SITNICE SA ISKRICE

Link

Link

Link


ODJEĆA

Što se tiče muške ili ženske odjeće, moda je odavno uniseks.

Ali manje se zna o povijesti pojedinih odjevnih komada.

Suknja je jedan od najstarijih odjevnih predmeta, a daleko ranije su je nosili muškarci nego žene.

Muške haljine i suknje često su bile i oznaka višeg staleža.

Poznato je da su neke od prvih muških suknji bile one tkane slamom, koje datiraju iz 3900. godine prije Krista u Armeniji.

U starom Egiptu muškarci su nosili shenti, vrstu suknje ili omotača oko donjeg dijela tijela.

U antičkoj Grčkoj, muškarci su nosili hiton.

A u Rimu tuniku, po uzoru na grčki hiton, odjeću sličnu kratkoj haljini.

Toge su također bile uobičajene.

Praktički kod svih naroda Antike, nošenje hlača se čak smatralo sramotnim.

Pripisivalo se nižim slojevima i barbarima.

A često su muškarci u hlačama bili čak i predmet podsmijeha.

Škotski kilt je najpoznatiji primjer muške suknje na zapadu.

Nošenje kilta oznaka je pripadnosti određenom rodu ili klanu i simbol je patriotizma i nacionalnog ponosa.

Od Williama Wallacea, preko glumca Seana Conneryja, pa sve do princa Charlesa, ali i prinčeva Harryja i Williama, koji su u kiltovima fotografirani još kao djeca, kilt predstavllja odjevnu normu.

Prema anketama, oko 85 % žena je izjavilo, da im muškarci u kiltu djeluju seksepilno i privlačno.

U Butanu, muškarci koji rade u državnim institucijama ili školama nose gho, tradicionalnu haljinu dužine do koljena.

Svojedobno je Brad Pitt izazvao senzaciju i dodatno zanimanje žena, kad se na dodjeli Oscara pojavio u suknji.

S druge strane, žene počinju nositi hlače tek od druge polovice 19. stoljeća.

OBUĆA

Obuća se razvila iz potrebe da se noge zaštite od hladnoće i ozljeda a, tokom vremena, njen izgled se mijenjao u skladu s modom i funkcijom.

Velike hladnoće i surov teren, natjerali su već prapovijesnog čovjeka, da stopala zamata kožom i krznom, koje je povezivao travom ili likom.

U područjima toplih klima, izrađivali su se zaštitni potplati od isprepletena palmina lišća, kore drveta, kože i drugih materijala, preteče sandala.

Prva sandala, napravljena od palmina lišća i papirusa, potječe iz drevnog Egipta.

Sandale su bile proširene među Sumeranima i Babiloncima.

U antičkoj Grčkoj, siromašniji sloj ljudi nije nosio nikakvu obuću, dok su među imućnijima najraširenije bile sandale, kojih je bilo dvadesetak vrsta (npr. sandalon ili kothornos) i uglavnom su bile bogatije ukrašene.

Većinom su se vezale oko gležnjeva, a potplati su se spajali čavlićima.

Otmjenije osobe nosile su kožnu cipelu do gležnja s povišenim drvenim potplatom, koturne.

Rimske sandale bile su slične grčkima.

Visoke pete, jedan od vodećih simbola ženstvenosti, prvi su počeli nositi - muškarci!

Početkom 16. stoljeća, izumljene su cipele s potpeticom, a svrha im je bila pomoći konjanicima da se lakše zadrže u sedlu.

Polovicom 19. stoljeća, u uporabu su ušli strojevi za šivanje obuće, koji su potaknuli serijsku industrijsku proizvodnju, čime su cipele postale jeftinije i dostupnije širim slojevima.

S popuštanjem definiranih društvenih normi, u svakodnevnu je uporabu ušla i sportska obuća.

DODACI ODJEĆI - LEPEZA

Domovina lepeza je Egipat gdje su se razvile iz praktičnih potreba, ali su bile i statusni simbol.

Lepezama izrađenim od nojeva perja ili palmina lišća, robovi su hladili svoje gospodare ili ih štitili od insekata.

Nosile su se i u protokolarnim događanjima, kad su predstavljale dostojanstvo kraljeva.

Dok su u Europi lepeze isključivo koristile žene, u Aziji su ih koristili i muškarci.

Tako su lepeze od konjske dlake ili dlake divljači, predstavljale statusni simbol muških vladara.

Lepeza je i dio kulture Antike.

Još u 5. stoljeću prije Krista, čest je motiv na grčkim vazama, a ugledne Rimljanke, u šetnji gradom, hodale su uz ropkinje koje su ih hladile lepezama.

I ostale stare civilizacije, Meksiko, Indija, Perzija, Kina i Japan, poznaju lepezu.

U Kini su se velike lepeze, izrađene od perja i skupocjenih materijala, na dugačkim štapovima, nosile u carskim procesijama.

Tijekom vremena, lepeze se u Kini počinju oslikavati, a na vrhuncu popularnosti njihovo ukrašavanje sjedinjuje slikarstvo, kaligrafiju i poeziju i stvara jedinstvena umjetnička djela.

Njihove su lepeze izrađene od brokata ili svile, a drške od bjelokosti, zlata, srebra i cijenjenih vrsta drveta.

Iako mala, površina lepeze služila je kao slikarsko platno.

U Japanu u 11. stoljeću počinje proizvodnja praktičnih lepeza na sklapanje.

Rebra takve lepeze izrađuju se, ovisno o materijalnom i društvenom statusu vlasnice, od jednostavnih materijala, poput bambusa ili ratana ili cjenjenijih, poput zlata ili žada, a vještina izrade svrstava ih u prava mala remek djela.

S Istoka krajem 15. i u 16. stoljeću lepeza dolazi u Europu.

Posebno postaje popularna u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj, gdje čak postaje i dio narodne nošnje.

Izrađuje se najčešće od guščjeg perja, a egzotičniji primjerci od perja fazana, pauna, ždrala, sokola, pijetla, te repa jastreba i orla.

Odjevnih predmeta je mnogo i nisam ni mogla obuhvatiti sve, jer svaki dio bi mogao biti tema za sebe.

Osim suknji, haljina i hlača, imamo bluze, košulje, sakoe, kapute, razne vrste čarapa, spavaćice i pidžame, donje rublje.

I što se obuće tiče, tu su razne vrste sandala, cipela, čizmi, papuča, sportskih ili elegantnih primjeraka.

Zatim, imamo pokrivala za glavu, razne kape, šilterice, beretke, zimske i ljetne šešire, oglavlja za kosu (npr. u Konavlima).

Dodataka odjeći isto ima mnogo, osim lepeze, koja me inspirirala i čiju povijest sam opisala.

Marame, šalovi, ukrasi za kosu, kopče, rukavice, torbice, nakit.

Narodne nošnje i njihovi raznoliki i bogati ukrasni detalji su isto široko područje za istraživanje.

Postavila bih nekoliko pitanja.

S obzirom na to se odijevamo, razodijevamo i presvlačimo i više puta dnevno.

Koji odjevni predmeti iz navedenog repertoara su vam najdraži?

Koji odjevni stil preferirate, recimo, elegantan, klasičan, romantičan, sportski, casual?

Koji modni dodaci odjeći su dio vašeg izričaja?

Koje boje volite kombinirati pri odijevanju?

Kako se vaš stil mijenja s obzirom na godišnja doba?

Bilo bi lijepo, da i komentatori opišu, recimo, tradicionalnu narodnu nošnju svoga kraja.

Iako se ovakva tema smatra tipično ženskom, i muškarci se vole ukusno odjenuti.

Zato, moja pitanja su i za žene i za muškarce.

Zašto sam za gifove izabrala baš scene iz filma Marie Antoinette iz 2006. godine?

Prije svega, taj film je bio prva asocijacija, koja mi se pojavila.

Zatim, film je zasluženo nagrađen Oscarom za kostimografiju.

Osim toga, svojim bogatim dijapazonom odjevnih predmeta, modnih dodataka i raskošnom paletom boja, čini se idealnim, kao podloga za ovakvu temu.

Versailles, francuski dvor, bio je u to doba prijestolnica mode, ali i kulture općenito.

S obzirom da gifovi prikazuju ženske odjevne predmete, u linkovima sam dala posvetu muškarcima.

Onima koji su isto tako poznati po svom dugogodišnjem dobrom ukusu.

U prvom linku je Roy Dupuis, kanadski kazališni i filmski glumac i model.

U drugom linku je svima dobro poznat glumac Mel Gibson.

U trećem linku je Wesley Snipes, glumac i majstor borilačkih vještina.

Sva trojica pripadaju među najukusnije odjevene muškarce.

I, možda još jedno, ne manje važno pitanje.

Koje odjevne kombinacije vas osvajaju kod pripadnika suprotnog spola?

Jednom sam se odjenuo.

Lana ….
Blože moj, tvoj uradak me bacio na koljena. Ne znam koliko mi je trebalo da
odgledam gifove, pročitam zapis ali znam da je potrajalo………

Koliko je tek tebi trebalo da sastaviš zapis i sva ta pitanja?
Svaka ti čast, gotovo diplomski uradak. Ako si ga radila sebi za ljubav OK.
Za Blogere? Nemoj mi zamjeriti - Margaritas ante porcos

Bilo bi zanimljivo vidjet kako se ti nosiš....ooo ženo, curo neviđena ;)

Kao prvo volim da smo usklađeni u odijevanju,sportski casual ili elegancija prema potrebi.
Da je uredan, mirišljav ,znači da ima dobar ukus za odijevanje.
Ne volim trenirke u javnosti.
Volim i otkačene kombinacije,originalnost .

Ja pratim antimodu.Nosim veste,džempere farmerke i trenerke.
Tek ponekad obučem košulju.Odjelo ili sako nikad nisam obukao.
Od obuće najčešće sandale zatim čizmice.Od dodataka je nekad
bio ručni sat i rukavice kad je hladno.
A kod žena mi se sviđaju lepršave haljine i suknje do koljena.
Puštenu kosu i prirodan izgled lica.Od dodataka nema da me
nešto naročito privlači.

Ovo je pjesma prljave odjeće –
Jer putovasmo kroz gradove
Skupljajući nasoljeno platno i znojne košulje
I plavi traper ukakan i zgrudan našim sokom
I kratke maje zgužvane neurednom nam slavom strasnom
I rublje sljepljeno svim našim užitkom
Kući sam došla prati si odjeću
Oči šaraju pod kupaonice poput kišice
Voda odkapljuje dane do tebe
Ta prljava voda mi govori o ljubavi
Zamagljena u mjehurićima naše ljubavi
Zaronila sam ruke u vreloj vodi
Kada bih mogla zaroniti
U srce ti
Nakon godina mrlja i uprska
Konačno svršavam čista
Doletjet ću ti s torbom čistog rublja
Odjeću ću si skinuti, na pod je nagomilati
I dati ti da trljaš me sa svojom ljubavi

E..J..

Ja još nosim plave hlaće i bilu košulju od primanja u omladinu e :)))

Lana... ovo je umjetničko djelo:)

koliko imaš smisla za slike i boje... nevjerojatno:)

slažem se s Budvarom...oborila si i mene:)

kad stigneš sve to napravit?

reko bi i ja...margaritas ante porcos:)

predobra si...za ovaj potrošeni sajt:)

i meni bi...ko i dovli...bilo zanimljivo tebe vidjet;)

odijela nosim...zbog posla...i uniformu.
ali puno sam u pokretu...zato mi je važno da imam uvijek spakiranu sportsku opremu...trenirku i par čistih majica.
od detalja...kravata...sat...rukavice
često i radne:)

kod žena...volim kad se znaju lijepo obući po zimi...i lijepo skinuti po ljeti:)

https://youtu.be/-RSs4jSOnHQ?si=vCtwLspAe07dQXHC

https://youtu.be/dtWZi7uyYuM?si=SbPj4DiFQ0hNZOrv

Krelec, bok, znam da se zezaš:)

Ali ako si se samo jednom obukao, dosad ti se odjeća vjerojatno već sasvim raspala:)

Nadam se da si se ipak i presvukao koji put:)

Budvar, hvala ti na lijepim riječima:)

Drago mi je čuti tvoju iskrenu pohvalu:)

Tim više što se čini da je ovdje to rijetkost;)

Isto tako, veseli me da prepoznaješ rad, trud, vrijeme i strpljenje koje sam uložila u svoj post.

Svoje postove, naravno, radim prije svega zbog sebe.

Ako pri tom uspijem i nekog drugog impresionirati, još bolje:)

Ali to nije moj inicijalni cilj, radim svoje postove ovako kako ih radim jer uživam u tome:)

Svaki trenutak uložen u kreiranje posta za mene je beskrajno zadovoljstvo:)

Iako, ima tu zaista puno posla.

Od trenutka kad mi klikne ideja za post, zanimljivo mi je promatrati kako se to razvija u kreativni proces.

Slijedi pretraživanje gifova na Googleu i skidanje sadržaja, što isto traži vremena.

Ovisi nekad i koliko dobro mi intuicija radi.

Ali kad baš točno znam da želim prikazati neki specifičan detalj, i to potraje, dok ga ne nađem.

Zatim slijedi tehnički dio koji ponekad traži i puno strpljenja.

Gifove treba ujednačiti po veličini i slagati zajedno.

Tu se zna desiti i da zapne.

Nekad aplikacija ne prihvaća toliko materijala odjednom ili otprve i ponekad moram ponavljati upload nekoliko puta.

Ali odustajanje nije opcija za mene, nakon što sam razmotrila detalje i odlučila se u kom smjeru će moja ideja ići.

Upornost i strpljenje su dvije moje osobine tipične za jednu Bikicu:)

Recimo, ovaj post sadrži ukupno 20 gifova.

Samo unutar prve slike ih je 10.

Kad sam to na aplikaciji konačno složila i povezala zapremnina je bila blizu 100 megabajta.

Međutim, stranica postimages prihvaća sadržaj samo do 32 megabajta.

Morala sam nekoliko puta komprimirati i optimizirati sliku da bi je postimages prihvatio.

Pri tome obično moram žrtvovati ili na kvaliteti gifa ili na paleti boja.

Naravno da onaj tko se time ne bavi, nema pojma koliko je takvih detalja u pitanju, i koliko je to sveukupno posla.

Zatim slijedi pretraživanje linkova, koji bi bili prikladni za post.

I naravno, oblikovanje teksta, pri čemu me tema često odvede malo više u širinu nego što sam planirala.

Ali nakon svega, kad pogledam rezultat, najvažnije mi je da sam ja zadovoljna.

Zbog tog osjećaja na kraju, svaka sekunda uložena u post vrijedi truda:)

Ponekad se i meni prikrade misao koju si ti izrazio, da je ovakav sadržaj možda preambiciozan za ovaj prostor.

Ali ja što god da u životu radim, dajem maksimum, to je dio mog odgoja i mojih životnih vrijednosti.

A i dok mi se sviđa biti ovdje, biti ću ovdje.

Možda paralelno objavim postove i negdje drugdje.

Što se tiče latinske poslovice, rekla bih da biserje ostaje biserje, gdje god da ga staviš:)

Cyber, bok, drago mi je da si komentirala:)

Jedina žena dosad, i po tome iznimka, koliko vidim;)

Veseli me i ta činjenica.

Reklo bi se, po odazivu komentatora, da moda puno više zanima muškarce;)

Slažem se s tobom, i ja volim da je muškarac uredan, da ugodno miriše, da vodi računa o sebi i da se zna ukusno odjenuti.

Odijevanje en passe mi se isto dopada, odnosno da se kao par obučemo u istom stilu.

I ja volim originalnost i zrno otkačenosti u odijevanju:)

Osim stila još mi je zanimljivije kombiniranje boja.

Recimo, da je muškarac dovoljno hrabar da obuče ljubičastu, blijedo narančastu ili žutu košulju.

Ali da zna to ukusno plasirati, da ne izgleda na kraju kao kanarinac:)

I da ubaci bar neki modni detalj, može to čak biti i naušnica ili traka za vezivanje duže kose.

Uglavnom, nešto što će pokazati da ima mašte.

Ali sviđa mi se i klasična elegancija na muškarcu.

Nisi rekla možda koji stil i boje ti preferiraš za sebe?

Dovla, moja maksima je da žena uvijek mora zadržati tračak misterije;)

A možda nekom i dozvolim da me vidi:)

A kako se nosim, to je poduža priča, možda je stignem objasniti u komentarima:)

Tape, bok:)

Koliko vidim tvoj stil je uglavnom casual, ali ništa mu ne fali.

Kod tebe mi se dopada što uvijek ozbiljno shvatiš moja pitanja.

I uvijek se potrudiš da na njih dosta detaljno odgovoriš.

Neobično mi je samo da baš nikad nisi došao u priliku da nosiš odijelo?

Lepršava odjeća i prirodan stil kod žene je ono što osvaja mnoge muškarce:)

Wasy, bok:)

Primijetila sam da ti općenito znaš pisati raznolike povijesne crtice.

Možda bi i ti mogao dodati nešto o povijesti nekog odjevnog komada.

Možda nekog muškog dijela odjeće.

Ili, recimo, o povijesti slavonske narodne nošnje.

Jaro, bok:)

Mogao si i nešto konkretnije napisati:)

Osim o primanju u omladince:)

Kako se oblače Mande, Jozo i Ljubica Zubica?:)

Ili isto možda o poljičkoj narodnoj nošnji.

BB, hvala i tebi na lijepim riječima:)

I na pohvalama mom postu.

Što se tiče mog smisla za slike i boje, to sam naslijedila dijelom po ženskoj liniji.

Moja baka, s mamine strane, je izrađivala prekrasne i unikatne šlingeraje, koji sadrže predivne palete boja.

I danas ih u čuvam u jednoj sobi u kući zajedno sa porculanom moje mame.

I sa drugom njenom ostavštinom.

Jer, što se moje mame tiče, ona je imala nevjerojatan smisao za slikanje.

Oslikavala je čak i staklo.

Cijeli život je bila jedan samouki talent.

Bila je majstorica u šivanju, štrikanju, heklanju, čak i štikanju odjeće.

A imala je i izvanredan smisao za modu, boje i detalje, te modne dodatke.

Sama je dizajnirala i šivala unikatne odjevne komade, koje bi stvorila njena mašta.

Za cijelu obitelj, tako da sam i ja uvijek bila obučena u nešto, što je bilo nemoguće bilo gdje kupiti.

Kad sam imala 14 godina, počela sam i sama kreirati odjeću za sebe.

Tad sam od svoje mame naučila i šivati.

Moja odjeća je uvijek bila takva, da sam u cjelini slijedila modne trendove.

Ali nikad prenapadno, niti pod svaku cijenu.

A svaki moj odjevni komad imao je neki posebni dodatak, koji bih sama osmislila.

Nije da nikad nisam ništa kupila u butiku ili konfekciji.

Ali većina moje odjeće je bila plod moje mašte.

Eto, ovaj post bi zapravo mogao biti jedna lijepa posveta mojoj mami.

Kao i mojoj baki.

Jer, bez njihovog nasljeđa, niti ovog možda ne bi bilo.

Mogla bih reći nešto i o svom djedu i ocu, koji su se isto na svoj način bavili umjetnošću, ali ne želim toliko u širinu.

Ali svakako zahvala i posveta ide i njima.

Moja obitelj, moje najveće bogatstvo.

Komentar je zapravo dijelom i odgovor Dovli:)

Na pitanje, kako se nosim:)

Volim neobične kombinacije boja.

Poput tamnoplave i žute, tamnozelene i žute.

Blijedo narančaste i ljubičaste, ili ružičaste i sive.

Kombinacije tamnocrvene i tamnozelene.

Stvar je samo u pravilnom odabiru nijansi tih boja.

Da krajnji rezultat bude oku ugodan.

Kao stil možda najviše preferiram klasičnu eleganciju.

Dakle, odjevne komade koji su vječni i nikad ne izlaze iz mode.

Ali ih volim kombinirati sa zanimljivim dodacima, koji im daju pomaknutu notu.

To su prije svega marame, šalovi, šeširi, torbice, broševi, naušnice, vrpce i ukrasi za kosu, i nakit općenito, ali s mjerom..

Ali volim se obući i sportski ili casual, već prema prilici.

Volim i romantičan i boho stil sa puno ukrasa, vrpci, pojaseva i čipke.

Volim sve vrste obuće, od klasičnih salonki, preko balerinki, do kvalitetnih sportskih komada.

Hvala ti za linkove:)

Evo jedan od mene.

Ali više je vezan uz temu.

https://youtu.be/4O8IVDdzvlY?si=yytmBRSbvR4MYdyP

Dodajem i ponešto o filmu koji me inspirirao.

Sofia Coppola, redateljica filma Marie Antoinette, dala je kostimografkinji Mileni Canonero kutiju macarons kolačića poznatog proizvođača slastica Ladurée i zamolila je da na tome bazira kostime.

Dakle, na pastelnim tonovima ružičaste i crvene, nježno žute, ledeno plave, menta zelene, krem, boje marelice i slično.

Isto tako, željela je da kostimi prikažu ključne faze u životu Marie.

Kostimografija Milene Canonero u filmu tako služi kao vizualni narativ, koji prati emocionalno sazrijevanje Marie, kroz 4 specifične faze.

Sofia Coppola, tokom režiranja, kreira scene kojima slijedi tu svoju osnovnu ideju.

Mladost i dolazak na dvor.

Na početku prevladavaju svijetle i prozirne pastelne boje, svijetloplava i nježna marelica, koje simboliziraju njezinu nevinost, naivnost i ulogu strankinje.

Njezina prva, blijedo plava, francuska haljina nakon prelaska granice, uspostavlja ovaj nježni stil.

Vrijeme prilagodbe, zabava i ekscesa.

Kako se Marie postepeno privikava životu u Versaillesu, i predaje dvorskim zabavama, paleta boja postaje sve raskošnija.

Gornji dijelovi haljina imaju sve dublje dekoltee, a suknje postaju šire i ekstremnije, simbolizirajući njezino i trošenje i buntovništvo.

Frizure u ovoj fazi dosežu svoje najviše i najnestabilnije oblike, zrcaleći ujedno i dio kaosa u njezinu životu.

Majčinstvo i povlačenje u dvorac Petit Trianon.

U ovoj fazi kostimi postaju jednostavniji.

Marie Antoinette nosi haljine bez korzeta, koje slobodno padaju.

Od bijelog su pamuka i muslina, a uključuju i blago kremaste tonove, što označava njezinu želju za bijegom od dvorske etikete, ali i modnog šarenila i povratak prirodi, te majčinstvu.

Pad i revolucija.

Prema kraju filma, paleta boja postaje tamnija, zagasitija i ozbiljnija.

Materijali djeluju teže i strože, a visoke frizure zamjenjuju jednostavni, sumorni stilovi.

Kostimi su ujedno i pokazatelj njene izolacije.

U nekim scenama, uzorci njezinih haljina identični su tapetama dvorca.

Time se sugerira, da kraljica gubi svoj identitet, u opulenciji Versaillesa.

Ovo je i razdoblje žalovanja, jer joj umiru majka, kao i njena tek rođena kći.

Uz Milenu Canonero, šest pomoćnih dizajnera kreiralo je haljine, šešire, odijela i rekvizite.

Zaposleno je deset tvrtki za iznajmljivanje, a garderoba je imala sedam vozača prijevoza.

Samo za Kristen Dunst, koja je glumila Marie, je napravljeno preko 60 kostima.

Cipele su izrađivali Manolo Blahnik i Pompei.

Stotine perika i ukrasa za kosu izradila je kuća Rocchetti & Rocchetti.

Ladurée firma je napravila kolače za film, a njihovi macaronsi pojavljuju se u različitim scenama.

Glazba za film je moderna i uključuje new wawe, punk i post punk izvođače.

Čak je i izgled grofa von Fersena bio pod utjecajem rock pjevača iz 1980-ih, Adama Anta.

Za ovaj rad, Milena Canonero je 2007. godine nagrađena svojim trećim Oscarom, za najbolju kostimografiju.

Prva dva je dobila za filmove Barry Lyndon i Vatrene kočije.

Film je tokom vremena stekao kultni status.

O procesu izrade kostima snimljen je dokumentarni film, a i sami kostimi su bili ponovo prikazani na velikim izložbama.

Nije da nisam došao u priliku kad bih zrebao obući odjelo
čak što više to se očekivalo od mene,ali ja niti imam odjelo
niti bih se u odjelu osjećao ugodno i slobodno niti bih se
kao ja već kao neko drugi.Pri tome pre svega mislim kad idem
u neku svadbenu salu kao gost na proslavu vjenčanja brata,sestre
ili djeteta od brata ili sestre.I tada obučem farmerke i košulju
na noge čizmice i tad sam to ja slobodan o svoj.
Zaboravio sam napisati da mi je najljepši dodatak na ženi neprisiljeni
osmjeh i bezbrižnost na njenom licu.

Tape, sad sam vidjela tvoj odgovor.

Malo mi je bilo neobično da nisi nikad nosio odijelo.

Ima muškaraca koji misle da je nositi odijelo tlaka i da će se osjećati ukočeno u njemu.

Ali kad jednom probaju, uvide da to i nije baš tako i da se i u odijelu mogu osjećati ugodno.

Važno je da je dobro krojeno i dovoljno udobno da ne sputava pokrete.

Jer, recimo i pretijesne traperice mogu biti neudobne.

Ali, ok, ti voliš svoj neformalni stil i to je stvar tvog izbora.

Ono što bih napomenula, a smatram važnim, osim udobnosti odjeće.

Ljudi ponekad griješe kad žele impresionirati odjećom.

Ovdje je uvijek pravilo manje je više.

Kaže se da odjeća ne bi trebala zasjeniti osobu koja je nosi.

Dakle, kod nekih kombinacija, ljudi kad nešto vide, zapamte samo neki upečatljivu modni izbor.

Kod drugih kombinacija pamte osobu koja to nosi.

Ženski osmijeh je vjerojatno jedan od najljepših dodataka na ženi:)

Bez obzira na njene modne preferencije.

Ne bojim se da će odjelo sputavati moje pokrete,kao što ih ne
sputava bunda ili džemper,no sputavat će moju prirodu moju
slobodu i moje ja.U odjelu se ne mogu valjati po podu,ne mogu
leći na zemlju,ne mogu biti opušten i bezbrižan.
Ne znam taj osjećaj bolje opisati pa,ako me razumiješ ok,ako ne
opet ok.Nisamo svi isti i to je u redu.Neki se u odjelu osjećaju
prirodno ja ne.

Tape, nije stvar u tome da te ne bih mogla razumjeti.

Jednostavno, razgovaramo, razmjenjujemo mišljenja i iskustva.

Koja, kako i sam kažeš, ne moraju biti ista.

To što možda ne mislimo isto, ne znači da nismo u stanju razumjeti nekog tko misli drugačije.

I ništa loše nema u svemu tome.

Sad si me čak malo i nasmijao:)

Jer, ne mogu te zamisliti da se valjaš po podu:)

Ako je bilo takvih trenutaka, onda si otkačeniji nego što sam mislila:)

Ali, ako baš želiš, po podu se možeš valjati u bilo čemu, pa i odijelu, osim ako ti ga je šteta:)

Ja sam na svadbama uglavnom plesala, nekom prilikom nas nekolicina je plesala i po stolovima:)

Unatoč svečanoj odjeći:)

Ja ti volim da se osjećam isto i u kući i na ulici i u hotelu.
Svakodnevni život kad sam u kući i trebam izaći vani.
Da ponekad sam volio da se valjam po podu kao neko
djete,ali to više ne mogu zbog svoje bolesti.

Znaš onaj osjećaj kad dođeš kući pa se raskomotiš i opustiš
e taj osjećaj je moja svakodnevnica i kod kuće i vani u kojoj
uživam svaki dan i to sam ja,prirodni ja.

Lana,pa odgovorila sam ti ,
volim da smo usklađeni.
Ukratko,to je i moj stil.

E Lana..
Nisam ti ja lik od mode..

Onak više knjige..poezija..
Pisanje..

Ma da na ovom blogu ne vidim
smisla ista pisati..

Radije skinem zapise koji su
u mom domenu..

I baš je krasno ovo što si stavila..

Nekoj od ljepote duše iz Karlovca..

https://m.youtube.com/watch?v=ZnIMEqVFBUQ

Lana vidim da si imala zanimljivu obitelj.

nešto od svog cinizma sam istresao drugdje:)

ti zaslužuješ da budem pristojan:)

osim možda... nečeg što sam primijetio:)

babe te neće komentirat jer su ljubomorne:)))

čim vide tvoje gifove... postanu zelene ko žabe krastače:)))

Cyb se jedina pojavila.

druge su kakti slijepe:)))
a zapis je toliko uočljiv...da se vidi iz Australije:))

a to već jako dugo traje...ne radi se samo o ovom zapisu.

nemoj me samo i ti ošpotat:)

da se udružite ti i Brka....o tom sam razmišljao.
ona s tekstovima....ti s gifovima...to bi bila najjača kombinacija:)

thx za link:)
uspio sam iskopati jedan za tebe.
https://youtu.be/e5OUaYNQrmU?si=dt68xL7fNcQxfROA

žena...kad je najmanje obučena...najbolje je obučena;)

Tape, razumijem te.

Ali, eto, ja volim pričati s tobom.

Čak i kad nam se stavovi eventualno razlikuju, ti si uvijek vrlo uljudan.

Imaš jedan jako lijep nivo komunikacijske kulture.

Razgovor s tobom nikad nije napet niti prijeti da prijeđe u prepirku.

Zato, pričati s tobom je nešto što teče s lakoćom koja odmara.

Da, i ja volim taj osjećaj, da se raskomotim i opustim.

Zapravo, tko ne voli, bar povremeno?

Ali nije uvijek bio dio mojeg svakodnevnog života.

Možda više sad, u ovim godinama.

Kad nisam više opterećena radnim odnosom.

Raznim doškolovanjima, karijerom i nekim formalnim situacijama.

Drago mi je ako se i ti možeš osjećati tako u svakoj prilici.

Ne treba se previše ni odjećom zamarati ponekad.

Odjeća je dio naše svakodnevice, ali u konačnici ne čini čovjeka.

Cyber, u redu.

Mislila sam da možda želiš dodati još koji detalj.

Wasy, post nije samo o modi:)

Nego o odjeći općenito.

Nemoj mi samo reći da se nikad ne oblačiš:)

Nisi zapravo ništa rekao o svom stilu.

Ili da sudim po slici na tvom postu?

Duga kosa, hippy stil?:)

Malo se zezam, ali ono što sam željela reći je da volim povijest.

Povijest bilo čega.

To mi je bio jedan od omiljenih predmeta.

Da nije, ne bih otvorila temu o povijesti odjeće.

Doduše, volim i ja poeziju i pisala sam je i sama, dugi niz godina.

Ali to mi spada u neku drugu priču.

Drago mi je da ti se sviđa ovo što sam stavila:)

Hvala za link.

Arsen je vječan.

Gledala sam uživo neke od koncerata njega i Gabi, i to je bilo nezaboravno.

Ali evo tebi nešto regionalno.

Ana Rucner i slavonski drmeš.

Baš mi je ovdje vesela atmosfera u linku.

https://youtu.be/z8rX56_i7bY?si=olyyZAGnWxWN0ZNe

BB, danas si vidim razgovorljiv i živahan:)

Malo i zločest:)

Ali kao Vaga, valjda ćeš znati to dovesti u ravnotežu:)

Da te i ošpotam, za sad nemam razloga.

A i što bi vrijedilo?:)

U ovim godinama, čovjek je sretan, ako ikako sebe može još možda malo promijeniti:)

Druge ljude pokušati mijenjati je iluzija.

Pa što ću s tobom, takav si kakav si:)

Što se Barbare tiče, ona ima svoj specifičan način pisanja.

Kod nje mi se najviše dopalo što je uvela formu videologa.

Volim sve takve novitete.

Pojam za blog već odavno nije samo tekstualni tip bloga.

Vremena se mijenjaju, nastaju nove forme i sadržaji.

Ali, mislim da bi njoj ni meni nije nužna neka simbioza.

Svatko ovdje ima svoj stil i to mi se čini sasvim ok.

Sve dok netko ne maltretira druge, umišljajući da je jedino njegov stil ispravan.

Ali otvorio si zanimljivo pitanje.

Zaista, zašto me žene ne komentiraju?

Ili vrlo rijetko.

I da, zamjetno je da to već duže traje.

Zapravo, poklopilo se sa mojom izradom gifova.

Što je mojih gifova bilo više, i što su bili ljepši, bilo je sve manje ženskih komentara.

Naravno da sam to s vremenom primijetila.

I počela se pitati zašto je tako.

Zašto žene koje su me vrlo učestalo komentirale, kad nisam još znala staviti ni link ni sliku, sad najednom zaobilaze moje postove??

Kao osoba koja ima izvjesno samosagledavanje i neku dozu samokritičnosti, najprije sam se upitala, ima li tu moje krivnje?

Jesu li moji gifovi nekom prenapadni??

Ali nije bilo logičnog odgovora.

Jer, muškarci su me i dalje komentirali.

Pa kako bi i zašto moji gifovi smetali samo ženama?

A muškarcima ni najmanje??

Očito dakle nije problem u meni, niti u mojim gifovima.

Ali, kako više ljudi više zna, pitala sam na pvt neke blogerice i blogere, što misle o tome?

Bez obzira na moj eventualni subjektivni stav, dobro je dobiti i neki objektivni odgovor.

Zanimljivo, dobila sam gotovo identične odgovore.

Nekoliko njih redom, od različitih ljudi.

Sve su to ovdje vrlo cijenjene osobe.

Ali nisu trenutno na weblogu.

To su osobe u koje imam povjerenja i sigurno znam, da me ne bi poštedile neugodne istine.

Kao što mi ne bi servirale ni ugodne laži.

Evo jednog od najiskrenijih i najboljih odgovora.

Od strane jedne osobe, koja trenutno nije na weblogu.

Čak i ovo je vrlo ublažena verzija.