HIPOKRIZIJA

/vivas bar, koktelčić, gdje smo se sreli na iskričavoj kavi prije dva leta)

Ovih dana konačno smo moj dragi i ja prešli na sunčanu stranu ulice! Iako smo stalno tražili hlad na ovih usijanih +40, uželjeli smo se malo onog drugog, životnog sunca! Nakon gotovo mjesec dana, što njegovog boravka u bolnici te mojih svakodnevnih odlazaka u posjete, evo nas opet na slobodi!
Pa smo tako ovih dana ponešto malo i slavili. Najprije njegov ročkas (lavlji), ništa posebno ali lijepo! Jer, lijepo je i kad si samo živ i kad ništa ne boli! Ubavi Stari melin u ove vruće dane bio je pravo osvježenje! Tihi kutak uz žubor s jedne strane potokom (vjerojatno Vrapčak) a s druge stara vodenica i slap, a u podnožju bazen s pastrvama! A pastrve netom ulovljene, na žaru,bile su fine. Uželjeli smo se i malo juhice od vrganja pa smo si to i priuštili, jedan je život, kaj ne!

I tako day by day, dočekasmo i svoju drugu godišnjicu! Ljubav i dalje stanuje ovdje, kod nas! Ne brojimo više mjesece, već počinjemo godine. Lijepo je nekome biti netko, osobito pod stare dane. A stari smo oboje i nećemo biti mlađi. Niti ne moramo, samo da budemo još nešto živi i živahni i da ne boli!Osmo desetljeće zvuči prilično grubo, ali neko veče sam na Zrinjevcu vidjela kako su godine ipak samo broj! No, taj broj valja poštivati i uvažavati.

O svemu tome evo i par fotkica koje svjedoče tim našim malim i kratkim koracima ka boljem životu! Konačno i ova pasja vrućina popušta, taman kad prođe kolovoz, bit će opet prilika za malo mora, borova i šetnjica. Bilo je čak i dobro biti u Zagrebu ljeti, jer grad se nekako isprazni, ulice postanu prohodne, parkinga kolko voliš, tramvaji prazni, trgovine nigdje nikog...sve u svemu, volim Zagreb ljeti. I tako već desetljećima. Kad svi nomadi krenu ka moru (srpanj i kolovoz) ja ostajem doma, a kad se svi vrate s mora, ja krenem put juga! Milina tu, milina tamo, iako se bojim da taj moj đir koji prakticiram već 30 godina neće više biti dovoljan?

zrinjevac, subota, čagica

Bojim se da ću uskoro morati ljeti u Alpe (ili barem do kćeri sjevernije), a onda se spustit u ovaj pakao od Zagreba. U stvari, u ovakvom ljetu, nigdje nije dobro...osim gore na sjeveru. A sada je malo prekasno da mijenjam životnu destinaciju. Sva sreća, neću valjda još dugo sve to gledati? Kakogod, treba uživati u svakom danu koji imamo pred sobom, osobito ako je lijep. Moji dani su ovih dana lijepi, neka ih, nećemo kvarit, samo ih zabilježit i krenuti dalje!

vidim da si se javil na blogu, nick...pa sam ti tamo i ostavila poruku! čitamo se /rekla bi meija/!

o Lici neću puno ovdje iako je to top tema i nadam se da će konačno to smeće od čovjeka biti u ropotarnici povijesti. sve sam javno ovih dana komentirala i vrlom nam premijeru u facu kao i na drugim, mnogim, portalima! a i ličanima sam rekla u brk kaj ih ide s obzirom na činjenicu da već 30 godina glasaju za HDZ!

Najprije uz naklon čestitke. Sama želja za obilježavanje pokazuje da ste skup i da ste našli smisao suživota. Dve godine nije malo, dovoljno da isplivaju svakakvi kosturi ali vi, koliko osjećam, brodite mirno i tiho nalazeći zajednički užitak u bivstvovanju bez obzira na sve nedaće. Bravo!
Upravo takve stvari fale Iskričarima jer nemaju muda zagristi u realan život bez obzira na godine, ljepotu, stas, status.....
Lakše je blebetati, soliti pamet, biti manga u virtuali i mudrovati o životu kojeg ne znaju živjeti. Živjeti je upravo ovo što nam prenosiš svojim Blogom.
Zagreb ljeti? Oduvijek pun ljepote i sadržaja. Ostati u Zagrebu je gotovo privilegija.
I da te ne masiram traktatima za tebe, vas, jedan engliš valcer kak se šika za obljetnice i grad koji volimo.

https://www.youtube.com/watch?v=dGEomm5ayLM

hej bud, kak je to davno bilo kad je šerfa pjeval! i tada, tih ranih 70-tih kad sam dotepla u zagreb, zagreb je fakat bil krasan grad! čak mi se počeo više sviđati od moje rodne pule, koja je ostala moja najveća ljubav!

dobro kražeš, treba imati muda i upustiti se u život! evo npr nas dvoje, on nešto sitno preko 70, ja blizu tome....otišli smo na tu iskričavu kavu prije dvije godine (ja taman došla tada iz bolnice s nekog zahvata, onak i bi i ne bi), no kćer me nagovorila: odi mama, makni se iz kuće! i eto nas...vrlo brzo kak smo se tada upoznali, nismo preveć gubili vrijeme (jer ga nemaš) i otišli smo na more (18 dana nakon što smo se upoznali) i tamo smo se onda onak za praf "upoznali" pošnjofali, dodirnuli i...ostali zajedno! tak da, treba se usuditi, pogriješiti...ali kako ćeš znati ako nisi probao? tako da, nemoj ni ti odustati, bud! ove godine u starosti su važne i dobro je da netko bude uz nas, da imamo s kim podijeliti i lijepo i ružno. nažalost, dođe tu i neka boleština (ali i to bumo lakše zdurali u dvoje nego li solo)...nije lako žonglirati jer smo oboje tvrdokorni (ha ha lav i vodenjačica) ali, ali...znamo da nam je bolje zajedno nego li solo...a i ljubav je presudna. kad se stvori i nastane ne treba ju šamarat, već dapače, biti nježan!