HIPOKRIZIJA

Ovih dana sam jako bizi, jer nikako ne stignem napisati pokoji blog? Ne bih niti danas da nisam jučer imala jedan „obiteljski” događaj! Večera kod „Male ribe” (ex Leut) na Jarunu, tik polak Batka na Jarunu!

Pa sam tako saznala od svoje starije kćeri da je vlasnik „batka” njen prvi dragi iz osnovnjaka koji su se zaljubili (čim je spomenula ime, odmah sam se sjetila na to). Pa mi je onomad rekla i da je Dodić (zlatar) išao s njom u školu, jedino kaj se ne sjećam jel to otac ili sin?

Kakogod, nebitni su za ovu priču o „Maloj ribi” jer su dotični očito „velike ribe”, barem u ovoj maloj, lijepoj našoj!

A obiteljski događaj se sastojao od mog ex-a, mene i moje kćeri, a na poziv moje kćeri! Par mjeseci ne vidjeh ex-a a niti svoju kćer, pa se udebljao, ali manje više ostale stvari su iste. Nisam se pitala zašto sam se od njega rastala već sam se pitala (iako nisam više) kako sam uopće bila s njim? Pa možda zato što sam tada imala 17 let i zaljubila se u dečka koji je bio ajmo reć, šik! Poslije sam ga prerasla i on je ostao tamo negdje gdje sam ga i ostavila!

Što je bitno u ovoj priči? Kasni ručak ili rana večera (17h), riblji specijaliteti od predjela do glavnog, pa i desert. Koji sam ponijela doma jer već dulje vrijeme jedem puno manje (ko ona iz Arsenove priče).

Bitno je zašto je večera sazvana! Neću o tome ovako javno, ali je poanta da su moja očekivanja već u startu poziva bila negativna. Pitala sam se koji je k.da kćer zove na ručak (večeru)? Sigurno nije nešto dobro...sa unučicom, s njezinim brakom....nije bilo puno tema, ali klonila sam se detaljnije razmišljati. Moja znatiželja dugo već nije prisutna, na koncu, kćer mi ima skoro pa pet banki, dovoljno za neki svoj život. Ja znam da sam se ja sa 50 dva puta razvela i počela konačno živjeti neki svoj život.

I da ne duljim, njezina priča je tipična, domaći zadaci za „mamu i tatu” zadani u pisanom obliku da ne bi bilo poslije, nismo znali? Pitanja i potpitanja jedva da su bila dopuštena, uglavnom frustrirajuća, no očekivano.

Kako nas je sazvala tako nas je i raspustila, pa smo od „male ribe” pješice, svaki do svog nekog odredišta! Ex na jednu stranu, ja na drugu a kćer na treću! Znam, ima četiri strane svijeta, ali bilo nas je premalo za sve četiri.

Možda je njezin izbor lokala (riblji restoran, ogromnog prostora, u kojem osim nas nije bilo nikog) bio povod da se zapitam: tko je mala riba a tko je velika? Ex i ja smo očito trebali biti male ribe, a ona i njezina obitelj velike? Kao i obično, ljudi koji imaju hrpe love misle kako više i bolje zaslužuju...sve!

Pa sam se sjetila dana prije kako sam na fejsu komentirala neki interwiew iz Beča, sina Luke Rajića (znate onaj šoferčina koji je zgrnuo naše pare i potom postao „biznismen” koji je kupio za jednu kunu Lura grupu)! Pa kaže mali dripac da se on bavi biznisom...etc...etc...pa sam ja javno tam na faceu pitala kako ga nije sram da priča o biznisu kad mu je otac pokrao nas građane RH?

Eto, toliko o velikim ribama koje smrde od glave i to jako i ljudi koji misle da im lova daje....kulturu, pamet, obrazovanje, sposobnost (nastavi niz), a samo im daje utjehu za sve što nisu i što se novcem ne može kupiti. Znam, reći će netko (tko bi drugi nego pogni) da je to moj jal osobe koja ništa nema i koja ništa ne želi. Ali znam gdje sam sa sobom, sa drugima pa bili oni i najbliži i najmiliji. Moj vid je ovih dana još posve dobar, iako se ne zna dokle će? Kad je kćer, eto ponešto čula i o meni i bliskoj mojoj budućnosti (operacija) koja ne izgleda baš sjajno, reče: pa imaš dečka! Ova „mala riba” se ne boji npr da se neće probuditi nakon anestezije ali se boji da na operaciji nešto pođe po zlu i postanem invalid koji skoro isključivo ovisi o nekom i ne može sam?

E to je već priča zbog koje bih voljela biti „velika riba” s lovom da platim to nešto ili tog nekog? Iako, čemu se tako patit i živjet, ak nemreš bit „mala riba” koja pliva u svome moru? Jebeš tuđe oceane i velke ribe, jer uvijek može doći veća neka riba i pojesti veliku? A kit? E on ovisi o malim krilovima tak da i njega može netko ili nešto zaskočit. To je baš utješno maloj ribi, koja pliva dalje!


moji kormorani na petom maksimirskom jezeru

izgleda da nešto s mojom malom ribom nije u redu, pa ću hitit moje kormorane, dok ribica ne oživi?

o pojavila se plava mala ribica! a i kormorani (moji) uhvaćeni na maksimirskom petom jezeru su tu. nek i ostanu, ali ću ih malo odmaknut!

volim vodit male dnevne razgovore (asocijacija na voju šiljka i njegove male noćne razgovore, iako većina nema pojma o čem ja to), pa sam tako s dragim danas, uz kavicu, razglabala o...hm...ako vam i kažem znam da će vam se činit glupo, smiješno...nastavi niz! jer, uglavnom ljudi ne vode takve razgovore? rijetko kad sam imala tu priliku (o časti da ne govorim). no tako je kako je...ovi kormorani biće isto ne pričaju već samo...lete...lete! i ponekad ateriraju...potom spavaju zimski san (većina ljudi prespava cijeli život) i tak...odoh

a još me više opsjeda spoznaja da ljudi ne mogu izaći iz svoje dioptrije (oprostite ovih dana sam fokusirana na "gledanje" kako očima tako i mozgom) i da sude o drugima po sebi? ok, treba moći izaći iz svojih cipela i pokušati dokučiti što je pisac htio reći, a ne što je čitač pročitao? kakogod, siromaštvo duha (i tijela) obično idu ruku pod ruku. danas sam dragom (ipak) ispričala o jednoj svojoj sexualnoj "stranputici" koju sam proživjela ovih dana! uf, kako je dobro imati svoje iskustvo i u ovim godinama a ne se oslanjati samo na tuđa! a sad stvarno odoh!

Da ne ulazim u dubinu teme komentirati ću sličke.

Mala riba (ili velika) fotka
Riba paun (vatrenjača) tijelom mala ali velika štetočina, invazivna vrsta (dotepenec iz toplih mora) koja nam proždire svu mlađ na koju naiđe od školjaka, ježinaca, rakova, riba…..
A nemaš ju kaj vidjeti, nema prirodnih neprijatelja, ima otrovne bodlje koje mogu ubiti čovjeka. Ima jestivo meso ali ekonomski neisplativo radi male veličine i ribolovnih alata koji nisu prilagođeni ulovu ovakve vrste ribe, tako da se lovi slučajno.
A da je lijepa, je u akvariju.

Kormorani suše svoje perje nakon obroka (obilnog, nemaš ih kaj vidjeti, a žderu ko svinje). Isto štetočine.

Zašto su štetočine? Zato što ih je čovjek tako proglasio, a najveća je štetočina na majčici Zemlji.
Priroda teži ravnoteži dok je čovjek odavno izgubio centar za ravnotežu.

bok bud! veliš sa slikama je sigurno, ovo drugo, čovjek može vidjet i drugačije od onoga kaj je piasc htio reći?

a baš mi zanimljiva ova tvoja priča o ovoj ribici (maloj ili velikoj)! pa ispada kao i obično u životu, put u pakao popločen je najboljim namjerama? pa je moja namjera bila samo staviti neku slatku malu ribicu budući je moja asocijacija iz priče naklonjena malim ribicama a ne velikim! ajd zamisli da sam stavila nekog morskog psa (a kanila sam, čak sam našla i sliku, ali sam se predomislila baš zato da ne preplašim čitatelje)? kako pisac piše tekst s predumišljajem često, ispada da pisac i sam pred sobom fingira i glumata, a ne samo pred čitateljima?

dakle, opaka ribica! a tko zna, možda i ja nekom djelujem kao opaka riba! ha ha...eto pogni mi danas prikrpala svašta, a ne kuži da ona mene tako vidi i da to nema veze samnom! no, dobro je" get a picture" pa makar pogrešnu!

bud, ne zamjeri kaj ću ja sad od ovog tvog komentara isplest storiju, ali nema ništ na tv, neda mi se kartat, nemam s kim pričat...pa ću tu pričat sama sa sobom!

nemam ništa protiv da mi se netko pridruži, ali dok se to ne dogodi, soliram!

da se vratim "štetočinama"! nisam znala niti za ribicu a niti za kormorane da su takve "štetočine"? ali, koje ljudsko ili životinjsko biće nije spram nečega ili nekoga štetočina? da bismo preživjeli, moramo biti predatori! e sad, tko jači taj kvači. oni prvi kaj su kvačili, dinosauri, su zglajzali na nekoj banalnoj stvari...pa se onda pojavio novi predator, čovjek! potrajalo je malo dok je od majmuna nastao ovaj AI, pa se pitam koliko će proći dok AI ne izmisli novog majmuna?

lupetam, ali pa što, ovdje je to pod normalno!

digresija, večeras sam htjela ići u route 66 slušat neki blues uživo, al s kim? više se nit ne usudim nikog pitat jer ću dobit odbijenicu! živjela autocenzura!

ha ha, dobra ti je opaska o čovjekovoj ravnoteži! ne znam jesi li bud ikad bio u onoj komori gdje ti utvrđuju ravnotežu? užasan osjećaj, vidiš jednu točku, okolo mrak...točka se pomiče i imaš dojam da si negdje drugdje...a kad upale svjetlo shvatiš da si posve drugdje! tako nekako kao i u životu!

btw, da, moja nakana je bila prikazat idilu koja je antipod tekstu koji vrvi prijeporima! između malih i velikih riba, a ova dva kormorana su se činila kao skladni par? a ribica (ovakva plava) je isto zgledala baš krasno, falio je samo akvarij (to što nije bila ona sa akvarijem nije namjera već naprosto onu s akvarijem nisam uspjela "skinut"). e sad, ono što je bilo naoko problematično (moj tekst i pogled na "obitelj") ispada da je nakon tvog opisa slički, vrlo benigno! jer, slike, iako naoko idilične su u stvari prikaz predatora u janjećoj koži!

nekad smo ovdje na blogu znali divanit? onak, neki kontekst a može i bez njega! znali smo započet na sjevernom a završit na južnom polu! i provest ugodno veče. ja to zovem pripetavanje i voljela bih neki manje dalmatinski i južnjački izraz za to nadmudrivanje? iako mi se pripetavanje čini malo blaži oblik od nadmudrivanja. u pripetavanju nema poraženih ni pobjednika, već se nadopunjuju rivali...kaže AI:"Općenito pripetavanje kao glagolska imenica nastala od glagola pripetavati / pripetati (dodati, pričvrstiti, ili u prenesenom značenju pripisati nešto komu). ja bih još dodala ne samo pripisati nešto komu, već pripasati! wow...baš mi se sviđa s nekim pripetavati?

eto, od ribice velike i male, preko kormorana proždrljivaca, dođosmo (opet) do pripasivanja, pridodavanja i sl...primjereno dejting sajtu! i kako vam ide pripetavanje, dragi moji blogeri? meni bez bloga dobro, ne usudim se reći, jako dobro...ali na blogu, nikako? u čemu je problem? svi junaci nikom ponikoše? ili nije primjereno ženi da piše, misli...općenito, tko je vidio...doba tupsona, trump-sona i sličnih alfa mužjaka? jel ima neki izazov ovih dana ovdje? nisam pratila, nekoć smo na blogu uvijek imali neki izazov, neku temu...neke ljubavi, drame...nekako mi pada na pamet onaj toma bebić (di si bija kad je grmilo)...pa se pitam, tko će vam pričat priče kad mi stari blogeri odapnemo? ili ćete tada nadoć na slikovnice? AI će napravit nove knjige od porijekla vrste, imati ili biti, države i naroda...ima tema kolko voliš iz povijesti čovječanstva koje će stati u prvi i jedini tom, uništenja majčice zemlje! uf, postala sam destruktivna? idem propagirat djecu cvijeća!

samo pucaj, daješ zanimljive komentare i teme od kojih većinom bježimo, gibamo čim dalje.
Svoj veš držimo u vešeraju bio prljav ili čist. Nedaj Blože da mi netko vidi poderane zamazane gače jer odvije moramo biti svi fini, pametni, lijepi, uspješni. Na kraju Blog je reklama, a nećemo se valjda reklamirati lošim, životnim, realnim.
A kaj se dotikavle čitanja, čitamo po naški, svojim očima u križ i često pročitamo i ono čega nema u tekstu.
Svoje izopačene slike drugih sami formiramo uglavnom kak nama paše po nahođenju.

eh, kako si opet u pravu! pročitala sam tačmifilija i ne mogu ne složit se s njim i s tobom...ali večeras sam nešto ranije skinula šminku, pa se nekako ovdje razbaškarila i ogolila (nisam dugo) pa mi baš nekako ugodno! želim da je i drugima ugodno, ali ne zovem na striptiz ničiji...kak bi rekel moj šeki, kako vam drago! lijepo da se ipak pojavi neko živo stvoro, osobito muško koje čita, koje piše...a i komentira! no, ako ti je ušeč, samo daj...ja sam svoj traktat završila...a ti pazi da ti ne zamjere gospe od škarpine (jbt kako sam se jednoć nabola na njene bodlje) što dolaziš vamo i ostavljaš traga...ja nisam još izgubila svaku nadu da je ovdje moguće naći srodno biće, jer sam našla! želim i tebi i svima vama...a prvi korak u tome je...biti tu, pisati, pričati i živjeti! ugodno ti veče...odoh

hahaa sad sam se nasmijao sam sebi
ne znam od kuda mi je pao na pamet stih Balaševića o ženskom mišljenju o blogerima čitajući tvoju zadnju rečenicu: biti tu, pisati, pričati i živjeti! - nula bodova, nula EUR (po Lei)

Za njega nisu bile samo koke slatke ne,
taj je skak'o i na guske i na patke.
A tek na ćurke, čim je bilo neke šanse,
ma princip je isti, sve su ostalo nijanse.

Odoh i ja, poslušati ću zmiju, trebamo spavati :)
c/p Spavajte umjesto što PRDITE U PRAŠINU.