HIPOKRIZIJA

i dok se tako ovih dana bavim sobom (kaže doturica da su nalazi ok, i onaj histološki i onaj drugi, te se vidimo za šest mjeseci), neki drugi meni dragi ljudi, bauljaju prostranstvima zbiljnosti i nemreju se sastati sa sobom?

pa sam i ja odustala voditi tuđe bitke! onak, povučeš se na rezervni položaj i promatraš! i uskočiš kad treba, kad te traže. morala sam naučiti ne boriti se umjesto drugih! a ja sam jebeni borac uvijek bila i ostala. za sebe, za druge...hm..čime sam ja zaslužila još jednog ljubavnog partnera s rakom pluća?

a nije da ovih dana nisam zadovoljna! nakon hrpe ponuda i kojekakvih podataka, kćer i ja smo izabrale najbolju ponudu? tako nam se barem čini, a kad bude sve gotovo, bumo vidli kolko je "najbolja"!

a ovih dana sam odgledala (u očekivanju i namjeri krasan film) Čujemo li se? Bradleyja Coopera kao režisera,
priča nadahnuta životom britanskog komičara Johna Bishopa – o muškarcu koji nakon raspada braka pronalazi novi glas, smisao i sebe na pozornici stand-up komedije.njihov brak se tiho raspada, Will Arnett i Laura Dern, dobro glume (Bradley se pojavljuje tek u sporednoj ulozi i jedva sam ga prepoznala...etc etc...sve u svemu, na momente konfuzan film (moglo se sve to i bolje uprizorit, ali kako je išao kraju, bivao je sve bolji i bolji! tak da preporučam. no definitivno sam zaključila da je doba filma pase! pitam se što ću ja bez filmova? morati ću naći neku novu zanimaciju? heklanje npr! nekoć, kao cura isheklala sam si badić (bikini), onak od konca...bio je fora, ali samo dok je bio suh! čim sam ušla u more, sav se obesil!

a više nit ne nosim bikini, tak da, uzalud mi trud!

btw ovih dana svjedočim i mojim vrijednim tićima (kćer i zet) koji su krenuli u izdavanje prve zajedničke monografije! bravo deca. kćer je maherica već godinama (objavila je hrpu knjiga ne samo zato što to voli već i zato što mora kao doktorica znanosti) a sad se i zet pridružio! stoga mi je simpa bilo ovo uvodno slovo moje kćeri (ona nije samo autorica već i dizajnerica knjige)...pa eto da se malo pohvalim! nažalost, rijetko mogu ovdje pročitat i vidjet da se netko nečim ima hvalit? kako to? svi ste tako uspješni, divni, krasni...a nigdje vašeg uspjeha? osim ako neki ne misle da je uspjeh početi citirati (bez navodnika) izreke na latinskom? onak, zidarska špahtla taman uz urbi et orbi! (malo sam zločesta, al kaj da ti velim wasy, stvarno je smiješno da ti hićeš latinske sentence)?

općenito sam malo zločesta ovih dana. zakaj? pa možda zato što ne razumijem ljude koji kad je stani pani, ništa ne poduzimaju...ni za sebe, pače, više za druge? to baš i nije logično i nije ispravno. kad smo ugroženi (bilo bolest ili nekaj slično) mozak bi trebao djelovati u obrani, samoobrani i sl! to nam je u krvi. no, neki su tak nonšalantni da to boli (mene) i ja kao borac ne mogu više lajati na mjesec, pa se i ja povučem! nek laje netko drugi, nek se srdi netko drugi...imam ja i svog posla! eto, toliko od mene...pozdravlja vas sa zdravo i živo, vaš gavrilović ivo!

p.s. tak mi je bilo drago pročitat donu i njezin zapis o nedjelji! mene uvijek ona asocira na valjkovu pjesmu: prokleta nedjelja!
no, više mi nedjelja nije problem. baš sam jučer nakon dugo vremena uživala u njoj, onako solo, bez ikoga...doma. bila sam se toliko ufurala u taj boravak doma bez ikoga da nisam čak mrdnula iz kuće...godilo mi je nakon tolikih dana izbivanja, odlazaka, truda, kuhanja, bedinanja, života za druge etc etc. dobro je ponekad maknut se od svih i svega! pa sam heklala, misaono!

kćer me jučer obradovala! dijete je od riječi, što reče to i učini! hvala ti kćeri! a ovih dana me fejs podsjetio i na jedno lijepo kćerino vjenčanje prije devet let u pragu! pa nisam odoljela ne hititi na fejsu fotke s tog događaja!

ovih dana sam se posvetila sebi i svojim doktorima, pa tako i jučer nakon odlaska na V.V. dogovorih se sa frendom za ručak! standardno, kava u argentini, ručak ovaj put u Fijakeru! volim ta naša druženja. on je pravi zagrepčanec i uvijek nađe neke nove puteve u našem druženju, pa sam tako i jučer hodala skoro 6 tisuća koraka! dobro je...a i ovaj nalaz bu valjda ok, no to bum pričekala koji tjedan!

a danas sam popila i kavu na trešnjevačkom placu s još jednim frendom! sunčan dan, moglo se i vani sjediti! dobro je imati prijatelje....ponedjeljak je bila na redu kumica s kojom se znam već više od 50 let, potom moj frend jučer s kojim se znam više od 15 let (iskričar) te danas, još jedan iskričar! jbt meni je ta iskrica donijela pregršt krasnih ljudi. uključivo i mog dragog. s kojim ovih dana jedva da općim...makla sam se malo ja, malo on...i teško nam je?

sutra ćemo valjda zajedno na masažu! ramena me trgaju. noćas nisam uopće spavala i tak...nije baš da sam dobro, ali ova situacija s dragim ostavlja traga! neću o tome...u petak smo na rebru. valjda bumo pametniji? sve u svemu, proljeće je krenulo. soba je danas (osim krasnih tulipana i ruža još od ročkasa) bila puna sunca! predivno je u tom stanu upravo ovako kada krene proljeće...do lipnja! a tada počinju tri mjeseca pakla! da nije klime, vjerojatno bih se davno već odselila?

jučer sam tako htjela podijeliti lijepe vijesti (od kćeri), ali odlučila sam da nemam s kim. pa sam htjela podijeliti loše vijesti glede dragom, pa sam opet konstatirala da nemam s kim. jer, oni s kojima bih to mogla, ne želim. a ne želim niti s dragim. ima takvih dana, kad si sam sebi i najveći teret i najveći oslonac! tada mi je dobro doći ovdje...i tipkati! nije važno kaj, samo da sve to izađe van.

a blog je ionako mrtav, i teško da ću se vratiti na njega (barem ne zadugo)? u stvari, imam dobar život, ništa me trenutno ne muči, a to što me muči ne tiče se direktno mene. no, ponekad je teško biti promatrač.

zato valjda i ne idem u crkvu, blog je moja ispovjedaonica! imam ja još uvijek redovite čitače, ali ne marim...u stvari, prestala sam više misliti što tko misli o meni i mojem pisanju! prestara sam za bilo kakve promjene. sve više razumijem i mog dragog koji se ne može promijeniti, čak niti sad kad mu je život ugrožen! desetljećima svi mi guslamo po nekim navikama, imamo neki život i sada ajde to stubokom promijeni? nejde! ljudi naprosto nisu u stanju zaroniti u sebi i dokučiti...što jest važno a što nije. u uhvatiti se ukoštac sa sobom i svojim porocima! eto, danas čitam da je arapica uspjela okanit se pušenja već skoro desetljeće. bravo ženo. ja sada brojim već 25 godina od prestanka..ali kako kaže moja kćer, nisam ja prestala zato kaj ipak svaki dan popušim jednu ili dvije cigarete uz kavu! ali, ja mislim da nisam pušač i neću se okaniti te jedne ili dvije, osim ako bude neki stani pani? sve u svemu, dobro je. ostajte mi zdravo i živo, pozdravlja vas vaš gavrilović ivo!

p.s. kad smo kod pušenja, dragi se trebao ostaviti, ali nije posve! on misli da se dosta žrtvovao jer je sa 20 došao na 5-10 ali ja mislim da treba posve prestati? ali, mora prestati ako mu je život mio! no, kako nismo djeca, nitko nikoga ne može na ništa natjerati. i tu je pogni u pravu, život nije isti sa cigaretom i bez...zato sam valjda i ostala na toj jednoj ili dvije! kava i cigareta, posebni gušt! kad to nebum mogla, netreba me niti biti! odoh sad