HIPOKRIZIJA

ili takvo što! Ostavila sam dragog danas (ili on sebe) u bolnici, spremnog za operaciju! Osjećao se kao pale sam na svijetu, reče! Uz svu ljubav i brigu, ipak je to tako kad ideš doktorima na megdan.

Ni ja nisam dobro. Nekako sam cijeli dan nemirna. Sve je isto kao i inače, osim što znam da ga čega torakotomija! Koliko će ga rezat, znat ćemo tek sutra. A oporavak ovisi o tome. A ja pak ovih dana moram na jedan neugodan pregled. Nije mi toliko do te neugodnosti već stoga što cijeli dan nemrem ništa jesti, a moram piti neko bijelo sranje od kojeg mi se sad već diže želudac. Osim toga, ok sam, pače super sam! Sve je nekako zadnje vrijeme dobro i baš me to brine?

Iza ugla sigurno čeka neka čvoruga, neki kamen spoticanja, neka avet koju još niti ne naslućujem? Djeca su dobro, ne trebam ja njih niti ona mene! Ljeto je, hibrnacija na djelu. Sva sreća da srpanj ima malo manje vrućine od lipnja.

No, kako dragi nakon izlaska neće baš biti u fit formi, morati ću bedinat ga i pazit i mazit. Pa nećemo moći ići na neke izletiće bliže i dalje okolice. A vapim za nekim jezercima, šumama i sličnim mjestima u unutrašnjosti. Na more ću opet tek u rujnu. Očekujem u Zagrebu mir i tišinu, manje vozila i sl.

bit ću dobra, obećajem!

Btw danas sam opet vozila solo auto nakon što sam prije dvije godine ostala bez auta! Mogu ja to bez beda, ide to meni, kao da nisam niti prestala. Dobar je osjećaj da sve što trebaš obavit, sam se odvezeš...ne treba te nitko vozat! Sve u svemu, nemam o čemu pisati, jer će mi se život svesti na obilaske u bolnicu, odlazak na neku kavu i druženje s mojim frendovima (par ih je svega) jer sada ću tjedan dana sigurno imati više vremena.

Potom, kad se dragi vrati bit ću mu oslonac, i fizički i svekoliki. Dobro je da smo prije svega ovoga otiši na more i malo se opustili i uživali.

U ovoj dobi, svaki dan je važan. Preciznije, svaki dobar dan je važan! Bit će ih valjda još. Malo me strah nekih nepredviđenih događaja glede operacije, ali on je snažan i zdrav dečko, bu to sve ok. Na koncu, ima razloga za život i borbu, imamo oboje, jer imamo jedno drugo. Dobar je to osjećaj u ovim letima. To je u stvari jedino važno kaj imamo! Držim fige i čekam!

p.s.
štrudlica, malo višnje malo trešnje se peče! za dragog. danas opet put rebra (na svu sreću imam auto pa ide nekako), u posjetu! dragi je dobro, sve je prošlo dobro. dapače, vrlo dobro. nisu ga ščerečili kao svinju već samo laparaskopski. račića su izrezali i bacili mačkama. iako sumnjam da one to hoće? sada su ostale jedino moje smrznute kozice (račići) pa se nadam koji dan kad dragi izađe napravit feštu od kozica! sve u svemu, život mi se odvija između rebra i ostalih organa (ha ha)!

i da, čitam vas redovito, iako se baš i nema kaj. da nije par blogera kaj pišu (ovi drugi uglavnom crtaju ili prekopiraju) ne znam zakaj bi se blog tako uopće zvao? i da, slažem se s donom, hibernacija na najjače. istina, od jučer se lakše diše, dapače, sinoć sam uživala u kiši kako pada! i jutros svježe...milina

Pozz sara, vidim živiš kak se šika nama metuzalemima (jučer sam baš dodao još jednu recku), s tim da za razliku od ovih mlađih mi svoje želje na svoj način ostvarujemo ma kakve god bile.
Nadam se da ti bu s dragim sve OK i da su mu sve škampe povadili tak da se nemreju više razmnožavati.
Upravo gledam F1 u Belgiji i nasmijala si me da voziš i da znaš još voziti. Zaboravila si da smo mi old school skloni ludorijama za kakve ovi mladi niti ne znaju. Na kraju nekada si bila za volanom svaki dan pa nisi ni trebala voziti, auto te vozio sam kad je već znao put (Rimac bi mogel kaj naučiti i primijeniti to na svojim taxijima bez vozača). Sad sam se sjetio tvog porša kojeg mnogi današnji auti još nisu dostigli jednako tako kao što si i ti Bloški nedostižna :)))))
Imaj se!