HIPOKRIZIJA

normalno, svatko od nas ne očekuje ono najgore? bar se nada da neće baš njega ili nekog bližnjeg? a onda kad se desi nema natrag. valja se nositi sa tim izazovom koji znači živjeti ili mrijeti?

odlučismo živjeti. iako smo izgubili korak, čak toliko da smo krenuli stranputicom? ali, čovjek kad je na raskršću života i smrti, sam bira svoj put. ja sam htjela biti dio tog puta, biti uz tebe. ali, to moje značilo je na moj a ne na tvoj način. i tako smo se razišli u načinu. tvoja borba i moj eventualni gubitak pitanje jel će nas dovesti na put života? ili će biti uzalud vam trud, svirači.

možda je nada (dobar doručak ali slab ručak) u rečenici primarijus: još ćete vi trčati maraton! lako se njemu zajebavati. kad ti je dijagnoza karcinom, gotovo kao da te udario grom i munja, istovremeno! što dalje? kako dalje? i što nakon operacije? jel počinje agonija ili napredak..neki bi rekli svjetlo na kraju tunela? ne sviđaju mi se svi ti upitnici. a pored toga, izgleda da ću više biti promatrač nego li sudionik?

svatko se sa sranjima bori na svoj način. neki negiraju, neki se poistovjete s bolešću...neki prežive, neki žive...a neki i odu! sve je to za ljude, ali drugačije je kad si ti taj ljud. nitko od nas se ne zna nositi sa račinom, osim kad to mora. hipotetski, sve je na stolu, vuku se karte...ili se odustaje? svaka nova karta može značiti ili poraz ili pobjedu. skoro ko ajnc.

i što reći? tijelo će ovih dana biti izloženo milionima razloga da opstane, da se bori! hoće li? ili će odustati. ili će agonija se nastaviti. danas je početak kraja jedne divne priče, ali svaka ljubavna priča, osobito ona velika, postaje tragična! jer, ne bi bila velika da nije tragična. izgubiti voljenog je jedan od najvećih stresova i izaziova u životu. ne znam kada više patimo, da li kada smo mi na redu da nas sahranjuju i opraštaju se ili kada mi to činimo za nekoga? možda se ipak smiješi taj maraton? možda se smiješi još pokoja godina lijepog života? hoćemo li to prebroditi zajedno? možemo li to? danas si odlučio to prolazit bez mene?

ok, poštujem tvoju odluku. ne razumijem, ne odobravam, ali prihvaćam i poštujem. u ovoj situaciji to je najmanje što mogu učiniti. to što ne mogu činiti sve šti želim, nije niti bitno. nisam centar svijeta. on ima dijagnozu. istina, ja ih imam nekoliko...ali hendlam ih. do kad? možda do tad kad sve više nieće imati nikakvog smisla? loše je počela ova godina, ali tko zna, možda će jednom ovo vrijeme biti i jako dobro vrijeme. ovisi što sijedi? optimist u meni bi rekao, možda ovo nije početak kraja, možda je ovo novi početak!

uvijek kad mi je bilo teško, vraćala sam se ovom mjestu. i kad su mi kćeri bile životno ugrožene na operacijama srca u USA, i kad mi je suprug umirao, i kad sam sama bolovala i tugovala... ovdje mogu reći sve i sutra već sve osporiti. ovaj moj prostor je moje najbolje rame za plakanje i razumijevanje! jer, ne može mi se suprotstaviti ne može mi proturječiti, ne može me poslati u P.M...tu sam svoja na svome i jedino tu mogu sve! čak i kad ne mogu ništa! ne moći ništa, ponekad je sve! čekanje? na godoa koji neće doći. ili je već prošao? kako god, vrijedilo je ovo zapisati, možda je to dugo već, jedan od najboljih i najpotrebnih zapisa ever? jednog muža i veliku ljubav s rakom pluća sahranila sam prije više od 15 godina. što me čeka? u stvari, nije niti bitno. samo da bude namah i bez puno petljanja....kad tad svi ćemo otići! ruke na leđa drago moje tijelo i idemo dalje...u život il smrt!

oj živote..:((

možda ona tvoja priča sa početka
ajde, prestani, stani,
idemo tam, idemo tu, idemo biti samo zajedno, jer vrijeme vrijeme

je bila zapravo špurijus?
slutnja
nejasna, ali intenzivna
jer se stalno to provlačilo..ta tema... -dosta (Ti) je

i hjoj

pa hjoj :((

pa 'bemu :(

:(

hej dona, bumo se prvom prilikom napile, ha ha...ti me vodiš doma! jer, kaj reći kad sretneš čovjeka svog života pred kraj i onda nije dost kaj ti je sve premalo i puno prekasno, onda neki račić začini sve to kako bi bilo još manje? no, ufamo se i nadamo oboje...valjda ćemo još se moći ljubiti, voljeti...to the end! samo da se budemo znali nositi sa svim tim? ljubav je najjača...ako ona ne pomogne, ne znam kaj će?