vještičje kronike

i neobično marno za mene, jutrom uredno vježbala sklekove
i sve to vježbajući i učeći uz tv, jer bio je i dobar obrazovni program, doduše tv je bila ona omražena, neprijateljska, srpska,
ali tada si necenzurirano vidio makar gdje su,
radio je pak valjda bio upaljen 24/7 i namješten na radio Osk, jer
moraš čuti stanje, izvještaje, uzbunu i prestanak iste
tu jesen sam se bogme stesala ko nikada, a između stanja strepnje, grča u želucu, i plakanja jer čuješ, jer su ti rekli,
jer si vidjela, jer si doživjela i opipala i namirisala
tu jesen sam uporno štrikala i vježbala, dan po dan, do tupila
a sve između stanja nevjerice, užasa, nemoći i bijesa i shvatila da sam i nehotice postala
“krvožedna” i da moram nešto i ja...
tu jesen su mi neka jutra, dani, večeri, noći tražili rakijicu za smirenje, na koju sam uvijek frktala nosom, ali su mi sjajno išle knedle od šljiva koje sam odnosila, ne na zahtjev već na zamolbu,
tu jesen mi je i srce otvrdnulo, neprimjetno, jednostavno zaledilo se, i trebale su mi četiri dobre godine da se otkravi, stisak leda da popusti, da otopi, a da opet mogu suosjećati, razumjeti, osjećati
tu jesen bilo je u meni i kroz moje grlo je prošlo puno proklinjanja, strašnih zaziva i puno psovki
i još više gorčine
jer
postojao je taj vapijajući, hrabar, vukovarski, hrvatski - J'accuse

“Optužujem Vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su Vukovaru stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta te obranu Vukovara, ali ista ne želi upotrijebiti, tj. dostaviti Zapovjedništvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, a koje je Zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjedništvo.
Optužujem Vas, gospodo, za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da između Vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, Predsjednika Republike Hrvatske i četnika nema nikakve razlike… optužujem Vas, gospodo, za smrt Vukovara.
Materijalni dokazi Vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Ne zavaravajte se da ćete Vi doći prije do njih, ne možete gospodo, garantiram Vam…”
Siniša Glavašević

https://povijest.hr/jesteliznali/sinisu-glavasevica-na-ovcari-su-tukli-kao-

nikoga-odustajem-od-trazenja-pravde/

https://www.index.hr/vijesti/clanak/video-ovo-je-zadnji-izvjestaj-sinise-gl

avasevica/2615722.aspx

a
zapovjednik obrane Vukovara, Mile Dedaković Jastreb.
je pretučen, jer je valjda preuspješno branio grad i pitao gdje je završilo oružje koje je trebalo biti poslano u Vukovar za obranu grada.
poslije je izjavio: “Tjedan dana su me tukla njih četvorica. Slomili su mi dva rebra. Nisam mogao stajati. Pretučenog bi me bacili u kotlovnicu, a bilo mi je bolno i disati. Tako fizički i psihički razbijen ležim i razmišljam – što se događa, zašto!? Došao sam do zaključka da je posrijedi bio novac! Stalno su pitali gdje je novac, a ja ništa nisam shvaćao. Nisam shvaćao da mi to rade oni koji nisu imali hrabrosti otići u Vukovar, koji su željeli sakriti mnoge malverzacije oko sredstava i oružja namijenjenih Vukovaru, a koja nikada nismo dobili...

https://www.index.hr/vijesti/clanak/Ispovijest-vukovarskog-heroja-Dedakovic

a-Jastreba--Kao-da-se-nista-nije-dogodilo-kao-da-je-Vukovar-bio-tek-jedan-o

bican-san-Vise-mi-nije-ni-do-zivota!/651577.aspx

“Reći ću vam sada nešto što nikada nisam. Jedan od onih koji me tukao nedavno me molio da ga ne spominjem jer, eto, on se danas bavi biznisom pa mu to može škoditi u poslu! Čekajte malo. Pa, tko je tu lud! Rekao sam mu: 'Gospodine, to mi vrlo jednostavno možemo riješiti - daj intervju u kojem ćeš reći tko ti je naredio moje uhićenje i zašto, a najbitnije je da mi se javno ispričaš zbog svega onoga što si mi radio'. No, to neće napraviti ni on ni ostala trojica. Samo želim da mi se javno ispričaju i kažu po čijem su nalogu to radili. Time bismo riješili međusobne probleme.”

je li se Vukovaru moglo pomoći?
- To će nas pitanje stalno progoniti. Možda na njega nikada nećemo naći pravi i adekvatan odgovor. To pitanje je naše prokletstvo. Uvjeren sam da se Vukovaru moglo pomoći, ali ne, kako mnogi kažu, probojima koji su i poduzimani u listopadu, odnosno studenom. Naravno da su i oni mogli tome pridonijeti jer bi se stvari drugačije razvijale, ali Vukovaru bi se najviše pomoglo da su već u kolovozu poslana adekvatna pojačanja i oružje te da je bio razrađen plan obrane, s obzirom na to da je bilo izvjesno da će JNA i Srbi krenuti u osvajanje Vukovara.

Sve bi bilo drugačije, a bilo je i prijedloga da se sruše mostovi na Dunavu. U tom slučaju JNA ne bi mogla prijeći Dunav. Znamo iz ratnog iskustva srijemske fronte kako je to težak i složen zadatak. Uz to je trebalo stvoriti široku liniju obrane od Iloka prema Šidu, odnosno Tovarniku. Tamo se ukopati. Tada bi se i s manjim ljudstvom i naoružanjem moglo dugo odolijevati. Dakle, prilično jednostavno, ali u Zagrebu to nisu željeli učiniti. Vjerovali su da će se dogovoriti s Miloševićem i izbjeći rat.

Pokušana su dva proboja, 13. listopada i 13. studenoga 1991, preko Marinaca. Prvi proboj je usred akcije obustavljen, i to pozivima iz Ureda predsjednika, odnosno samog predsjednika Tuđmana?

- Tu treba konačno razjasniti neke stvari. Mnogi o tome govore, a nisu bili na terenu. Ja sam zapovijedao prvim probojem 13. listopada, dok je zapovjednik kompletne operacije bio Karlo Gorinšek. Istina je sljedeća. U 5.30 sati otpočeli smo artiljerijsku pripremu za proboj, a u 6 sati uveli smo ljudstvo u borbu i u 12.15 već ušli u Marince. Prvio je ušao Vjeko Čuljak sa Žutim mravima, a odmah iza njih specijalci. Dakle, Marince smo praktički već uzeli. JNA se povlačila. U trenutku kad smo ušli u Marince, meni su došli moji pomoćnici Ivica Kasalo i Nikola Fenix Toth i rekli da me na telefon zove predsjednik Tuđman. Niječno sam im kimao glavom i nisam se htio javiti na telefon jer sam pretpostavljao da Tuđman zove kako bi prekinuo akciju. No, malo kasnije odnekud je došla zapovijed da se akcija prekine.

A drugi proboj?
- To je čista maska! To je bilo mazanje očiju javnosti koja je tražila da se nešto poduzme. Cijela Hrvatska je bila senzibilizirana na Vukovaru i tražili su da se nešto poduzme. Ako je prvi proboj bio vojni, onda se drugi može nazvati političkim. Tada se iz Nuštra krenulo s preslabim snagama za ozbiljniji proboj, pogotovo jer su JNA i Srbi bili doveli dodatna pojačanja, a pad Vukovara tada je, nažalost, bio pitanje dana. Naime, naše su snage u Vukovaru već tada bile razdvojene ili pred razdvajanjem. JNA se uklinila između našeg južnog i sjevernog krila obrane. No, znam da je 9. studenoga na sjednici Vlade donesena odluka o proboju i pomoći Vukovaru. No, tada su napravljene vojne kalkulacije koje su predvidjele da se u ovoj situaciji mogu očekivati gubici od oko 5000 ljudi te da ni uz to nije sigurno da se može postići deblokada Vukovara. Kada se to stavilo na stol, odlučeno je da se odustane od Vukovara. No, te su kalkulacije loše napravljene. Ne znam odakle im brojka od 5000 mogućih žrtava. Netko tko je završio vojne škole nije mogao toliko 'omanuti' ili je posve nekompetentan ili je pak sve učinjeno da se dokaže, odnosno stvori alibi kako proboj nema smisla.
jutarnji list..intervju od 18. Studenoga 2006.- mile dedaković- jastreb
https://www.jutarnji.hr/naslovnica/mile-dedakovic-jastreb-vukovar-nije-dobi

o-oruzje-placeno-s-tajnih-racuna-3239120
-----------------

a ja, nikada više nisam tako marno vježbala pogotovo ne sklekove, a da bih bez *ebemti i iz cuga posve pravilnih, školskih napravila 25 njih, na zafrkanciju i razlog za klađanje glavnog mi lege, koji si je tako priskrbio piva i piva, jer njega nakon te jeseni više nema,
isto tako, nikada u životu nisam obukla i nosila taj puloverčić, dugih rukava sve sa pasicama i orukvicama, štrikan od tri boje, tri niti zapravo samo debljega konca, jer je u njemu uštrikano previše tuge, očaja, osjećaja i sjećanja,
i sve to leži u jednoj kutiji sa ostalim memorabilijama, na tu jednu jesen...