Godot samo što nije

Svaka kuća ima jednu ladicu. Ne govorim o ladici s priborom za jelo, ni o onoj s čarapama. Govorim o Ladici. Onoj u kuhinji, obično trećoj odozgo, koja se otvara samo do pola jer je nešto iznutra drži, kao da se brani.

Jučer sam tražio baterije za daljinski. Znao sam da su u Ladici. Sve je u Ladici.

Otvorio sam je i prvo što me dočekalo bio je punjač za Nokiju. Nokiju nemam od 2009. Ali punjač je ondje, uredno smotan, spreman, kao vojnik koji nije čuo da je rat završio. Ispod njega tri kabela s dva kraja koji ne odgovaraju ničemu na ovom svijetu. Možda su za neki uređaj iz budućnosti. Možda ih čuvam za unuke.

Onda ključevi. Pet ključeva. Ne znam od čega je ijedan. Jedan je možda od podruma u stanu u kojem sam živio prije dvadeset godina. Jedan je mali i zlatni, kao od dnevnika. Nikad nisam imao dnevnik. Ne bacam ih, jer čim bacim ključ, pojavit će se brava.

Slijede gumice. Stotinu gumica od tržnice, od onih zelenih kojima vežu mladi luk. Ne znam kako su sve došle ovamo. Mladi luk kupim dvaput godišnje. Mislim da se gumice u Ladici razmnožavaju, kao vrećice kod Ljiljane. Možda su rod.

Upute za uporabu. Upute za mikrovalnu, za glačalo, za mikser koji je crknuo prije šest godina. I upute za nešto što se zove “XR-200”. Ne znam što je XR-200. Nikad ga nisam imao. Ali upute imam, na četrnaest jezika. Na hrvatskom piše samo “Ne uranjati u vodu”. Pretpostavljam da je to dovoljno.

Pa kemijske. Osam kemijskih. Nijedna ne piše. Isprobao sam ih sve, jednu po jednu, na rubu računa za struju, i onda ih vratio natrag u Ladicu. Ne znam zašto. Možda se nadam da će se odmoriti.

A onda, na dnu, ispod svega, baterije. Šest baterija. Tri su sigurno prazne, a tri možda nisu. Ne znam koje su koje, jer sam ih jednom izmiješao “da ne zaboravim”. Stavio sam dvije u daljinski. Nije radio. Pa sam ih zamijenio mjestima. Proradio je, na tri dana.

Zatvorio sam Ladicu. Nije se htjela zatvoriti. Pritisnuo sam je koljenom, kao kofer na odmoru. Iznutra se nešto pomaknulo, mislim da je bio XR-200.

I shvatio sam: ova ladica je arhiva mog života. Sve što nisam znao gdje staviti, a nisam imao srca baciti. Nije to nered. To je muzej. Bez ulaznice, bez kustosa, otvoren samo do pola.

A vi? Što je u vašoj Ladici? I priznajte, koliko ključeva imate od kojih ne znate ništa?

Za glazbenu slušaonicu:


Ekatarina Velika - Oči boje meda

Link


U petak se vidimo u Boogaloo!

Lol.:)))

U mojoj The Ladici je The Ukrasni Papir sa crvenim srcima koji čeka poklon da se upakuje i plastični escajg koji čeka da me zasvrbe tabani i krenem na još jedno putovanje.:) I rolne selotejpa i salvete. :)

Sve tajne cu otkriti zbog tebe. #shy

Hvala na Prekrasnoj EKV.

hm, sram me budi? nemam takvu ladicu svaštaru. u pol noći, da me zbudiš točno znam gdje kaj imam i gdje kaj stoji! dobro je imati mali stan! i dobro je što sam se selila zadnjih osam godina četiri puta! pa onda kad ideš iz trosobnog stana natrag u 1,5 sobni jasno je da imaš viška stvari? pa se riješiš toliko toga nepotrebnog. svega što si nabrojao, imala sam i ja (još otkad sam bila u brakovima i imala djecu), pa sam ostala sama a vukla sve to sa sobom. dok nisam to ispustila negdje usput (kak rekoh u te tri seobe). i super je to! i čitam sve više kako je važno kako starimo i kad ostarimo da nemamo nepotrebne stvari, jer nas one opterećuju! i suglasna sam. istina, bacila sam i neke meni jako drage stvari (npr iskičave blogove koje sam pisala 20 let i spremala i htjela tiskati, moje zapise i blješke kroz desetljeća) ali, nakon što sam to učinila, preporodila sam se! sada imam samo ono što mi treba! čak sam se i hrpetina robe riješila jer sam u trosobnoms stanu imala jednu sobu samo za garderobu! nemam više niti pesa! i baš mi je dobro!

ali, imam dvije frendice (skoro pol stoljeća) i jednog frenda, koji su ovakvi kao ti! trpaju i spremaju sve i sva, čuvaju stvari pol stoljeća i više i svaki put kad se sretnemo kukaju kako ne mogu ništa, kako su zatrpani...a kad se ja ponudim da im sredim stvari (iako jesam ovoj jednoj nekoliko puta pomogla, ali nastavila je na isti način), neće? ja bih bila sretna da se meni netko u mojim problemima tako nesebično nudi da pomogne? probaj i ti s nekom pomoći?

Opet u sridu!
Meni cijela kuća počinje ličiti na tvoju ladicu.

Imam neke predijele koji su off limits, ali imam cijelih soba koje su treće ladice.
I uvijek kažem, moram to srediti...a godine prolaze.