HIPOKRIZIJA

ili u prijevodu, tko te *ebe!

a nije da ja nemam više volju pisati. čitam blogove, ali nikako da mi se prsti pokrenu i da komentiram. a i kad da, neda mi se ostajati duže kako bih čavrljala? što se to događa s ostarjelom blogeriicom? je li zamor materijala, zasićenost dugogodišnjim bivanjem na ovom sajtu? neinventivni i dosadni blogovi? ili naprosto općenito zasićenost u životu. nema se više što novo vidjeti, pročitati, saznati. efekt deja vu!

pa ipak, prvo uz kavu dođem tu, očekujući što? da i moj život počne kao ovaj novi dan? sa svim poznatim i očekivanjima o nepoznatom.

ne očekujem više niti godoa. evo, ovaj tjedan idem opet na more, pa me niti to preveć ne veseli. jer imam i gdje (a da me neće koštati) i s kim, a trebala bih biti sretna i zadovoljna s tim. malo ljudi u ovim godinama ima nekog svog. kad kažem svog ne mislim na zakonitog partnera, zakonitu (ili onu drugu) djecu...naprosto nekog do koga nam je stalo, kome je stalo?

u stvari, najveće je pitanje do čega je uopće nama stalo? dal smo u fazi da otaljavamo život (vidim da se i arapo nekaj slično pita)? starost je okrutna i počinje, dragi moji, nakon šest banki. toga sam svjesna tek sada, zato ako ste u dobi kad ste krenuli u sedmo desetljeće (60 i koja), zgrabite još ovo malo života dok vam ne iscuri iz šaka. istina, ima i onih koji sa 8 banki plešu,pjevaju i svašta nešto...ali ali...to je na fasadi i za van. unutra, u četiri zida jao i pomagaj. što ne znači da velik broj ljudi već u mladosti nema sik život i ništa od njega (arbajt od jutra do navečer, materijalna i duhovna bijeda i sl).

kakogod, dobar vam ponedjeljak i smiješi se vikend, iako nama nekima su dani tek različit skop slova i ništa više! tabletice u bojama složene uredno u kutijicu od ponedjeljka do nedjelje. danas opet ispočetka, jer iskreno, po tome pamtim ponedjeljak.

ali, da ne bi mislili kako sam posve rezignirana i bezvoljna, smiješi mi se kavica s frendom! ali, idem provjerit da ne radim ražanj bez zeca?

p.s.
ova ambrozija ubija i zadnji atom u meni. kihanje, cure suze u očima, peče grlo...i svake godine sve gore. kaže vakula, pričekajte još par tjedana...a krepat ću do tad? možda je na moru ipak lakše? claritine ne pomaže baš preveć a prestara sam za isprobavanje nekih novih recepata (čak mi se više nit trava ne puši) tak da...duraj mala!

Ajde! Tu se da nešto reći i to će netko pročitati, komentirati...evo ja sam prešao 60tu i ne da mi se uopće iz kuće izlaziti jer mi je tu najljepše. Vani su vukovi...

jutro slova! ma nije valjda da su vuci vani, a niti si ti janje?

Čovjek je čovjeku vuk... :)

zanemarimo li vukove, slažem se s tobom da je kod kuće najljpše! nekako me to primilo zadnjih godina, svuda volim otić, ali to kratko traje i dok odem, već mislim kak ću doć doma! tu sam na svome i nitko me ne vidi, čuje...mogu što oću, kak ide ona pjesma...tu je sve po mom!

ma i to se slažem (čovjek čovjeku vuk), ali malo je za reć...vuk ubije pa pojede, a čovjek često ubije iz dosade, zabave a ne potrebe, tak da...opaka smo mi bića, čak toliko da ćemo sami sebe doći glave. nismo još izmislili goru životinju od sebe, ali smo sebe i svoje proizvode toliko usavršili da ćemo na koncu uspjeti, uništiti sami sebe!

trenutno mi je najveći vuk, ambrozija! očito negdje u blizini ima neka livadica (je li moguće da u zgb postoji livada koja nije izgrađena) na kojoj živi ambrozija, pa udri

btw kava dogovorena, tak da mogu još malo čavrljat a onda gibam

volim uživo čavrljat, onak u nekom kafiću, nezainteresirano promatrat svijet koji teče i prolazi...kao i moja kava koja obično kratko traje. otkad sam prestala pušit, traje koliko i ta jedna moja ukrasna cigareta! ali, gušti su gušti...obično ponedjeljkom miran i tih kafić, terasa...ma kud ćeš bolje započeti tjedan?

I ja volim kafanu i prijatelje. To mi je svijetla točka u životu :))

kad smo kod svijetle točke, evo i jedne moje "svijetle". upravo sam krenula popit tablete i gle čuda, čaša od dva deci vode pretvorila se u slapove i more...na mom staklenom stolu, pod poplavio, ma zalila sebe...divota. da sam to namjerila ne bih tako dobro izvela. pitam se koliko litara ima čaša vode, jer mi se čini jako puno bilo za obrisati pod, stol...dobro da nisam zalila mobitel i još neke sprave na stolu! eto, idem uživat u sanaciji štete...slovko, sam se ti komodaj, ja nažaost moram ići...ugodan dan!

:)

kako dan, običan i ne baš obećavajući, može krenut lijepo! fina kava sa frendom (nas dvoje uvijek imamo kaj pričat, a kad nemamo dobro šutimo)! a evo me opet pri kavi, nakon što sam imala jedan lijepi razgovor sa dragim frendom. kaže on, živ sam i živahan! dobro je čuti se sa starim znancima i prijateljima...tek toliko, da dajemo znake života! idem sad na svoju treću kavicu danas (malo puno previše), ali kako je druga bila loša, eto popravnog!

kad rekoh idem, ne znači da idem, već da ju pijem...doma! da baš selo ne misli kak ja cijeli dan kafenišem na iskrici?

na more dragi i ja nosimo espresso aparat (nespresso) i cijelu hrpu stvari za osobnu komociju! imamo neke navike koje volim zadržati i gdje god bila...od mog jastuka, moje hrane, vina...ne volim mijenjati navike i upoznavati više, niti nove ljude niti nove običaje. moje stare navike su mi posve dovoljne!

skuham si kavu i zicnem da bih malo tute čavrjala, a ovdje nikog...čak se ni kod slovka više ne kuha, peče..

ljudi moji, nemrem vjerovat, kod mene je 24 stupnja, bez klime...onak, samo zamračene rolete, malo odškrinuti prozori i propuh...voila, stiže moje ljeto!

ima ona prastara, po jutru se dan poznaje...ali...ali, ima i ona neka druga, tko za*ere jednom, sigurno će to opet! a ponedjeljak je idealan dan za sranja, barem kod mene zadnju koju godinu? no, svemu dođe kraj pa tako i sranjima, kad tad. uzmeš ono neko sredstvo za otvaranja pe uzmeš i za zatvaranje, ovisi što ti treba? poneki film, poneko sranje...na zapadu ništa novo!

pokušavam gledati branda i navodno njegov posljednji film (sa de nirom) ali ne mogu. nekoć, to je bio čovjek za pogledati a u što se sada tj onda pretvorio, užas? izvrstan je bio glumac ali nije ni izgled nebitan....šteta kad se ljudi tako iznakaze? nije niti zdravo...no očito neki ljudi nemaju jaku volju to riješiti?

pasijans je moja svakovečernja poslljednja ljubav, pa će to biti i večeras!

probala sam AI danas ubaciti u komentare, ali mi neda. no, zanimljivo ga je bilo pročitat, vrlo je suvislo napisao koment mog danšanjeg bloga!

Jebenmti, a jel moranm baš bit bloger po difoltu i grabit tim ustaljenim redoslijedom, dakle ciklično? Ma moranm, malecki moj. :))

Al' čitam te i pitam se – gdje je glad? Možda nam zapravo fali društvo, makar i ovako imaginarno. Netko da pročita, dobaci, nasmije se., podjebe zašt ne jel... da znaš da nisi baš sam sa sobom. E a kolko je podnošljivo bit sa samim sobonm?