Vježba

Unazad nekoliko godina svaki listopad je za mene frustrirajuće doba: prije osam godina na Noć vještica me je šusnul infarkt, sutradan sam dobil dva stenta i za tjedan dana sam bil doma. Prije četiri godine, na današnji dan 20. listopada sam zadnji puta razgovarao sa ženom. Umrla je sljedeći dan.
Nakon toga, prvu sam godinu bio u totalnom rasulu, sljedeću sam počeo dolaziti sebi i od onda pokušavam listopad proživjeti što mogu relaksiranije, prisjećajući se dobrih, ponekad smiješnih situacija koje smo zajednički prolazili.

Mark Twain je jako dobra poveznica.

ULOMCI IZ ADAMOVA DNEVNIKA
Ponedjeljak. Ovo novo dugokoso stvorenje neprestano mi je na putu. Vazda se tu mota i ide svuda za mnom. Ja to ne volim; nisam vičan društvu. Kad bi bar htjelo ostati s ostalim životinjama… Danas je oblačno, puše istočnjak; mislim da će nam pasti kiša… Nama? Otkud mi ta riječ? … Sad se sjećam ono je novo stvorenje rabi.
Utorak. Razgledao sam veliki vodopad. Mislim da je to najljepše od svega na imanju. Ono novo stvorenje naziva ga Niagarini slapovi – zašto, bog te pitaj! Kaže da je nalik na Niagarine slapove. To nije nikakav razlog, to je puka ćudljivost i slaboumnost. Nemam prilike da sam nadjenem čemu ime. Svemu što se pojavi, to novo stvorenje nadjene ime prije nego što ja dospijem ijednu riječ progovoriti. A uvijek ima isti izgovor – to je nalik nato. Eto, na primjer, dodovka. Kaže da čovjek na prvi pogled vidi da je "nalik na dodovku". Morat će joj to ime, po svoj prilici, i ostati. Dodovka! Isto je toliko nalik na dodovku koliko i ja.
Srijeda. Sagradio sam sebi sklonište, da se imam kamo skloniti od kiše, ali nisam dugo bio u njemu na miru. Uvuklo se u nj ono novo stvorenje. Kada sam pokušao da ga istjeram, stalo je lijevati vodu iz onih rupa kojima gleda, brisati je nadlanicom svojih šapa i ispuštati glasove kakve ispuštaju i neke druge životinje kad su u nevolji. Kad bar ne bi govorilo; neprestano samo govori! Moglo bi se pomisliti da se oholo izrugujem tom jadnom stvorenju, da ga omalovažavam; ali zaista nisam tako mislio. Nikad prije nisam čuo ljudski glas, i svaki nov i čudan zvuk koji naruši svečani muk ovih snenih divljina, vrijeđa mi uho i zvuči kao pogrešan ton. A taj mi je novi glas tako blizu; do samog ramena, do samog uha, prvo s jedne strane pa onda s druge, a navikao sam samo na glasove iz manje ili veće udaljenosti.
Petak. Nadijevanje se imena bezobzirno nastavlja, ma što ja radio. Imao sam vrlo dobro ime za imanje, bilo je zvučno i lijepo – RAJSKI VRT. U sebi ga i dalje tako nazivam, ali ga javno ne nazivam više tako. Ono novo stvorenje kaže da su to samo šume i stijenje i krajolici, pa da stoga nimalo ne nalikuje na vrt. Kaže da je nalik na park. I zato je, ne pitajući me za savjet, dalo imanju novo ime – PARK NIAGARINIH SLAPOVA. To mi se čini prilično bezobrazno. A tu je već i natpis:
ZABRANJENO GAZITI PO TRAVI
Ne živim više sretno kao nekad.
Subota. Novo stvorenje jede previše voća. Ponestat će nam ga zacijelo. Opet "nama" – to je njegova riječ; sad je i moja kad sam je toliko puta čuo. Jutros grdna magla. Nikad ne izlazim po magli. Novo stvorenje izlazi. Ono izlazi po svakom vremenu i upada pravo unutra s blatnim nogama. I priča. Nekad je ovdje bilo tako ugodno i mirno!
Nedjelja. Progurao nekako. Ovaj je dan u tjednu sve teže i teže podnijeti…..

Prevod: Zlatko Crnković , Znanje 1982

...sa sretnim svršetkom

Link

Prva asocijacija kada sam na ogromnoj mješavini jakuševca i hrelića (aka guglo) naletio na ovu sliku je bila jedna singlica iz šezdesetih (The lion sleeps tonight). Nemam pojma je li još živa jer je od nekoliko metara ploča nešto završilo kod mene, nešto kod brata, a nešto je prebrala nećakinja…
Druga asocijacija je Kralj lavova – onaj prvi iz devedesetčetvrte, pa Simbin ponos, pa Hakuna Matata… onda i drugi crtići… Ledeno doba, Nemo, Shrek.
No da, The lion sleeps… mislim da je bila verzija od The Tokensa. Pa sam malo pročačkao to i došao do 1939. i Solomon Linda. Južna Afrika, Johannesburg, mladi Solomon radi u prodavaonici namještaja, pa u hotelu, pa u tvornici ploča, pakira ih, navodno. On i frendovi imaju i band – Evening Birds i pjevaju na vjenčanjima i natjecanjima zborova, upicanjeni u prugasta odijela, polucilindre i dvobojne cipele. Da sada ne drvim o ostalom, uglavnom, Solomon Linda napisao je pjesmu Mbube (Lav na zulu jeziku). Lav je u ovom slučaju Shaka Zulu, dosta značajna faca u Južnoj Africi – zaratio se s hrpom plemena (uglavnom ih je i potukao), doveo u red Engleze (koji su nagovorili njegova dva polubrata da ga ubiju, što su ovi i napravili) i sve u svemu bio legenda i ljudi nisu vjerovali da je mrtav nego, eto, spava. Dakle Evening Birds… sopran (Solomon), alt, tenor i tri basa.

Link

Pete Seeger i The Weavers su (nesvjesno?) pokrali Lindu sa Wimoweh

Link

Ima gomila verzija ove pjesme: Denver trio imaju jednu brzu verziju (meni ne nalikuje originalu), The Tokens imaju najpoznatiju, a tu su još Miriam Makeba (zakon!), Ladysmith Black Mambazo (jako, jako dobro)…

Ima još stvari koje me mogu iznenaditi na onoj svaštari od Googla… recimo jako puno pjesama The Beatlesa je bilo zabranjeno na dosta radio postaja u zemlji izvoznici demokracije (USA), a u The Yellow Rose of Texas se mijenjao tekst kako su se mijenjale i ideje o rasizmu.

Link



Svako malo čitam zdrmijevo slušajte Top radio... i moram, eto moram reći da negdje od 2011, 12 za mene više ne postoji frekvencija 101MHz. Tada sam prestao slušati Stojedinicu (ne sjećam se što je točno bio razlog da sam prestao, nakupilo se svašta i to je prestao biti radio zbog kojeg se preko sto tisuća ljudi skupilo na Trgu) i prekrižio 101Mhz jer samo je jedan 101, rodna gruda svih valova...
U kupaonici imam radio koji se ne gasi pa... ima više od petnaest godina (osim ako nestane struje, a i to ne pamtim kada se zadnji puta dogodilo) i poštelan je bil na 101Mhz, sada je već godinama na 102,5. U nazovi radnoj sobi radio se isto nikada ne isključuje, već godinama je na 88,1 (i tu je nekada bila Stojedinica...)




Nevezano za Stojedinicu, ali nekako u to isto vrijeme je otvoren i kompleks Cvjetni. Zarekao sam se (moja žena također) da nikada, ali baš nikada neću nogom stupiti u taj kompleks niti u lokale, trgovine i bilo što kaj ima veze s tim. I nisam. Kompleks je vjerojatno OK, ali način na koji je nastao mi se zgadio ono baš, baš.
A svaki dan barem jednom prođem cvjetnim placom.

Link

Ode još jedan... legenda countryja. Tko je još ostao od istinskih legendi. Willie Nelson?
Link

Današnja dilema... Žičara, Sljeme ili... Kako sam sinoć imao vrlo inspirativan haaa, ajmo reč long play chat... pa sam dosta kasno zaspao, a u mojim godinama san mi puno znači (sve ispod sedam sati ja no-no) Sljeme je otpalo i ostala je druga best opcija: ručak. Pa eto: pečena svinjska lopatica (210 °C 30 minuta, 190 °C 60 minuta, pa okrenem i podlijevam svakih deset minuta narednih 30 minuta...). Umak od jabuka, njoki zapečeni s paprikom i lukom, salata endivija. Ideja je bila i štrudla s jabukama, ali nisam imao snage za još i to... Ispalo je na kraju vanilija sladoled s bučinim uljem... i riknula mi je baterija na Nikonu tak da to nisam poslikal.
Svako dobro u listopadu... Još malo pa će Svisveti i onda će početi ukrašavati Metropolu za Božić... Bože pomozi....(nisam vjernik, ali....)

Svaki puta kada se dovučem do Sljemena obećam si da ću se spustiti tih par sto metara do Brestovca, nekadašnjeg sanatorija za liječenje tuberkuloze (prvog u ovom dijelu Europe), a koji je upleten u, kako vele, "najljepšu zagrebačku ljubavnu priču". Milivoj Dežman i Ljerka pl. Šram. Kada i kako je krenula ta priča, kako i zašto je završila, što je o pl. Šram mislio i pisao Matoš, čime se (osim) medicine bavio Dežman (i zašto) – sve sam ja to mislio nadrobiti, no međutim…
Htio otići i na toranj na kavu i s frendicom odigrat čovječe ne ljuti se (da vidimo tko plaća te kave), no međutim… Lift u kvaru. 28 katova tornja, četiristo i nešto štengi… hvala ne bi.
Umjesto toga spustili se do Stare lugarnice, popili kavu, pojeli štrudlu (sa šumskim voćem) i vratili se natrag do žičare… (no, da bio je i nekakav jubilarni Sljeme downhill, ali me to nije zanimalo).
Već dugo nisam na Sljemenu vidio toliko ljudi, cucaka, male djece i mladeži općenito; bit će da svi nastoje iskoristiti ovo lijepo vrijeme nakon onih kišurina prošlog tjedna.
Lugarnica… grah s kobasicom 7,5€, grah-ričet 6€, točeni Paulaner 4€, štrudla 3,5€.
(Na Oktoberfestu litra piva od 13-16€)

Kao čovjeka ga nisam cijenio niti prije devedesetih, ali kao glazbenika...

https://www.index.hr/magazin/clanak/20-najvecih-hitova-bore-corbe/2595611.a
spx

Bio danas u Vrbovcu.
Najviše zbog pere. Nisam ju dočekal i to je sve kaj bi štel reći o Vrbovcu.
Veni, vidi, fugi

Na nekom portalu pročitam: … Pitali smo influencericu da nam pripremi tri nicecreama … i to je bio povod da porazgovaram s ChatGPT.

Dugo nisam ništa o klopi. Jebiga bilo je vruće i nisam baš nisam bio nešto od kuhanja (premda je bilo kojekakvih salata s tjesteninom, kozicama, sirom, piletinom, ribama raznim...). E pa eto danas ustanovio da su mi se paradajzi i paprika samo kaj se nisu zdošli, pa u to ime... sataraš i ražnjići od piletine.



A prošle nedjelje dovučem(o) se do Sljemena i ustanovim(o) da Puntijarka ne dela. Pa onda još malo gore pa malo dole i eto nas do Tomislavca. Ručak. Purica z mlincima (10€) Porcija obilna, frendica odustala na trifrtalj. (ali panakota joj nije bila preveć). Sve u svemu: dvaput purica z mlincima, velika piva, nekakav sok (marelica?) i panakota 30€
Sljedeće nedjelje (ili subote) pak na Sljeme i možda bude i nekaj o nekakvoj ljubavnoj priči.

kako sve ovo posložiti. Inače ne pratim ove OI, ali mi tu i tamo iskoče neke zanimljivosti. Primjerice ženski boks... ona talijanka kaj se predala u prvoj minuti...



ili ovaj skok s (jednom?) motkom...
Link

:)) Hungaroring
Norris, Piastri, Verstappen … Sainz, Hamilton, Leclerc… Ricciardo deseti, Perez se zapucao u zid u Q1, Russela ostao u Q1… Moglo bi sutra biti zanimljivo.

Oni koji znaju kažu: preskupo smeće, na "biljnoj bazi", "dodatak prehrani"... Je, ako ne dodaju malo kemije imaju učinak kao i Dabine protugradne rakete. Nezgodno s tom kemijom je što ne navedu koliko su i čega stavili, pa znaju umiješati i sildenafil i tadalafil i dapoxetin, a ništa nema na deklariciji. Pa ih onda zabrane, pa izbace seriju bez kemije... i tako u krug.

Maksimir
Ostario sam... Ne mogu drugačije objasniti da me frendica uspijeva nagovoriti na kojekakve neprimjerene aktivnosti: te se pentraj na Sljeme (dušu ispustio da se dokotrljam do Puntijarke), te aj do Križevaca na pečenog vola (no dobro to me nije trebala puno nagovarat, a usput sam se, vjerojatno, krajcao s Arapo ispred Gradske kavane), pa Terezijana u Bjelovaru…
Ove nedjelje, pri punoj svijesti (???) pristanem napustiti ugodno klimatiziran stan i zaputiti se u divljinu Maksimira, u stvari ZOO. E pa, prav mi budi! (u stvari je bilo dobro, nije bilo pretjerano vruće, pivo je bilo hladno, životinje… kako koje… najviše sam zavidio vodenkonju – do nosa je bil u vodi, merkati su me podsjetili na Iskricu – Arapo stavila neku slikicu… medo se nije dao smesti u svojim aktivnostima i tako…)



Merkati su mi bili super







A medo ko medo...



Doma sam imao dinstana juneća prsa od jučer, dodao samo umak od luka i salatu, dva deci plavca i idem pogledati kako je završio Silverstone.



I da, prošle subote je bila pedesetgodišnjica mature. I to je sve kaj imam reći na tu temu.