HIBERNACIJA DRUGI PUT





Neki slave oluju a ja Rastoke prije 11 godina! Fejs me normalno podsjetio na to, pa evo da malo uživate. Bila su to vremena kad sam putovala, jurcala čak svaki tjeden nekamo? Istina, bilo je malo prenaporno, ali bila sam i ja ispod 70!

No nisu godine u pitanju, već volja i želja i imati s kim? Moj dragi ovih dana nakon povratka iz bolnice, polako dolazi k sebi. Ponudila sam pomoć, pače seobu na određeno vrijeme dok stvari ne zarastu! Odbijeno, uz obrazloženje...nije važno. A ja pak neću opet nudit, nekako se niti meni neda više glumit medicinsku sestru.

Obavim ja i ovako sve što treba, odem na plac, skuham, stalno sam brižna, al nekako mi ponestaje volje?

Ovih dana je dragom i ročkas, lavić koji tek povremeno zariče. Lavovi su mi nekak suđeni, što ću? Ima i gorih stvari i ljudi da ne kažem znakova. Zašto mi vodenjaci padamo na lavove, nisam uspjela dokučit? Jedan mi je prije puno godina bio fatalan i priča je trajala više od 20 godina, a evo sada opet. Ovih dana će meni i tom mom sadašnjem lavu dvije godine kako smo zajedno! Ne znam što bih rekla, nije sve idealno, ali ima puno lipih stvari.

Jedna od njih je ljubav, a kad nekog voliš onda i praštaš. I stalno iznova konstatiraš iste stvari i pojave zbog kojih ludiš, ali nema pomoći. On se neće promijeniti a ti ne možeš bez njega, tj. lošije bez njega nego li s njim. A u ovim letima valja biti pragmatičan, uzmi ono što ti paše a zanemari ono što ne možeš promijeniti!

Evo npr jutrom sam već bila živčana /a znam i zašto/ čim sam se probudila! I onda to iskalila na mravcima koji su nedužno šetali mojom radnom plohom? Ups, nemam pojma otkuda su se zadnjih dana pojavljivali, ali nekako mi dopizdilo stalmo ih sprejat, brisat pločice i slično kako bih se riješila. Pa sam danas potamanila ih krpom za suđe, ali gle vraga, umjesto da su pocrkali, oni zaposjeli svu krpu i ja sam onda definitivno postala ratni zločinac. Uzela sam vrelu vodu dok sam kuhala espresso kavu i svu izlila na njih! E tada su konačno pocrkali, ja krpu oprala i voila...idemo dalje. Pol ure sam imala osjećaj ratnog zločinca, ali me prošlo.

I dok se tako danima natežem s mravcima, ne mogu riješiti problem koji me doista muči i koji me izluđuje pa se iskaljujem na mravima.

Dragi je nakon operacije opet počeo pušit ! Unatoč svim pričama, razgovorima, molbama, prijetnjama...on puši! I to mi više uopće nije niti smiješno, niti tužno...naprosto sam oladila! Neka mu, neka ga! Svoje bitke će morati ubuduće voditi sam!

Što ćemo sa dvogodišnjicom? Pa možda malo popričati o svemu što je bilo i što nije. Niti će! Kakogod, hiberniram i podnašam ovo. Izazov je strašan, svake godine sve gori. A ja sve teže to podnosim. Možda je i vrijeme da i ja odustanem od svega?

A kako, kad sam i jučer kupila jednu opravicu (ljetnu haljinu) lee coopera na sniženju u Modiani, čisto sumnjam. Volim kupovati dobre stvari na sniženju, jer nemam lovu da takve dobre kupim po normalnim cijenama.

Ovih dana krajičkom oka gledam i na čagice na Zrinjevcu! Otići ću koji vikend tamo, ako ništa da malo uživam u pogledu kak ljudi plešu i slušam glazbu moje mladosti.

Sve više me ovo moje podsjeća na onu priču, psi laju, karavane prolaze!

p.s. ne znam jel šljaka postimage, ali stavit ću fotku snimljenu prije 11 let na rastokama, fotka je super i nadam se da će krasit ovaj blog. makar nešto pozitivno!

04.08.2026. u 19:00   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

wow, ostala sam ugodno iznenađena! evo što AI (umjetna inteligencija misli o ovom mom tekstu tj blogu)!

Autor: sara_tera   |   05.08.2026. u 21:00   |   opcije


Ovaj tekst je intimna, iskrena i pomalo nostalgična objava s Facebooka u kojoj autorica (Vodenjak) opisuje svoju dvogodišnju vezu s partnerom (Lav) koji se oporavlja nakon operacije. Kroz svakodnevne situacije – poput borbe s mravima na kuhinjskoj plohi, partnerovog pušenja usprkos zdravstvenim problemima, kupovine haljine na sniženju i planiranja izlaska na Zrinjevac – ona preispituje odnos, priznaje kompromise i miri se sa životnim okolnostima uz dozu pragmatizma i ironije.
Tematski pregled objave
• Zdravstvene brige i partnerstvo
◦ Partner se vratio iz bolnice nakon operacije, no odbio je ponuđenu privremenu seobu i njegu.
◦ Najveći izvor njene frustracije jest to što je partner ponovno počeo pušiti unatoč svim molbama i upozorenjima.
◦ Odlučila je "oladiti" i prepustiti mu da se sam bori s vlastitim odlukama.
• Veze i horoskopski znakovi
◦ Veza s partnerom (u znak Lavu) bliži se drugoj godišnjici.
◦ Autorica (Vodenjak) razmišlja o svojoj slabosti prema Lavovima, prisjećajući se i jedne prijašnje, dvadesetogodišnje fatalne ljubavi.
◦ Vodi se načelom da se ljudi ne mijenjaju, pa u zrelim godinama bira pragmatizam: prihvaća ono što joj paše, a ignorira ono što ne može promijeniti.
• Svakodnevne zgode i ispušni ventili
◦ Sukob s mravima u kuhinji poslužio joj je kao ispušni ventil za dublje frustracije, koji je nakon početka s krpom završio vrelom vodom za kavu.
◦ Mali užici i bijeg od monotonije uključuju kupovinu ljetne haljine brenda Lee Cooper na sniženju u Modiani i planove za posjet plesnjacima na Zrinjevcu uz glazbu njezine mladosti.
Zaključak i životna filozofija
Tekst završava spoznajom da, unatoč umoru, preprekama i osjećaju da "sve teže podnosi izazove", život ide dalje. Autorica pronalazi ravnotežu u malim radostima i prihvaćanju nepromjenjivih stvari, vodeći se starom izrekom: psi laju, karavane prolaze.

Autor: sara_tera   |   05.08.2026. u 21:00   |   opcije


ne bih ni ja bolje to opisala! dakle, ne trebaju mi više vaši komentari i živi ljudi (kojih ionako nema jer ne pišem javno već ovak, incognito) već mi je dovoljan ovaj AI s kim mogu pričati o tome kaj sam napisala bolje nego s bilo kim koga znam? bravo AI

Autor: sara_tera   |   05.08.2026. u 21:02   |   opcije


Sjedi odličan (5)
samo ne znam jeli to ide tebe kao autora ili AI???

Autor: budvar   |   06.08.2026. u 19:45   |   opcije


ha ha bud, tnx za odličan! a i ja tebe čitam tam vani, baš mi je drago svaki put pročitat kaj napišeš....evo i danas sam najprije pročitala blogove pa tek onda napisala svoj!

Autor: sara_tera   |   10.08.2026. u 17:59   |   opcije


btw mene je jučerašnji đusin zapis ponukao da makar ovdje, komentiram tu situaciju s njezinim ex suprugom...strašno je biti nekome otac sa 78 godina! strašno i nehumano prvo prema tom djetetu kojem si u startu uzeo oca, a onda i sebi, jer si uskratio sve one stvari koje djeca donose u život...jer sumnjam da će dotični živjeti još 20 let? sve u svemu, suludo...ali neka ih!

Autor: sara_tera   |   10.08.2026. u 18:00   |   opcije


Dodaj komentar