Piše možda istinu koju će samo rijetki priznati.
No, čini mi se da su se blog i iskrica pretvorili upravo u to. Kaže on ovako:
c/p
Spavam ponekad, možda više onako iz dosade, ili puste radoznalosti s jednom ostarjelom damom koja je nekad davno bila, vjerojatno, lijepa, a mlada i vračam tu napola mrtvu, samo za mene namirisanu trupinu u život. Izbacujem u njezinu nutrinu milijune majušnih djelića sebe. Činim li to svjesno genocid ili je to ipak čin unutartjelesnog samoubojstva, jer znajući da je godinama iznutra mrtva i da će umrijeti u njoj baš svaki od nekoliko milijuna malih mogućih ljudi, jesam li ubojica ili samoubojica.
I svaki put, povratim u njenom prekrasnom WC-u, izgovarajući joj se na svoj loš želudac i brzu hranu koju jedem. A ona skuha čaj od kamilice i donosi mi ga u krevet, smežurana osmjeha na smežuranu licu kojem i opet ne mogu odoljeti i opet postajem ubojica ili samoubojica, moje "nazovi" mladosti ili se samo bojim te nasmijane starosti./završen citat/

Hmmmm, da.
A što reći....čovjeku je i onako dana riječ, da bi mogao sakriti svoju misao.
Ili, ju ipak izreče, ovako skriveno pod nicom.

Za sva naša psiho stanja, sami smo si krivi. Istinsku dobrotu u sebi i svojem srcu, nose samo pojedini ljudi. Lijepo je kad odlučiš zasjati, nakon svih oluja kroz koje smo prošli.
Najbolje je biti u fazi života,kad ti netko kaže da su 1+1=3 . apsolutno neka bude u pravu...neka uživa. Znam, to je ravnodušnost. Možda najgore stanje uma i duše. Ali, ako nam momentalno odgovara...zašto ne?
Zato, ostanimo ono što jesmo. I sutra i uvijek. Ne veliki, ne odrasli. Onakvi kakvi želimo..:)))
Link
Link

Link
Link

DOBAJ DAN,,KAK SI MAČKICE?

Kjele, dan i tebi..:)
Pozitivno sam.

NA KAJ SI POZITIVNA????

na krvnu grupu ;)))

sve se mijenja, neminovno je to ..
samo daj Bože zdravlja ;))

Hvala ti Bože kaj si mi dal ovo kaj imam u glavi...možda je malo ali...sasvim dovoljno da sam uvijek kada mi se netko mlad upucavao rekla"NE"ali ne zato kaj sam jako poštena ...kaj sam tak fino odgojena i zato kaj ja njega onak lepog i mladog ne bi štela....to sigurno nije razlog.Razlog je točno to...ovo gore napisano.Znam da se mladom stvorenju mora gaditi ono kaj vidi jer....njemu taj film mora doći s godinama...kada mu to bude prihvatljivo.Znam da se i meni gadilo kao mladoj ženi od 30 g. kada mi se netko sa 50 i više nabacivao.No...svatko zna što i kako može...ne osuđujem nikoga ni za šta ali...razumijem da to ne može svatko...ja ne mogu!
Znam da si mlad onoliko koliko se osjećaš mlad ali....to nikako ne mora ići u korak sa izgledom.

Priča nebo zemlji, a zemlja čovjeku.....Vrtim se, zato me nemoj iskorištavati,nego ( sve se vrača sve se plača) uživaj u "meni" , imaš samo jedu priliku. ImatI ćeš kišne dane i sunčane, bit će gromovi i oluje ALI živi......i tako čovjek živi kako zna i ume , neki bolje neki lošije, a sigurna sam, da se svi trude/mo, da bude to najbolje. A osjećaj, da sam dala danas(a budem i sutra!) sve od sebe za sebe i za "zemljicu", je meni najbolji osjećaj!
Dali je to nekome , bilo kome, fraza ..eh ljudeki tu ne mogu pomoći!

zdravo svima :)

draga Arapo

to nikad ne ide u korak s izgledom, ali isto tako ti zasigurno nisi smežurana napola mrtva trupina
meni je misterij kako mu hidraulika proradi i odradil do milijuna majušnih djelića sebe na degutantno
rekla bi da bivši bloger ima problem rado bi ponovno bio embrij :)

vrbi :)

povrijedimo nesvjesno i bez namjere , želje , nikad ne možemo biti sigurni da nismo nikoga povrijedili

Lijep pozdrav Vrbi i ugodan vikend :)

Dođem ponekad i malo čitam blog...nekada je bilo mnogo više lijepih riječi i misli za pročitati..
Ali zbog nekih navratim i malo ubijem vrijeme... nije kao nekada ali niti mi nismo kao nekada..

Izgubili smo se u prostoru i vremenu i zaboravili zbog čega smo ovdje.. na žalost godine nose svoje
i nama samo preostaje ono.. kako je nekad lijepo bilo...

I još će nam biti lijepo u životu samo sada ljepotu gledamo dušom a ne očima .

hm...

Hej, Vrbi. Ne razmem zakaj se taj mladi bloger muči. Možda je njezina koža smežurana, i tijelo je možda zamrlo (kako on kaže), ali njemu je bome mozak zamro, a o emocijama da ne govorim. Pretužna i prestrašna priča.

Sad mi je palo na pamet, u dvoje bi se duse trebale sjediniti, a sjedinjavanje tijela je posljedica. Ako se duse nadju, tijela su nevazna.

Ako se primjecuju nedostaci tijela tog drugog, nema tu niceg.

ema, u ovim godinama svima je na pameti zdravlje. U pravu si.
No, nemojmo se bojati. Valjda imamo nekoga, /barem djeca/ tko će nam pomoći
kad nam bude trebalo. Mada, nemam previše vjere, jer mladi danas misle prvenstveno na
svoje živote. i neka. Sve ono što smo mi proživjeli moraju i oni.
A da li će biti milostivi u našoj bolesti, možda ovisi o tome što smo im pružili u životu,
i nadasve, kako smo ih odgojili. Radili smo to u dobroj namjeri i mislim da niti jedan roditelj, ne želi
da mu djeca išta zamjeraju, ali život i prioriteti su se promijenili.
Vidjet ćemo jednog dana ema...vidjet ćemo...:)))

arapo...:)))
svaka iole normalna žena, vodi se time što si rekla.
Možda ne one koje imaju kćeri. Jer imati muško dijete i spavati s dječakom njegovih godina,
za mene je krajnje degutantno. Ne bih si to nikad priuštila. Ali različiti smo i zato ja ne osuđujem
one žene, kojima je to "baš kul".
Osim toga, nikad nisam bila niti ću biti toliko željna sexa, da bih popljuvala sebe kao osobu i sexom
rješavala svoje frustracije ili želje da se opet osjećam mlado. Poželjno možda, ali ne djeci.

biska, draga moja..:)))
Ti si jedna izuzetna žena, ma što tko mislio o mom ocjenjivanju tebe.nemam razloga uvlačiti ti se...kakko neki misle..:)))
Uvijek pozitivna i draga. Drago mi je da smo dobre virtualne frendice..:))))
Znam da sve svoje vrijeme, vjerojatno i misli poklanjaš onome što ti pruža najveće zadovoljstvo i zamjenjuje, tj.
nadopunjava sve što ti nedostaje...tvoj vrt i cvijeće../i grunjac naravno/.
Drugi put kad poželiš kavu u krevet, prvo otvori oči...:)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
/ti znaš o čemu pričam/

gelso...:)))
Ma ovo što sam c/p, jednog davno otišlog blogera, nema neku posebnu bitnost.
Ali sam zato sigurna, da većina mladih muškića ovdje, skriva svoje nagone. Vrijeđajući žene /naročito ako su starije/ lijeće
svoj posrnuli ego. Vjerojatno niti u mladosti /onoj ranoj/ nisu imali sposobnosti privući žene svoje dobi, pa su odlučili barem sa ostarjelim ženama doživjeti neko zadovoljstvo.
Osobno se ne opterećujem time, jer imam svoj stav i mišljenje.

i da, gelso.
Razlika je, da li povrijedimo s namjerom, ili slučajno. Velika je razlika.
Vjerujem da znaš o čemu pričam.
Nedavno sam bila na jednom intervjuu...psihologinja mi je rekla; gospođo draga, iz našeg razgovora, zaključujem da ste
jednostavno rečeno pre jaka žena za ego većine muškaraca. Sumnjam, da ćete naći muškarca koji vas može razumjeti i shvatiti vaše potrebe u smislu partnerstva. Onog koji vam može pružiti ono što tražite. Čvrste ruke i nježna milovanja, glas koji je snažan, a zna šaptati nježne riječi, prema drugima snažan, a prema vama slab i zaštitnički.
To je nemoguća kombinacija....ali je dobitna...:)))))

trnčica...:)))))
Sjećam se naših zekanja na blogu, prije nekog vremena.
Da, možda je nostalgija.
Došli su neki novi klinci.
A mi stariji?
Možda je vrijeme da odemo.
Znam da se rijetko javljaš na blogove, pa mi je zato posebno drago, kad se javiš meni.
To mi znači da nisi zaboravila....riječi su sada suvišne..:)))
Hvala ti.

ete;))
Što je ?
Hm....sam i ja već rekla...:)
No,poznajem te dugo, a nisam navikla da ostaješ bez riječi....

Coco...:)))
Ma ne zamaraj se napisanim...
Blogera davno nema ovdje, bio je prije možda pet godina, bio je kratko i što je najbitnije, zašto ga se sjećam.
Pisao je predivne stihove.
Sadašnje, današnje, rječite, istinite...
Možda sam odabrala krivi c/p....ali nije bio loš čovjek. Nije bio niti mlad.
Meni osobno, ostao je u sjećanju, jer baš i nije bio shvaćen ovdje na blogu.
On je samo bio jedno veliko nedoraslo dijete, željno pažnje i pozornosti.
Ne znam što je s njim...neka mu je sa srećom..:)))

I da....
Možda je žena imala, samo lijepu rupicu na bradi.

Oprosti Vrbi, volim muške,dragi su mi jer vole i nose cvijeće u "proljeće",i kad mi donesu tulipane ili kad bude visibabe , između bude i koji liljan, ..kao prvo ,i nemoj se ljutiti:-))))))
Drugo.... to o uđi izađi, lizni...ma to su pričice u koje ja ne vjerujem i ne pratim.

hm,znaš, razmišljam da selim u ZG, jednom, ili više puta, sada čekam keramičara, a razmišljam često, svaki dan zapravo:-))))

ALI, Vrbi, vidi ove slike koje si prilijepila, vidi kako je život tajnoviti i prekrasan, tko živ živ ga ne bi volio odgonetnuti,reci ti meni??

Lijep dan i pozdrav....idem se liječiti:-)))( p.s.nemoj mi sve vjerovati, ponekad ipak otvorim oči!)


AAAA Trnčsti Ružici huga i još jednog huga:-)

još jedan p,s.... Vrbiiiiii ubit ću te!!:-)))))))

pa još jedan p.s.....Ako Micyca čita..sram ju bilo !( u stvari ,svaka joj čast što izdrži i ne javlja se!)