HIPOKRIZIJA

promocija

večeras su kćer i zet imali promociju knjige! krasan zajednički rad, kao i njih dvoje! kupih je po promo cijeni od 55 €! vrijedilo je...prekrasna monografijama o zagrebu kakav je bio nekoć, ali iz kuta razglednica! bila sam ponosna mama, fotkala ih i uživala!


knjiga s posvetom ponosnoj mami

i dragi je bio samnom! a i sa unučicom sam podijelila ponešto! sve u svemu, prilično naporan dan sa skoro 9 tisuća koraka! a bilo je i auta, i tramvaja...cijelodnevni špancir!
hvala ti čovječe! imam čovjeka uz sebe koji je uz mene! divan je to osjećaj. volimo se. i s njom, ljubavi, morat ćemo dalje kroz ove scile i haribde. možemo mi to, moramo mi to! na koncu, "Život se ne mjeri brojem udisaja, nego trenucima koji nam oduzmu dah" a u nas je takvih trenutaka u ovu godinu i pol bilo tako puno! neki ljudi ni u pedeset godina zajedničkog života (ili svog života) ne dožive to što i koliko intenzivno smo mi u ovih naših sitnih godina, nešto mjeseci etc etc

ponosna sam danas na svoju kćer, koja je kao doktorica znanosti našla za shodno zahvaliti svojoj mami u posveti! moram i ja samoj sebi reći, hvala ti ženo na takvoj kćeri...na tebi samoj! to ja zovem život, ma koliko trajao. važno je koliko si učinio...za sebe, za druge! ovih dana bilježim i neku godišnjicu majčine smrti...pa smrti mog drugog ex suupruga...eto, bilo je ljudi u mom životu kojima sam značila, kojima značim! dobar je to osjećaj! a bit će što će biti!

p.s. u petak nas čekaju neke staze! nisam još kročila njima, iako sam samo suputnik. vidjet ćemo, jedno teško novo iskustvo. no, kako ide ona prastara...što me ne ubije, to me ojača? mislim da me ovo neće ojačati, ubit će njega a potom i mene! romeo i julija naših dana?