HIPOKRIZIJA

jezerce na Paklenici

Nekako sam zaposlena ovih dana! Svašta radim al ništa ne stižem, tj. stižem al ne onako i koliko bih htjela? Nije da me nema svugdje otkako sam se vratila s mora, ali nekako mi ne leži ta užurbanost. Više zato što moram a ne zato što želim. A svemu tome (početak mjeseca, mirovina i daće uz to, liječnici i obiski i sl) pridodao se i moj dragi. Ide konačno (četiri mjeseca otkad je trebao) na operaciju! Pa je i on bizi. I pomalo u čudu. Čovjek koji nikad nije bio bolestan, nikad ili gotovo nikad kod doktora, nikad operiran, sada odjednom nešto takvo mora. I pri tome treba bit sretan da ide. Pa sam ja više bizi zbog njega nego li zbog sebe. Moram biti organizatorica, tješiteljica, učiteljica i što sve ne. No, ide mi. Svaki dan smo na nekom zadatku, bilo njegovom bilo mom. Od placa, dućana, kave, doktora, Samobora...sve stignemo! Onak smo, blago histerični, ja jer je on a on jer ne zna kaj sve to je i kaj bi a kaj ne bi?

Kakogod, pijem danas svoju treću kavu! Njih mi jedino ne neodstaje! Svaki dan bar po dvije. Pa neki kolač, pa neka šetnja, pa neki šoping...kao da sutra nema? Oboje smo euforični, sve samo da ne pričamo o tome...kako, koliko, zašto i sl. Jebem ga ja, on još i opet, puši! I kaj reći nego, kretenu jedan! Prestao je dok je „gestapo” bio tjedan dana uz njega na moru! No, kako smo se razišli svaki svome domu, tako je on opet počeo pušti!

Ja drugi tjedan ostajem „bijela” udovica! A i djeca su se raštrkala em po moru em po Evropi...svatko na svoju stranu! Ne trebam ja njih niti ona mene, ali tu i tamo (ako) se čujemo, kao i obično, jedna redovito a druga nikako. Ne trebam joj pa se ne javlja, al kad se vrati, čut ćemo se, as usual.

Gdje sam i kako sam ja u svemu tome? Dobro sam! Neću reći nikad bolje, neću reći nikad gore. Naprosto srčem svoju treću kavu danas, zubar po drugi put iza mene, doktori neki iza mene...jedan grdi pregled ispred mene. Svaka takva neka stvar i izazov me jača, dok me ne ubije! I ljeto je tu, hibernacija počinje! Spuštene rolete, izlazak iz doma ujutro do 11h i navečer iza 20 h!Hvala bodu, i ovaj circus maximus od nogometanja se bliži kraju!

Između toga, domaća zadaća je mlaćenje prazne slame! I gamadi. Istina, imam komarnik pa nema noćnih komaraca, ali sve u svemu, život mi se sveo na fazu...duranja!

p.s.

Stavit ću vam jednu staru fotku jer ove novije nisu mi baš nešto, ali ona zorno govori gdje bih rado sada bila! Tu sam bila prošle godine u ovo vrijeme! Ako preživim ovo ljeto, bit ću opet! Do slijedećeg javljanja, pozdravlja vas sa zdravo i živo, vaš gavrilović ivo!

volim svoj smisao za humor! cinik sam, ali tko nije u ovim godinama? idem oprat kosu, da riješim jedan od mojih problema koji me muče svakih par dana, jer se znojim ko svinja! ja sam definitivno bljedolika bjelkinja