HIPOKRIZIJA

Link

Ne znam kako vi al ja svaki tjedan odem do jarunskog placa. Nije on nešto, po cijenama je skup, (kao kvatrić ili dolac, jer trešnjevački se skroz pokvario), ali mi je blizu. Pa kolica u ruke i pravac plac.

Prije par godina počela sam paziti što jedem, pa sam prestala povrće, voće i meso kupovati u šoping centrima, osobito ljeti! Sezonsko voće i povrće daleko je bolje na placu iako je nešto skuplje, ali ta skupoća nosi kvalitetu.

Pa tako više ne kupujem one neke pršute na akcijama već isključivo drniški, rezani pršut. Ima jedna krasna pršutoreznica drniškog pršuta, mjera je 20 dag za cca 10 dana! Malo, ali dobro, to je moj moto!

Meso također kupujem isključivo na placu, promijenim tu i tamo mesnicu tek toliko da vidim ima li kaj bolje, ali već par godina idem u ovu istu. Mesari ko mesari (nekoć davno sam radila u zanatskoj školi gdje su se školovali mesari pa znam da su premazani svim mastima), pričat će s tobom i podvalit ti nekaj ili zaračunat više nego kaj je? No, bitna mi je kvaliteta a to dobijem u takvom nekom ćaskanju s njima! Uglavnom kupujem teletinu (rebra ili kare), potom junetinu (mljevenu, šnicleke ili za juhu i gulaš), povremeno neka teleća jetra (znaju biti baš mljac). Ubacim ja tjedno i pokojeg piceka, a na placu baš ima nekoliko tih kakti domaćih (i ti su problematični a kamoli tek oni iz centara). Sve u svemu, zdravo se hranim, ali moglo bi i bolje. No, vrijedi ona prastara, koliko para, toliko muzike!

Ima i pregršt ribarnica, ali ja kupujem samo kod Plata, to je najbolja i friška riba. Ne treba me nitko uvjeravat jel friška ili ne, to onaj tko zna, zna čim ju vidi? Ponekad se razmazim pa uzmem i neku dobru ribu (skupu), ali u pravilu moji su moli, sardelice, kozice! Losos kupujem u Lidlu i nije loš!

Moja tjedna trpeza povrća sastoji se od, uglavnom sezonskih, povrćki! Eto npr sada obavezno kupujem domaći paradajz (uglavnom barem jednom tjedno radim sataraš ili šalšu) i papriku! Papriku volim i zimi, pečenu, ali ne gulim ju. Od povrća tu je još brokula (ili za juhu ili lešada), pa slatko zelje koje volim i dinstano i na lešo, obavezno tjedno mahune (na lešo ili ćušpajz) jer grah ne smijem jesti, osim mladog graha. Eto, baš sutra se spremam skuhati mladi grah i suhe kobasice kupljene od mog mesara! Tu je i zelena salata (ona išarana i miješana), a krumpir i luk pod obavezno, sve na placu! Razlika u krumpiru s placa i dućana je ogromna! Povremeno zaronim u neke šampinjone, pa pokoji patlidžan ili tikva, a obavezna blitva uz ribu! U stvari, zdravo se hranim tako da od sedam tjednih dana, pet imam povrće a tek dan dva krumpir (njega ne smatram povrćem), tijesto ili rižu! Često i odem van jesti, uglavnom dragi časti (ja njega kuhanim) ali mi to nije nešto posebno, jer doma obično kuham finije nego što je vani.

Najveći problem kod svega toga je što smisliti za kuhati i jesti? Normalno, valja i financijski ekvilibrirati i ne trošiti opet cijelu mirovinu samo za hranu?



Voće jedem svaki dan i to u eneromnim količiniama (ne bih smjela)! Pa tako, svaki dan pojedem cca 200 grama borovnica. To mi je toliki izdatak tjedno i mjesečno (mjerica od 250 grama košta cca 4-5€) da mi se čini da za to trošim više nego li za svu ostalu hranu? No, kažu da su jako zdrave osobito za ljude sa šećerom?

Pojedem i svaki dan prije večere jednu jabuku (domaću), pa se nađe i pokoja kruška, banana obavezno a o smokvama, mojoj slabosti bolje da ne pričam. Evo, i danas sam ih kupila i pojesti ću po jednu-dvije jer ne smijem više, ali gušti su gušti! Danas su ove bile po 8€ a inače su i po 10, ali je to voće za bogove!

Ne moram niti spominjati da svaki moj odlazak na plac znači i odlazak na kavu (obično je to leggiero), te poneki kolačić za doma! Danas sam još dobro i prošla, cca 70 €, jer sam bila štedljiva! Moj dragi kad je samnom na placu, samo vrti glavom? On je imućan čovjek ali štedljiv, a ja se kraj njega ponašam kao pijani milijuner. Ali, ja ću plaitit skuplje jer želim kvalitetu i neću se loše hraniti a onda hrpe love stavljati „za crne dane” do kojih ću ziher doći ako se ne hranim dobro? Ovako, znam da sam poduzela sve da budem zdrava, pa k vragu i bolesti! Sve u svemu, zadnjih godina kako sam stara, moj se skoro cijeli život vrti oko zdrave hrane i kako da ugodim sebi.

Eto, toliko za danas od ove face s današnjeg mog placa. Opet sam jedva dovukla (sva sreća imam tram kraj kuće) puna kolica. A vi? Kako vi jezdite kroz te scile i haribde cijena od hrane i što kuhati svaki dan? Jel štedite i jedete smeće ili ne štedite na hrani već na nečem drugom? Imate li kakav dobar savjet? Prihvaćam sve pametno i dobro, čak i u ovim godinama!

P.s. kako ne biste preozbiljno shvatili ovaj blog, na početku sam vam pustila prekrasnog Arsena i njegovu pjesmu koja me još uvijek jako veseli i čije "prehrambene navike" su mi i danas inspirativne za ovaj moj blog! Dobar tek!

(tri arbunića i blitva, moj današnji ručak)

arbune sam pojela tak da nije bitno kaj ih ne vidite na slici, ionako ih više nema!

voila, pojavila se fotka!

pa kad ide, hitit ću još jednu fotku od danas...danas me žena tako ugodno iznenadila, prvi put ju vidim na placu, ali oduševila me ovim kartonskih košaricama za smokve...pa mi je podarila i par friških listova smokve i dala savjet kako da ih osušim i skuham čaj koji je dobar za dijabetičare! pa evo dijelim s vama...takva neka sitnica baš mi zna uljepšat dan!


https://i.postimg.cc/XvrbDwJz/IMG-20260922-152708.jpg

https://i.postimg.cc/XvrbDwJz/IMG-20260922-152708.jpg

Baš mi je lijepo pročitati nešto napisano pravilno, jer mene fizički smeta kriva upotreba 'č' i 'ć', ako ja pogriješim, slobodno me ispravite.
Ovdje sam se opustila i čitala onako kako dolazi, bez stresa.

Za jesti kvalitetno, govorim i za Hrvatsku i za Ameriku, trebaš imati određeni buđet, ne baš bogatstvo, ali svakako malo više nego normalno.
Postoje stvari na kojima ne šparam nikako, kao npr. maslinovo ulje, mora biti vrhunsko, pasta, Passata di momodoro, s obzirom da ne pripremam zimnicu i ne radim paradajz u bocama, onda uzimam samo najbolje.

Sirovi paradajz ne jedem, tako da su mi za kuhanje dobri i kvalitetni pelati.

Ribe ovdje nema svježe, možda neke jezerske, ali to je jedem. Od ribe ovdje jedem samo losos i to kad mi dođe volja, sušeni ili svježi, pa prema tome i skuham. Ima ovdje tune u šniclama, ali nisam toliki ljubitelj, to je meni šnicla.

Apsolutno ne kupujem, i ne jedem mlade životinje i nisam oko 30 godina stavila u usta teletinu (zamisli onu rozu njuškicu teleta ili one okice s trepavicama), prasetinu, janjetinu, kozletinu i šta još je mlado.

Piceke kupujem i to samo karabatke, a ako imam cijelog piceka, napravim juhu s povrćem.

Karabatke, 2-3 stavim u pećnicu na papir, začinim sa onim ljutkastim crvenim suhim začinima i samo tako stavim peći bez ulja i bez masnoća, jer oni imaju pod kožom dosta masnoga, pa na kraju pečenja plivaju u masnoći. Kad je to pečeno, izvadim ih i ubacim par krumpira i ispečem ih u pećnici na toj istoj masnoći od piletine.

Uz neku salaticu, gladi bradu. Više volim ukiseljeno povrće nego svježu salatu. Npr. pečene paprike ili sama spečem ili kupim u tegli, ovdje nema onih ukiseljenih paradajz paprikam ma nema nikakvih takvih paprika, pa se moram prilagoditi onom čega ima.

Volim kisele krastavce i našla sam ovdje neke Milwaukee kisele krastavce koji nemaju kojekakve čudne začine.

Kupim veeeliku vreću očišćenog i opranog špinata i to skuham i smrznem, tak da imam ili na lešo ili na bijelo s pireom.

Ovdje postoji neki jadni Green Market, zelena tržnica, čini mi se subotom i srijedom, ali je to meni ništ nakon Dolca ili Kvatrića, tako da zapravo svu hranu kupujem u velikim centrima. Moram reći, uspoređujući Spar i ostale vaše s ovima ovdje, ovdje je kvaliteta bolja i uvijek možeš izabrati organski uzgojenu hranu. Na veliko kupujem u Costco, jao to je raj, samo šta ću s tim ogromnim pakovanjem, ipak si priuštim odlazak tamo, za dušu, a i kupim ponešto, a ima i drugih divnih stvari, kao laptopa, frižidera, namještaja, sve brendirano, a s niskim cijenama. Sve kvalitetno.

Iako sam samica, relativno regularno kuham, pa makar jela i 3 dana za redom isto, jer ne smrzavam, jer mi se gadi odmrznuto.

Naravno, ovdje to skoro nitko ne radi. I velika je razlika između njih i mene, meni su glavni obroci bogat doručak i ručak, a poslije ne jedem. Oni se prežderu za večeru i onda tak idu spavati. Zato su i debeli.

Neću više drviti, u svakom slučaju, na nekim stvarima se ne može šparati, ako želiš jesti relativno kvalitetno.