preko vode do slobode

Kad sam se tek pocela suljati ovim mjestom, nije bilo pretplate, moglo se u poruke utrpati puno toga badava.
Javio mi se covjek, u roku od dvije poruke shvatim da ga znam - naprasno prekinem dopisivanje, ne zelim da sazna tko sam.
I napisem mu ovo:

Cypselus maritimus
ponavljam ponavljam
da te ne zaboravim
i kazem slava svemu
tamnom i ciljatom.
Bog mora da je
imao smisla za humor
kad nas je
podario
kako daljinom
tako i rjecnikom.

Danas otvorim novine i pregledam ih i vidim da je pjesnik umro.
A ja se jos uvijek suljam ovim mjestom, onako, iz sale, ali vise nikad nikome ne napisem ovakav stih. Ostao je u arhivi, posvecen covjeku koji je umro i koji nikad nije saznao tko mu je ovo napisao. Cudan je taj internet.

dobro jutrooooo ...
nekad kad nije bilo interneta
..nije se pričalo svašta .... danas kad imamo net prićamo bez veze ...
dobro tebi jutroooo i nek je vesel ovaj dan ...
...

https://youtu.be/nPXqkjpXZ_k

o da, događalo se i meni! u hipu prepoznam po nekom detalju nekog...valjda i inuticija? a glede uspomena, složila bih se kak divno reče marcel proust u svom putu ka swanu: "...ali kad od neke davne prošlosti, nakon smrti mnogih stvorenja, nakon uništenja raznih stvari, više nema ničega, ipak još dugo ostanu miris i okus, sami, krhkiji ali još življi, postojaniji, vjerniji, poput duša, pa čuvaju sjećanje, očekivanje i nadu, na ruševinama, nepokolebljivo noseći na sebi svu golemu građevinu uspomena..."