under construction

Napala me djeca neki dan da zašto na njihove uspjehe reagiram "samo" sa:
bravo pile, čestitam
a kad im se dogodi neuspjeh o tome potegnem priču i razbijamo ga na atome.

I umotam ja odgovor u interesantnu pričicu za koju sam čuo prije desetak godina.

Elem, u Finskoj postoji praznik, zove se Nacionalni dan nauspjeha. Obilježava se 13.10. i bome već je poprimio prefiks međunarodni. Prihvatile ga mnoge zemlje.
Finski psiholozi su skužili da više ljudi ima strah od neuspjeha nego što ih boluje od depresije. I pametno se dosjetili organizirati Dan neuspjeha, prvi put 2010.g kada su poznate osobe pričale o svojim neuspjesima na pristupačan i duhovit način te objašnjavali koliko su im neuspjesi zapravo pomogli da budu bolji. Svojim sunarodnjacima su pokazali da neuspjeh ne znači ništa drugo doli dokaz da si pokušao.
Citirali su Einsteina - čovjek koji nije pogriješio nikad nije probao nešto novo
Citirali su Churchilla - uspjeh je skakutanje od jednog neuspjeha ka drugom bez gubitka entuzijazma
i sl

Jedini neuspjeh je ne naučiti ništa iz neuspjeha!

Al,mi smo brdoviti balkan !

i na Balkanu se boje neuspjeha

može to i onako, nije problem pasti, problem je ne ustati.

To je Balkanska filozofija, ma ne možeš ti to, svi su bolji od tebe, tko će tebe oženiti, ne možeš ti završiti fakultet...ili to je filozofija mog pokojnog oca...sve sam to napravila i više puta i bila pametnija od njega 100 puta.
Do kraja života nije shvatio šta nam je radio, a ako i je shvatio, nikad nije priznao i ispričao se.

Da sam odgajao djecu u svojim dvadesetim godinama, sigurno bih pun kufer odgojnih metoda “prepisivao” od predaka.
Ni danas nisam bas uvjeren da sve radim kako treba, ali tada sam definitivno bio gluplji.

Danas djeci kažem: uspjeh je samo vaš, nije moje da vam kradem aplauz.
Neuspjeh je također vaš, Al ajmo ga skupa analizirat

Valjda će znat u buduće analizirat i bez mene

Kažeš djeci:"Decoooooo! Decoooooo! Buši ha, ha, ha, ha! Buši ha, ha, ha, ha!"

ne znam kaj da napisem na ovo :D

istina je da se mnogobrojne traume vuku iz djetinjstva.

i kaj s tim?
spucam na tatu koji je tipcni balkandzija, nist dovoljno dobro.
i dandanas je ista situacija.

nisam ga slusala, da jesam - di bi bila? ne sim de jesem a ovak mi je ok :)

Ono ruku na srce Fly, zašto s djecom ne analiziraš i uspjehe?

Evo zašto.
Zato sto se uspjesima veselimo , feštamo i vičemo bravo i to.
Ni slučajno nisam indiferentan prama tome.
I uvijek im kazem da su ocito nešto dobro napravile ako ke uslijedio uspjeh. Skrenem im paznju kad se jako vesele da je to zato sto su se ocito potrudile.

Kad sibnu u family grupu na vacapu da su dobile kenjca ili duju, prvo dobiju gomilu smajlija. I tekst: jel po zasluzi?

E onda analiza kad se ukaze prilika.

Nekad davno je znalo Počet sa onom šupljom “profesorica je rekla…”
Ma to momentalno saljem u trokurac

Ma ja uopće ne sumnjam da ti svoju djecu dobro odgajaš, samim tim što si postavljaš pitanja, najgori su oni koji šute...nije lako odgajati, nekad sam se pitala šta i kako, ali napraviš kako misliš da treba i ...plivaj dalje...

Ma tema je neuspjeh. Lako za djecu :)

To mi je samo šlagvort za priču koja mi je interesantna

Finci i neuspjeh.
Okret sa straha na čoporativno nacionalno sprdanje sa vlastitim neuspjesima.
Divno