under construction

U više navrata sam pročitao spominjanje zidića pred dućanom (ZPD) u negativnom kontekstu.
ZPD se ističe kao asocijacija na primitivizam i ad hominem ponižavanje svakog konzumenta ZPD.

Evo da probam ovom prilikom iznijet svoju percepciju ZPD i pokušam ju usporedit sa opet svojom percepcijom wannabe alternative koju hračitelj ZPD uzdiže na pijedestal.
Na ZPD-u se mogu nać' kroneri i njihovo vrijeme dolaska i vrijeme zadržavanja ne ovisi ni o čemu drugom osim o potrebi za dopom. Tu su radi cijene i ne bi li se ogrebali za štogod mukte.
Ali njih je najmanje na ZPD a ostali korisnici zidića ih prihvaćaju kao neminovnost i ne rade od toga nikakvu dramu. Tu su nekad i ok.
Najviše je ljudi koji su tu navratili prije odlaska nekud poslom ili nakon posla. ZPD je usputna stanica i ispunjava vrlo važnu ulogu katalizatora socijalne interakcije. Piva na ZPD nije ultimativni uvjet, nego je nekako najviše zastupljena zbog praktičnosti ambalaže, konzumiranja i cijene.
Najčešće ljudi popiju dvije. Prvu na eks zbog žeđi, drugu radi ćakule. Više od tog se samo digod zalomi, jer nisi zbrisao na vrijeme a netko tko je kasnije došao, zavrnuo je turu svima bez da pita.
U malim mjestima ljudi najčešće imaju isti ritam pa o tome ovisi vrijeme okupljanja. A i radno vrijeme dućana diktira tempo, jer u malim mjestima dućan ne radi po velegradskoj satnici.
Popiti dvije pive u pola sata niti jednoj osobi (namjerno ne pišem muškarcu) neće pomrsiti planove za ostatak dana.

ZPD ima jako važnu tu socijalnu komponentu u bondanju stanovnika malih zajednica. Ne postoji brži i kvalitetniji oblik razmjena informacija od tog. Hipotetski, kada bi malo mjesto imalo Whatsapp grupu, u roku od 48h administrator grupe bi morao uklanjati ovakve/onakve zbog neprimjerenih komentara. ZPD trpi ležerni izričaj jer uživo se malo magle može prodat. Uostalom, dok sjedite na ZPD i pričate o nekim aktualnostima, što svjetskim, što lokalnim, što o nogometnom klubu, vjerojatnost da vas sluša osoba koja pozna vaše pretke i svu rodbinu, a zna i vas kad se usranih gaća trčali kući, gotovo je 100%
Ako ste stranac u malom mjestu i došli ste nekim poslom, ne postoji bolji izbor informacija od ZPD. Dovoljno je prići, reći tko ste i kojim dobrom, pitat tko je za pivu i informacije su na izvol'te. Isto kao i policija za vratom ako ZPD zaključi da tu nisu čista posla.
ZPD je mjesto smijeha, mjesto dobre vibracije, mjesto gdje skupa sjede doktori znanosti i oni sa manje zuba. To je mjesto beskonačne tolerancije na sve što postoji i što dotiče malu zajednicu.
A svak' je do sad u životu naučio koliko prednosti ima mala zajednica u odnosu na mravinjak velikih gradova. Ima i mana, da se razumijemo, pogotovo ako smatraš da ti nitko ne treba virit u dvorište i tanjur. Selo viri, to je tako, ali ne viri samo da bi ogovaralo. Viri da bi znalo. A želi znat da bi prihvatilo.
Na ZPD su eksplodirale mnoge inicijalne kapsle koje su dovele do očitog benefita male zajednice. Bio to novi asfalt, nova kanalizacija ili vodovod, bird-friendly led rasvjeta, pa sve do informacije gdje jedan kaže „u nedjelju lijem taracu“ a svi od volje znaju šta im je činit. U nedjelju u 6 ujutro se pojave, ponesu svoju kariolu i alata, a u gepek od auta strpaju i gitaru ili harmoniku.
ZPD je kafić Uzdravlje i Facebook u jednom.

Što je alternativa ili neki opozit zidiću u gradskoj košnici? Kako onaj tko zidić pred dućanom koristi kao negativan opis onom čije riječi želi umanjit, dobija od te alternative više nego što korisnici ZPD dobivaju od svog?
Mislim da su ta vremena isfuranog hoha odavno prošla, a što se mene tiče nisu trebala nikad ni bit.
Evo na sebi crtam metu. Ja sam korisnik i ljubitelj ZDP. Isto tako poznam i alternativu. I htio bih čuti i pročitati koliko sam deficitaran intelektualno, socijalno, financijski, ambijentalno, svjetonazorski ili po bilo kojoj drugoj osnovi u odnosu na onog tko ZPD smatra difamacijskom kategorijom.

Link

Ptičjeg mlika

“Na snimci se vidi kako Putin govori ruskim vojnicima da će "sve biti u redu". Jednog od njih pita: "Jeste li se naviknuli na svoje novo stanje?" na što vojnik odgovara: "Da, gospodine, već postižem nove pobjede i postignuća."

"Neki dečki hodaju s protezama već dvije godine. Mnogo je tu ambicija, pobjeda i postignuća", kaže drugi vojnik, a Putin mu odgovara: "To je jako dobra stvar. Jako je dobro što imate ambicije. Ušli ste u borbenu zonu s ambicijama jer tamo nemate što raditi bez ambicija. Treba vam snaga, a vi je imate. Unatoč tako teškim ozljedama, i dalje imate sve svoje ambicije. Zato će sve biti dobro, sve će biti u redu." “
Index

Sretan NoBraDay svima koji slave!

Evo imam ja neki kurčić od mišljenja, utemeljen u nekom argumentčiću, pa ako mogu imat šupak, što ne bih imao i mišljenje.
A kako nam je digitalna revolucija dala, nemam nikakvih ograničenja u disperziji misaonih isprdaka, pa eto i mene kao vojnika na bojištu gdje se iz rova pod nazivom #znamsveosvemu borim protiv onih #znamsveosvemualikontra

Utjecaj Sunca na temperature na Zemlji je stostruko veći nego utjecaj okolnosti na Zemlji na temperaturu na Zemlji. Činjenica 1

Sunce nema konstantan utjecaj. I ono ima svoje faze slabijeg i jačeg zračenja. Činjenica 2

Položaj ostalih planeta u Sunčevom sustavu također ima utjecaj na udaljenost Zemlje od Sunca. Činjenica 3

Zemlja se u posljednjih nekoliko tisuća godina, paradoksalno, nalazi u svojoj „hladnijoj fazi“. Činjenica 4

Kroz povijest Zemlje, od Big Banga do danas, Zemlja je prolazila kroz mnoge faze, temperaturnih inverzija, inverzija polova, inverzija promjena morskih struja i ostalih inverzija, pa su stari narodi odavno skontali da je samo promjena stalna, dok sve teče. Činjenica 5

Iz ovih 5 činjenica, nije mi bilo teško dobacit do mišljenja u deminutivčiću i sebi prevest da ovo kako je vruće zadnjih par godina, može bez jebemti preć u kako nam je hladno zadnjih par godina, čim se Saturn i Jupiter, na primjer, malo odjebu sa gravitacijskim utjecajem na Zemljinu putanju.
Hoće li moj čukunčukunčukununuk iz udžbenika učit da Golfska struja ide nekim drugim pravcem/smjerom nego što sam ja učio? Vjerojatno hoće
Dok nam je Sunce manje-više takvo kakvo je sad, dok nam je putanja planete nam nasušne takva kakva je sad, no sikiriki
A promjene u par deka vamo-tamo nisu ekvivalent za katastrofu. Dapače, promjene su dobre i nužne. I samo one uvjetuju evoluciju. Bez promjena, evolucije nema, a tamo gdje nema evolucije je stagnacija, a tamo gdje je stagnacija je izumiranje.

Evolucionari svih zemalja, ujedinite se

Inat Kuća nastala je kao posljedica vrlo tvrdih pregovora Austro-ugarske i vlasnika kuće.
Na njenom izvornom mjestu planirana je gradnja gradske vijećnice. Ali gazda je odbijao prodati kuću i parcelu, iz inata.
Dok količina dukata nije nadvladala inat. A uz dukate, uvjet je bio dobijanje parcele na drugoj strani Miljacke, doslovce preko puta i da se kuća ciglu po ciglu preseli i napravi točno onakva kakva je bila.
I bi tako.


Za Romana:
Sehen Sie diese Stadt?
Das ist Flyter









Link

Smjena



Neka i Srđa




Razglednica iz Sarajeva








Još mi sinagoga fali..

Mostarske suše

Nekad davno, davno,
dok je internet još bio mlad
i imao svu kosu
bez dlaka na ušima
bez dlaka na jeziku
dok ga woke još nije
pogledao mrko
nastala pjesma Oš


Oš da otvorim profil i lajkam te na fejsu?
Odjebi
Oš da ti pustim crne u Riziku?
Odjebi
Oš bit jednom dolje?
Odjebi
Oš da te poljubim prvi?
Odjebi
Oš da perem suđe kad ti dođu frendice?
Odjebi
Oš da ti nosim torbu?
Odjebi
Oš da rješavamo križaljku skupa?
Odjebi
Oš da te pustim da mi stišćeš prišteve?
Odjebi
Oš da plačem kad ti je teško?
Odjebi
Oš da pomaknem ormar kad usisavaš?
Odjebi
Oš da prislonim čelo na tvoje i gledam jedno oko?
Odjebi
Oš da te nazovem iz roaminga?
Odjebi
Oš da ukradem ružu iz zatvorskog vrta?
Odjebi
Oš da te nosim piškalonca?
Odjebi
Oš ti izabrat našu pjesmu?
Odjebi
Oš da ti kupim šećerlemu?
Odjebi
Oš da istetoviram tvoje ime preko bivše?
Odjebi
Oš da ne bacam ruleke iza kreveta?
Odjebi
Oš da ti dam da šaltaš stanice kad se vozimo?
Odjebi
Oš password za Iskru?
Odjebi
Oš da ja idem na plac?
Odjebi
Oš da ja platim ručak?
Odjebi
Oš da ja budem šupak i prvi nazovem?
Odjebi

a onda se pojavila gđica AI i prosula disco note po apsolutnoj romantici


Link

Pamtim da sam se zarakijao u baru 3440 na Hinterer Brunnenkogel vrhu. I takav privesel sa naglavnom lampom skijao natrag u hotel. Na dnu staze me sačekala murija i uredno mi naplatila kaznu nakon puhanja balona.

Pamtim da sam popio dvije čaše šampanjca na vrhu Eiffelovog tornja.

Pamtim da sam frustriran što ne mogu lizat gelatto dok sjedim na Španjolskim stubama u Rimu (ne daju sjedit više pederi), popio koktel na krovu jedne zgrade iznad stuba.

Pamtim da sam najbolji doručak u životu pojeo na terasi restorana na Trafalgaru.

Pamtim da sam na Srđu iznad Dubrovnika popio dva divna likera. Od nespole i od ruže.

Isto tako Pamtim i kolač u Opatiji.
Okus, ambijent, ugođaj, sve…


Ali baš ni jedne cijene se ne sjećam.
Mirza, šupče

Nemam diplomu koja bi mi dala za pravo da mislim kako znam „ to treba ovako“
Nemam ni uvid u svo iskustvo svijeta kako bih sažeo neku srednju vrijednost.
Sve što imam je vlastito iskustvo. Imao sam roditelje i sam sam roditelj.
Ne kvalificira me ni to, osim što mogu artikulirat vlastiti uvid.

Mislim da se djeci daje premalo kredita za njihovu sposobnost da nešto razumiju. I da nose na svojim plećima ono što razumiju. Djeca ne osjećaju weltschmerz. Djeca koja rastu uz zlatnu žlicu, isto kao i djeca koja rastu u ekstremnim uvjetima, smatraju da je to normalno. Kao što djeca koje roditelju tuku, smatraju da je i to normalno. Jer je mantra: mama i tata me vole, ako me tuku, to je zato jer zaslužujem.
Djeci najviše poruka prenosimo dok sa njima ne razgovaramo. Riječi koje upotrebljavamo, djeci ne znače isto kao nama koji ih izgovaramo. Misaoni procesi kod djece slabije funkcioniraju od osjetilnih procesa. A baš ti osjetilni procesi, koji se većinom odvijaju na najvišim frekvencijama bez distrakcije kognitivnih procesa, zapeku se najdublje u samu osobnost djeteta. I nažalost, na površinu izlaze u punom sjaju tek u zreloj dobi.
Ako mama zrači tugom, rezignacijom, srdžbom, bla…cijelim kolopletom negativnih emocija dok je zaokupljena nekim svojim poslom, a dijete za to vrijeme radi nešto svoje, dijete tada percipira to mamino stanje.
Ako mama djetetu objasni (verbalno) svoje stanje kao „ma kakvi, top sam, jača od sudbine i ne može nam nitko ništa:
a) Dijete voli mamu
b) Dijete vjeruje mami
c) Dijete uči da ono što osjeća vezano za mamina raspoloženja nije točno
d) Dijete uči pogrešne obrasce

Čini mi se, ponavljam da ne znam i ne mogu sa sigurnošću tvrditi, da smo djetetu dužni iskrenost. Ako smo iskreni i u naumu da se protiv lošeg stanja borimo i to je sjajna poruka djetetu.
Iskrenost će dijete apsorbirat koliko može. Nema potrebe da ju mi reduciramo za „njihovo dobro“

Sad konkretnije na Brkin zapis. Kuži se nit vodilja. To je bez sumnje motivacijska poruka. Boostanje možebitno poljuljale mame u stanje gdje su joj „prevelike cipele“ pa da se iz te pozicije uravna. Tu je i ključni Brkin detalj „treba poštediti suvišnih činjenica i istina“. Kako odredit mjeru za redukciju? Ali, da ja svoje nanišanim najpreciznije što mogu, mislim da treba težit iskrenosti i dat djetetu kredita. Imaju djeca snage puno puno više nego što mi mislimo.
A najviše oštećenih ljudi koje srećemo u životu možemo opravdati upravo roditeljskim zajebom iz najbolje namjere.
Eto, ako mama čita blog, nek ima još jedan uvid. Ne baš dijametralno suprotan, ali opet dovoljno različit da ju možda potakne da promišlja i mrvu dalje od „sada“