Vježba

Kaže Sara: ..."ok, očistili smo hr jezik od srbizama (uglavnom) ali smo ga zatrpali i zagadili sa bosanskim (uglavnom turcizmima)? čemu to? kaj nemamo mi naših lijepih riječi?"
Pa sam se malo zamislio. Jesmo li zaista očistili jezik i od čega?
Odrastao sam u "malon mistu kraj mora" i kad san nedavno opet doša doli, u misto di san odrasta, afanalo me koliko se sve prominilo. Ne mislin na izgled mista, to san i očekiva, ma nisan moga zamislit da će se stari dio, poluotok, toliko prominit. Nigdi tiramole, nigdi konobe, kenju ili tovara ne moš više ni čut, atroke vidit. A tek govor! Parilo mi da sam zabasa u Bukovicu.

Litnje praznike znao sam provodit u Slavoniji, u čisto šokačkom selu, di se u ono vrime još govorilo po starinski, ikavski. Al sto i pedeset godina Turaka, Vojna krajina i blizina Cvelferije ostavili su tu svakojaki riči. Štogod od Turaka, štogod od Mađara, a bogami i od Švaba.
Tako meni nije bilo ništa čudno da se sigram na avliji, gledam priko tarabe il razmaknem firange pa se nagnem kroz pendžer i lurkam frajle. Stvari sam uglavnom držo u šifonjeru. Za astalom sam znao di je čekmeče, fruštuk sam izbjegavao, al knedle i štrudle nisam. Ni palačinke, ni gulaš ni perkelt.

Imam ja i plemenitaških korenov. Turopole. Baka je imala krave (Rumenka i Jagoda) pa je bilo više posla, a male igrana. Redovito u štacun, vreme od vremena bi me poslalo na naiš da preokrenem orehe (da se posušijo), u piunico da donesem merlin ili krumpire (to mi je bilo u redu jer je tam bila bačva z vinom i demižonka z rakijom), a z vremena na vreme je trebalo i štalu snažiti. Odvečer bi se fletno posvršavalo kaj je trebalo, pa bi se selo i spominjalo kak je negdar bilo. Nedelom bi se z ktačem pelali do kakve grabe na ribičiju.

Zadnjih pedeset let živim v Zagrebu i s purgerskim nis imal nikakvih problema, a bogme ni purgerski z menom. Jedino kad bi mi žena rekla da moramo nekam stići do frtalj deset, svaki put sam moral pitati: "A kolko je to vur?"
I još navek moram pitati. Malo sam bedast kaj se toga tiče. Nikak da mi to sedne.

Onda naletim na nekom portalu na lookove, outfite, stylinge, oversized sakoe i nekoliko kartica teksta o frizuri Zendaye. Zamalo da ChatGPT pitam za objašnjenje.

Krešo jemaš prafff
Koliko si samo lijepih riječi ispisao u zapisu.
Smatram to bogatstvom jezika nikako nagrđivanjem tuđicama.
Osnovna funkcija jezika je da se razumijemo, a ako i nešto ne razumijemo pitamo, naučimo
Tri frtalja šest je, moram off
(zbunj)

odličan
odavno nisam pročitoa ovako dobar roman,ajmo to tako nazvat
a ionako ne čitam tuđe već samo svoje
jebiga
narcis sam valjda
e sad
ja sam sto osamdeset stupnjeva od onoga što si ti
rođen među šokcima,a nisam šokac
više od pola života sam u dalmaciji
i za kraj pa da ov moje ne pređe u kenjkanje
jako volim etimologiju,povijest i zemljopis i kad to sve skupa spojim onda mojoj sreći nema kraja
ali nema s kime o tome,doduše ima jednu dragu osobu,ali je i ona nakon par godina rekla
STOP
kad ti načmeš o povijesti,ne znaš prestat
mislim stvarno s
eto toliko
adio

Ajde pametnjakovići a jeli uopće postoji jezik bez tuđica?

Mene ne smetaju tuđice u hrvatskom jeziku, zapravo za neke riječi niti ne znam da to jesu. A budući su ovim prostorima prošli
i Turci, i Nijemci, i Talijani, i Mađari...........Hmm, nije što su prošli nego što su zapravo ovdje stoljećima vladali..........
Ostavili su oni i ugradili i dio svog jezika i kulture i običaja , pa i DNK u Hrvatsku......
Željeli mi to priznati ili ne ....
:)

Ma nije to problem problem je u umisljenim tikvama koje se hvale svojom gradjanskon mitel europskom kulturom i pricaju jezikom punim tuđica ali im smetaju recimo bosanske tuđice :)

Malo ono ka ekipa lici kompleks e

hej, drago mi je da sam ti u svom blogu dala podsticaj za ovaj tvoj krasan blog!

i oduševio si me svojim natuknicama i dijalektima, riječima....ma predivno! i sama sam tako odasvud, od istre (talijanski) gdje sam odrasla, do slovenskog (materinji), preko dalmatinskog (otac koji je uredno rabio dalmatinski i srpski, jer je službovao u vojsci gdje je službeni jezik bio srpski), pa do ličkog (lička snaha), a završila sa zagrebačkim (opet snaha)...tak da nemam ja ništa protiv tuđica. imam osobito protiv ovih mladalačkih koji su uvele neke nove generacije pa više nemamo naše riječi već samo engleština! a ova moja opaska na mom blogu glede bosanskih riječi koje su preplavite hr jezik odnosilo se na križaljke koje redovito rješavam a u kojima su suradnici ljudi većma iz behe pa unose te neke strane riječi koje se baš do sada i nisu udomaćile u hr jeziku! i ne samo riječi, već i pojmove...pa ispada da moram znati tamo neku rječicu (potok) u Bih, tamo neko selo koje liči na grad, pa neki lokalna pevaljka i tak...protiv toga sam se pobudila i gotovo da se osjećam nepsimenom! možda su doista, kak veli jarac, na mene ostavili trag i dojam grkljani, rimljani, austro-ugarska i ostale sjevernjačke kulture a ovi sa istoka mi nekako baš ne pašu? ne kužim zakaj nekom to smeta? svak nek govori svojim jezikom i piše, ako je pismen. mene možda najviše bole ovi polupismeni sunarodnjaci koji su postali većina u ovoj državi (ne brojim im krvna zrnca, samo uočavam da su nepsimeni i polupismeni)!

sve u svemu, drago mi je kad moj blog posluži i kao prijepor i pljuvačnica (ako i kada kome) i kad odjednom blog živne od komentara i pisanja blogova? bravo ja...a i vi, plodonosni pisci i komentatori u koje nikako ne ubrajam tebe, krešo!

Ebenti jarca ja mislin da su nas krivo učili u školi, koja baščanska ploča koji nezna koji kad je najprije u Hrvata bija Sarin blog pa onda opet Sarin blog pa tek posli baščanska ploča e

jarče, priznaj da ti je život bio pust bez mene? btw gdje si bio prije 20 let kad sam ja napisala svoj prvi blog? sad ga piše chatgpt, ali tebi je i to nedosltižno? maslinovo ulje sam kupila tak da, nemaš brige! a glede glagoljice i baščanske, kaj je to prema grcima...naime, nike bje moj prvi blog, a zna se tko je bila boginja nike (imaš profil njezin u enciklopediji pa se educiraj malo)

Nike je bila boginja proizvođača patika e.

Ebate zec pa to i mi sa sela znamo e

Nego teta Sara ne samnom u prepucavanje kad znas da ti od tog tlak dođe na 200 e

ha ha, baš si me nasmijao, jer znaš kaj, većina mi se davnih tih (2006.g.) na blogu upravo tako obraćala, sa nike-patike! kaj bi oni znali za grčku boginju pobjede i sl. a ovo glede tlaka, ja sam ti uvijek bila niskotlakaš tak da....no chance! ajd uživaj

Drago mi je da ima ljudi na blogu koji su skužili da nemam ništa protiv tuđica. Spomenuo sam neke talijanizme, germanizme, hungarizme, turcizme... koji su postali dio standardnoga hrvatskoga jezika i nitko ih više ne doživljava kao tuđice. Većina i ne zna da su tuđice. Alat, sapun, boja, pegla, cigla, lopta, teret, banka...

ja volim osobno upotrebljavati razne riječi, narječja, ima tu i puno asocijacija i (samo)ironije
pa ko skuži, skuži
ko ne eh

i mislim da jezik treba biti raznolik jer reklo bi se raste
kaj se tiće engleštine kolko ja znam nekada smo za te danas engleske imali njemačke izraze,,, pa za današnju decu više nije ruksak, naprtnjača, ranac, već backpack
a isto

doduše ide mi na žiFce kaj ni ne znaju reći priredba događaj zabava, već im je sve event, pogotovo ova show spika, špreha :)

ali baš Jako me smeta kaj na dnevniku ili vijestima ili takvim službenim emisijama, ne ide normalan književni hrvatski..i bez krivih ili lokalnih naglasaka i sl

kad mi reporterka za bogovićevu veli da je puna štekata, e mene tu prehiti...
jer ejjj kao prvo nisi u splitu, kao drugo na državnoj si tv i na vijestima si , dakle ponašaj se
al to je bilo doba jasmine nikić i inih znalaca koji su podučavali dikciji.i ostlom umijeću javnog govora

čak se ni ne sjećam da su ondašnji drugovi
jer sjednice, plenumi
govorili recimo kao bulj ili nesuvislo ko grlić radman ili nepravilno ko ex ministar damir krstićević, dakle niko nije gutao slogove, i pričao kk si priča doma sa svojima
svi su se trudili biti/zvučati književno..stndardno po jeziku, ali svi


e vite i zato je bila, postojala kumrovečka škola, da se uljude, upristoje i nauče pričati i ovi iz tzv pasivnih krajeva.....

a zakaj tu i po mrežama inzistiram na kajkavskom zagrebačkom, zato kaj sam lokal patriiota, i zato ako može masa njih pisati i govoriti - ae i razumiš ti mene
e pa ja volim svoje :)))

a neki ne bi verovli ali znam i književni hr i govoriti i pisati u i za javnost/i, kada treba i kada je poželjno, pristojno, nužno, jer...