vrijeme punog Mjeseca...

Izvana mir. Unutra nemir. Gdje mi je dom? Tamo gdje spavam, gdje se budim, gdje živim? Možda. Svjedoci kažu da je tako. Duša luta od znaka do znaka, od daha do daha. Pretvorila sam ovu ljubav u život. I tako traje... u meni je tako. Razmišljam o tome, kako je želja, kad se ostvari... nebitna. Zbog čega onda imamo toliko želja? Radi trijumfa ostvarenja? Vjerojatno. To je kratkotrajan trenutak... i opet sve ide u krug... dolazi duga osamljenost u sebi... čekam gosta koji neće doći... gledam pun Mjesec na nebu, okomito postavljen točno iznad svijesti što se bori sa onim nesvjesnim u sebi... pijem hladnu vodu... kapljice ne donose mir... radost je podijeljena pa u romboidnom obliku zauzima moć spoznaje... gdje mi je dom? Tamo gdje živim, dišem, sanjam, spavam? Možda. Svjedoci kažu da je tako... ja se još nisam uvjerila....

10.04.2008. u 7:11   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

kako ono ide , gdje je ljubav tu je dom.. ili nešto slično, ma uvik di je srce :) dobro ti jutro sjeno

Autor: anazavrzlama   |   10.04.2008. u 7:29   |   opcije


o, "ano..", good morning :)

Autor: shadow-of-soul   |   10.04.2008. u 7:36   |   opcije


ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr

Autor: shadow-of-soul   |   18.10.2016. u 18:53   |   opcije


Dodaj komentar