Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Kao nekad… izvan svakog realnog trajanja života… sami u zaleđenoj sekundi.. smrznutoj samoj u sebi… slika života ... bezimeno lice nekog davno prošlog svijeta, skrivenog u magli i nepoznatog ovom lijepom čistom predvečerju što se pout meke svile nježno provlači zidom ispod mog balkona… taj pogled i te riječi uzele su sve … sunce je odavno ispisalo svoje stranice ovog lijepog dana, označilo kraj svim svojim bljeskovima i zlatnim nizovima … misli mi lutaju vremenom… Mjesec je opet prepun sebe, u tom ciklusu što se ponavlja i obnavlja… neka se obnavlja… tamnokrila ptica me posjetila… polegla mi je na dušu i zaspala.. zaiskrila je suza u oku neki dan.. zaiskrila i nestala… ta plava sjena Mjeseca će odnijeti zaiskrenu suzu… opet pada tamno predvečerje… skriveno se privuklo ispod balkona i stvorilo međusvijet gdje se vide lutajuće duše… u arterijama još uvijek teče nešto slično… luta… i odluta ….nebeska tijela rotiraju svojim pravocrtnim linijama… mene nije bilo.. odlutala sam svojim nepravilnim stazama u međusvijet sumračja… među nešto slično što se zove – vrsta…

Noć draga idem:))

lijepa ti ova prelijepa noć, "magic.." :) i .. pusti primose-krimose :)

Ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "Sjena duše"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr