vještičje kronike

tak da džaba, pritisak :))

nego jel vi čitate vijesti, a izjave recimo ministra ? ne bilo kojeg, jer idu ko na traci
već ministra - branitelja, koji se javno zalaže da treba pomoći braniteljima da
svaki ode na koncert, onaj hipodromski
:)))
kaj ovo nije .... ne- nor- mal- no
jer
"Podsjetimo, Medved je rekao da će pokušati pomoći doći do karata za one hrvatske branitelje
te obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja koji budu htjeli ići na koncert, a nemaju ulaznice" izvor jutarnji.

pa si nekak mislim ...koja vremena, jer evo ministar bi bil "tapkaroš"?!
ili da svi pripomognemo, jer ionak nisi Hrvat ak ne ideš na koncert, tu se očituje rodoljublje
i znamo mi, ne voliš hrvatsku, jer furt rogoboriš, njurgaš
i di će ti duša

a oni,? ako im izmakne koncert domoljublja, imat će produljeni ptsp?
budit će se u ognjici?
trebati će više lijekova?
trankvilizatora,
jer evo čitam odluku, izmijenjen i zakon o kockarnicama, automat klubovima
i to se ne bu dalo zdurati, kriza, cold turkey, jer nikad, ni "niprije",
i "jel sam se ja za takvu državu borio"?

al onda je ministarstvo...napisalo demanti

""Ističemo kako Ministarstvo hrvatskih branitelja neće kupovati ni plaćati ulaznice za navedeni koncert, niti tražiti da se iste ustupe besplatno", priopćili su. (izvor jutarnji objavljeno: 29. travanj 2025. 16:50)

ionak će neko, reći za dom, a neko uzviknuti, uzvratiti kako i doliči trenutku, - spremni

i to bu bila katarza

(ko se oće kladiti, da bude, neko, i da ćemo o tome čitati :)))
jer to je naravski iz one opere kako li se ono zove...aaa nikola šubić zrinjski
jer štaaa
vi i vaše komunističke asocijacije
ojte vučku, ojte putinku,

a vidim na web oglasima, redovi oglasa o vip i običnim kartama, a ni jedan da dila manje od 4 karte

i šta preostaje već nazivati redom

ili još jedan koncert skroz za džabe, jer kolko branitelja, po ministarskoj brojci ima?
nekih 513.ooo.

i ok neka ih je manje, cca 460.ooo
dakle lijepa brojka za još jedan upisani a svjetski događaj
jer pripomogli smo,
odazvali se na vapaj medveda

ili će umjetnik, trenutno doduše bez benda, reći, - nek vam bude, za badava, ja sam vaš, vi ste moji
bez vas, ja bi bil anonimac, škrbavi

e, tak se stvara spomen i mjesto na nebu

a ne ja, pih

kako nečije riječi, naslovi, citati,
i dalje u komentarima, zapisima
stvaraju otpor, opće podozrenje i općenito bit će, za porugu je, - znati
jer kao, šta se ti tu sad praviš
šta sad ti tu koristiš više od uobičajenoga fonda od cca 100riječi
i jer jao, naglašava se da se čita ?!
da se širi vokabular, neš tiii
iako jezik, govor, je živ, jer miješaju se jezici, usvajamo nove pojmove,
a onda i kratice, izvedenice
ali neee, nemere? nemeže? to takoo,
sve je to samo i isključivo zato da se ti taKa a nikakva uzdigneš, i da se praviš važan
i kao, da se predstavi da se ima tu i te neke (ne)svršene škole
a znamo, od naših starih, da se od previše škole lako poludi, a od čitanja izgube oči

i najčešće se pod tim dojmom, da štaaa, vi tu, ovđe
sve olfo načitani, misaono i intelektulno znatiželjni , a zapravo i sve zarad da biste bili - puni sebe

i time ostale valjda (?!) - unizili

(kako krivo, kako krivo, i žalosno, da kod nekih sva ta pisanija jedino to izaziva)

dakle od tog osobnog al sorry skroz krivog, predubjeđenja i pretpostavke

jer pazi...gledaj ko piše, ne što piše (ma zar?)

ne skuži se ni ironija, (iz txta, naslova, izbora riječi) ni sarkazam, ni zapravo šala, mala, ona neprimjetna
jer napisana je bez naglaska, i bez smajlića i bez navodnika

i onda sve to promakne, ko i fina nit fine zafrkancije ili potrebe da je sada sve za zaozbiljno

a bogme najčešće izostane i opće razumijevanje, napisanog i što je pisac htio da kaže

i bit će da bi trebali biti svi mi, ko u onom vicu
kad se u posjeti jednom muzeju svi posjetioci dive
sa riječima .
fantastico
fabulous
krasivy
magnifique
wunderbar
wunderschon
muy bien
prekrsno
fantastično
čuje i ono... ooo jeboteee

i tak
muk i ovdje ?!

al niš čudnoga, jer čitajući podosta komentara na međumrežju
o preminulom pontifexu
ispada skroz čudno da već nije utemeljena
hrvatska katolička crkva

oh wait, postoji nešto što se već nazivlje,- crkva u hrvata..
hmmm
i onda htv, jer vox populi, jelte,
(jer inače nikada pa čak ni onda ne određuje hrt što jest za dnevnik, a što nije)

puste tipa, koji ni 5, ni 6 već 7
'ladno kaže - ovaj Papa ostao je dužan hrvatima
ma zar?
i tak nezadovoljnika svake fele, a bormeč i vjere

o Papi Francisu i svemu tome , a koga zanima lijepo je objasnio dr. teolog Ž.Porobija

https://www.index.hr/vijesti/clanak/desnica-ga-je-prezirala-a-svijet-malo-i
-previse-ocekivao-od-njega/2663452.aspx?fbclid=IwY2xjawJ184hleHRuA2FlbQIxMA
ABHsxJVxnCZjmt70FOTviwKj6-048GAhx4ZTGrnmVm2AXijL3V7XtOmVNrkT0w_aem_SIOXZm9i
kHq6xa0k7-2idQ


a i Ivica Maštruko je sve lijepo objasnio

meni je svejedno bio drag, i ukazivao je na "pomak"

kak mi je to glupo čuti
jer kaj, ak se nije u ilegali, ili se ne diže neka revolucija

nesmeju se u salonu održavati susreti, razmijeniti kritičko mišljenje?

jer salon

kaže bratoljub klaić jest

Veća prostorija u stanu, obično bogatije uređena i namještena, koja služi za primanje gostiju; reprezentativna prostorija
(npr. u rezidencijama, dvorcima, javnim ustanovama, hotelima).

Saloni u francuskoj književnosti. U francuskoj kulturnoj povijesti saloni su kao prostori intelektualne i društvene konverzacije imali dugu tradiciju i značajnu ulogu.

tak daaa..salonska ljevica, je tobož nekaj posprdno

svašta

well

i lijepo su mu govorili
da ne igra ruski rulet
ali džabe
na jedno uho ušlo
na drugo izašlo

ovaj pojam povlaci sa sobom užas i strašne stvari
"ako ne znas šta je bilo"
i zašto se ne razumije terminologija?
odnosno razlika između nacionalizma i patriotizma
i usporedimo to sa poznatim
kao što je npr. ljubav i ljubomora
jer ljubomora je patološka forma ljubavi
tako je i nacionalizam, patoloski oblik, forma...patriotizma
jer "nasi vs.njihovi" "oni, drugi"
dakle pojam domovine aka patrije, neizbježno je povezan sa pojmom
ljudskog, dostojanstva i slobode
a to, sloboda, moguce je samo ako se patriotizam, onaj pravi, zdravi,
autentican, usprotivi njegovoj tobož istoznacnici
a duboko iskrivljenom u svojoj patologiji..nacionalizmu
jer nacionalizam, ponižava, oduzima slobodu drugima, druge
i uvijek egzaltira jezičnoj, kulturološkoj, nacionalnoj homogenosti i uvijek
i stalno opravdava prezir, mržnju, prema drugima, onima koji ne pripadaju
naciji, "nasima"
i kao što znamo iz naše i svjetske povijesti, nacionalizam u svom bitku
razara, ruši liberalne, demokratske poretke, jer otvara put ka totalitarizmu
i diktaturi
efikasan lijek, protuotrov, a protiv nacionalističkog hajpa
koji se uvijek hrani etnicitetom, glorifikacijom, lažnom mitologijom,kraljevima
kneževima, izmišljenim povijesnim događanjima, toboznjom tradicijom
jest izgradnja - zdravog patriotizma
na temelju republike, a onda i republikanskog građanskog društva
jer jedino patriotizam ne mrzi, ne ponižava, ne prezire
te valjda prestaje, nestaje onaj ...Marš odavde..(hope so)

također po ustavu Hr je republika i sekularna država, zar ne?

a doticni Marko Perkovic thompson
valjda je zadnji ratni. profiter, jer upravo na ..blut und boden..i dalje
sasvim lijepo trži
jer i sam je ustvrdio ..da se on nije mako od '90.
i kao da nitko , ne zna šta je bilo, vec ce nam on to reci
isti taj domoljub i 30godina domovinskog rata, pjeva borbene
jer što bibon bez rata?
ionako uvijek pjeva o prošlosti, eno vratio se skroz do Zrinskih
tako da taj "njegov" rat nikako da završi
a pjeva provincijalni pastirski rock, od kojeg se i bijelo dugme
uspjelo odmaknuti, a zapravo brđanski rock, koji se oslanja na opet
mitologiji, ah i da, crnokošuljašima, jer maxovi mesari, koljači
i sve je to kic i krajnja patetika, štono bi se reklo..patos

isti taj thompson, zamracio je poreza, pa su ga jadnog orobili za
1,5 milja kazne, pravomocnom presudom dva suda
iisti taj katolik, sa krizicem oko vrata i križinom na sceni
dobio je nakon 3.zahtjeva i 4godine crkveno razrješenje crkvenog braka
te su Danijelu "osudili" da je "kriva" za rastavu od postelje, stola i boga
jer mu nije htjela rađati djecubi sjediti doma, vec je besramnica htjela
ganjati svoju karijeru
i
jer kontroverzni thompson i kontroverzna "bojna čavoglave" oko koje se
i dalje lome koplja, jer zakonom je zabranjen ZDS, ali praviti cemo se
da nismo dobro culi
upravo neodoljivo ,podsjeca kažu muzikolozi, na partizansku...sivi sokole

a "Anica, kninska kraljica" budnica, vuce pak na srBsku..dva dražina momka.
ali ajde, oni lažu, jer srBska posla, znamo mi njih, jelte?
no ipak je opet prepoznata kao crvena, bozesakloni, partizanska, a lička
...nas dva brata..
a "moj Ivane' je skoro pa remake, crnogorske, svadbene

dakle ipak, patetika na najjace i nacional..upss domoljublje, a zapravo
i i eksplicitno nacionalšovinizam
jer herceg bosna, što je to?
taj pojam u zakonskom, pravnom spisu nigdje ne postoji, a i svako malo ode
on skroz do mostara
pa i sarajeva
l tako onda slijede zabrane u nekim Hr gradovima, ali i u
njemackoj, svicarskoj, nizozemskoj, Zloveniji
jer njegov intro zapocinje velikim oltarom na pozornici i ide scena gdje
on zabada mač u taj oltar, a iza u pozadini svijetli veliki kriz
i ne obazire se on vjernik i Gospin sin, na prosvjedne javno napisane crtice
nekih tamo popova i fratara, jer njima je to, usudilibsu se reci blasfemija

i tako to je
i tu smo, gdje jesmo
i neka pola milje ljudi uziva i masovno katarzira

but it's not my cup of tea ;)

..."tako i kad molite, ne budite kao licemjeri
vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu
ljudima.
Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se
svome Ocu, koji je u skrovitosti.
i Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti "
(Matej 6.5-6)

a i
jer ja stvarno ne vidim da su vrata crkve zatvorena

ugledala me i da, kaže mi zamijetila me , i zato me fotkala,
i prišla mi, škljocajući fotoaparatom i dalje
baš tako, sasvim jednostavno, prirodno, kao da se već znamo
onako eterična, vitka, a žilava, bijele puti, crvene kratke kose
i nasmijala se i vedro pozdravila zvonkim glasom i bez pitanja
smjestila se na stolicu preko puta mene, i odmah zapalila cigarilosicu
i dozvala konobara imenom i naručila sangriju i za mene i za nju...
i krenula je priča, kao da se znamo
a onda me je u jednom trenutku, pozvala u svoj studio, koji je bio tu
iza ugla, par kuća niz ulicu
i bit će, stvarno sam uz nju otkrila sebe
a to je shvaćeno tek kasnije
i svoj do tada nepoznati, meni neprepoznati dio
i zapravo ne znam kojem otkriću sam se više iznenadila
da ja tako nekome izgledam
kada me slika
a na slikama. da li sam to uopće ja
ili sam neka druga, a opet ja, sebi potpuno do tada nepoznata
pa je bilo nekoliko stvarno dobrih art fotografija i crno bijelih
i onih sanjivih, osjenčanih, zatamnjenih, osvijetljenih
i zajedničkih, gotovo erotskih
i ona i ja postale smo prijateljice, u samo jedno kratko popodne
i ljubavnice
i kaže mi da me je odmah osjetila i kazala mi je da me je “prepoznala”
i družile bi se, ispijale duge jutarnje kave i pričale, pričale
i upoznavale i ujedno prepoznavale
jer povezivala su nas mjesta, gradovi, muzika, teme, asocijacije
kao da smo živjele u nekim paralelnim svemirima i paralelnim putevima sudbine
a da bi se našle u tom jednom gradu, na tom jednom trgu
gdje je zvono crkve tjeralo golubove i oblake
a sati su prolazili, kao i dani,
i stalno smo se gledale, ocjenjivale, procjenjivale
uz neizbježno ono, ma jel moguće, kada je uslijedilo još jedno misaono,
podudaranje
ona mene vrlo često preko objektiva
a ja nju u dušu, kako već čije nagnuće nalaže
i vrlo brzo osvještavale smo jedna drugoj ono što smo nosile, duboko u sebi
i nesigurnosti, i sram i nelagodu, ali i ljepotu, snagu, seksipil i
tajne
i bile smo često gole jedna pred drugom i gledale se bez dodira, preko objektiva
ili očima,
svaka zaokupljena ljepotom one druge
a trenuci i dani su samo tekli i tekli i tekli, baš kao i sangrija
i onda smo ustanovile da smo naše najbolje dane proživjele kroz naše noći
putene, usnene, usmene, strasne
jer ne osjeti se uvijek ili uz svakoga onaj treptaj kroz slabine kada te pogleda
ili dodirne
i tu smo bile slabe, upravo kroz naše najintimnije
koje su regirale, a mi smo sebe i jedna drugu slušale, i predavale se
jedna drugoj
jer nismo bile samo ljubavnici koji se tek naslućuju ili vide
jer odjednom, nehotice, posve prirodno
bile smo duše koje prokazuju jedna drugu, i sebi, i svijetu
na tom i dalje lijepom, osunčanom trgu, gdje golubovi polete, jer zvoni
i bile smo tu jedna za drugu, jedna sa drugom, u zagrljaju, u poljupcu
u tjelesnom preplitanju
nikada zapravo prizemne, nikada obične, i nikada iste ili planirane, već slučajne
i ta neočekivanost nas je oduševljavala
i znale smo, da bi se uvijek i opet prepoznale i u vremenu i na trgovima
i u gradovima i među svim tim ljudima
makar po osmjehu, ili mirisu tako poznatom, egzotičnom, koji upravo prolazi
pored tebe a opija te
jer dok smo se gledale, nešto se stvaralo između nas
neka magija, čarobnost trenutka
i taj dojam je lebdio uokolo i spajao nas ponovno, mirisom tijela
isponova žudeći
i sve te fotografije sada po kutijama su nam bile i jesu svjedok, i dokaz
da smo postojle i imale ono nešto, neizrecivo
a jedna drugu
i sada, nakon, izgleda da smo to stvarno bile mi, na njima, one koje
su bile stvarne na slikama, a takve nevidljive drugima
nekada ja ispred objektiva, nekada ona
tako svejedno, za utješno i lijepo sjećanje
jer na tim fotografijama uvijek i zauvijek biti ćemo i ostati mi,
zajedno...

Odličan tekst:
"Bravo za sve protivnike štrajka u prosvjeti.
Bravo za sve protivnike koji su nezadovoljni svojom materijalnom situacijom. Tako se to radi.
Nemojte slučajno podržati, nemojte se slučajno pridružiti, nemojte slučajno pokazati svoje nezadovoljstvo tamo gdje treba.
Iskalite ga na profesorima jer znate sve o školstvu samo zato što ste nekad išli u školu.
Sudeći prema razini pismenosti, neki očito vrlo rijetko.
Nemate pojma kako sustav funkcionira, nemate pojma ni o čemu što se u školstvu događa, kao što ni ja ne znam o vašem poslu.
Ali ja bih vas podržala i nikad ne bih s tolikom mržnjom i omalovažavanjem govorila o vašem poslu.
Mene bi bilo sram omalovažavati nečiji pošteni posao, nečije znanje, nečiji trud i borbu za bolje uvjete.
Stvarno bi me bilo sram.
Vaša najveća želja je da i vama ostane loše, samo da nekome ne bi bilo bolje.
Nemojte ni slučajno sebi željeti bolje ni poduzeti nešto. Lakše je drugima željeti loše. To je jako moralno i ljudski.
Evo, imate priliku pridružiti se štrajku. Kad biste se svi pridružili, kad bi sve stalo, možda bi netko i shvatio da nešto ne valja.
A ovako, vlast sebi digne plaću 80%, svi šute. Ali kad prosvjeta dobije 3%, e to je slom za državu zbog nezasitnih profesora. Koliko ushićenja i navijanja da dan u štrajku ne bude plaćen.
Evo, spasit će taj novac sve one koji se za to zalažu.
Što ne tražite od zastupnika da vrate dnevnicu za dan kad nisu na poslu?
Gdje ste, junačine?
Lakše je mrziti profesore.
Da treba dočekati nogometaše i rukometaše, svi biste ih podržali i slavili. Nema veze što su jako, jako dobro (pre)plaćeni za svoj rad, to vam ne smeta.
Ne smeta vam što plaćaju poreze u drugim zemljama, ne smeta vam što su uz redovnu plaću dobili i dodatne pozamašne iznose za nagradu.
To nije vaš novac, jel'te?
Ja ne dobijem nikakvu nagradu kad moj učenik prođe s 5 niti kad upiše i završi fakultet.
To je onda rezultat njegovog rada. Ali kad padne razred, onda je to rezultat moje nesposobnosti. Zanimljivo.
I da, gledam svaku utakmicu, navijam i volim kad pobjeđuju.
Slavite sada što nam prijete smradovi s 5000 eura plaće.
Uživajte u svim huškanjima kojima su vas uvjerili da su profesori zadnje neradničko smeće zbog čijih 3% će se vama otimati od usta.
Evo, dobila sam 24 eura više, spasilo me. Vjerujte im o svim blagodatima posla iz snova, idealnom uvjetima i bajkovitoj plaći. Dođite, u većini škola nedostaje nastavnika.
Ako ste zadovoljni svojim uvjetima i materijalnom situacijom, šutite i pustite nas da i mi probamo biti zadovoljni.
Ako niste, pridružite nam se u štrajku, imamo priliku biti svi skupa jedinstveni narod.
Ali ne, puno je jednostavnije da svima ostane močvara i usput ispucati na profesorima sve svoje frustracije jer to je očito jedino što vas u ovom trenutku može usrećiti i učiniti život ljepšim. Bravo, mudrosti. Pljuc.
I da, ako niste raspoloženi barem za moralnu podršku, kao što bih ja bila raspoložena za podršku vama, slobodno se obrišite s moje liste prijatelja."
Piše: Davorka Andrić

jedan za nekada jednom,
već odložen susret
dođe mi nekako kao odložen život
kao odgođena prilika
koja ni već sada ne garantira baš ništa
a to iduće
je opet sumnja i neodređenost uz
eh, i ako..
ili bude nešto usput promrmljano
kao težak uzdah
“neka, kasnije”
ali i kao izgubljeno povjerenje
da će ikada
kao prvi korak u razočarenje u ikada moguće
jer ja sam se spremala, i promišljala šta obući
za mjesto gdje ću biti i gdje me se može naći
kao da sam se nadala
da će se ono - možda,
sada ipak ispuniti
jer bi bilo lijepo i iznenađujuće
al koja jadna patetika od mene
kada te zapravo hladno,
fućka mi se
zapljusne..
i kasno navečer ispijeno vino,
koje je moglo biti i slađe
postane oporo, zbog budalastog nadanja
zbog neispunjenja
ionako neodređenog
možda...
---
4K
19.o2.'25.

pa da podsjetim,
- Dan žena obilježava dan kada su, prije 124 godine, u američkoj tvornici poginule 123 žene i djevojčice.
da, u Americi, da, toga dana obilježavaju se gospodarska, politička i društvena dostignuća žena !!!(wiki)
moram li podvući ovo ..gospodarstvo, politika, društveno dostignuće!?
jer
treba i podsjetiti da ženama nitko ništa nije "dao". malo ili ništa toga je "dobijeno" ni pravo glasa, ni pravo na rad,
ni pravo na jednake uvjete rada, ni pravo na svoj zarađeni/nasljeđeni račun/novac, već je sve izboreno!!
demonstracijama, marširanjem, vikanjem, urlanjem, bojkotom, protestom...,žrtvom
ponekad i tako da su se žene u očaju, bacale pod kopita trkaćih konja i da su bile pljuvane, prebijane, vrijeđane, izopćene, ponižavane, privođene, suđene, zatvarane, ukratko na sve moguće načine - kažnjavane...
pazi, za ista prava koje muški svijet valjda po rođenju već ima
i tako dalje i tako bliže
dakle, to je politički praznik i dalje međunarodan, jer politika, jer klasna borba, jer ravnopravnost, jer jednakost u pravima
pa ne znam koliko onda ima mjesta, smisla, razumijevanja, shvaćanja da čestitajući nam 8.mart
i spominjati "slabiji/nježniji spol" slati srčeka, poklanjati bombonjerice, započinjati ili završavati čestitanje sa "drage Dame"
i ne, danas ne slavimo ni ne označavamo ni ženskost, danas ne slavimo majčinstvo, danas nismo nedajbok ni carice,
ni kraljice

danas smo Žene koje se i dalje bore i ukazuju na potrebu jačanja, traženja, zahtijevanja - ravnopravnosti

pa sretan nam 8.mart drugarice, sestre, borkinje...:)


a evo malo i za razbibrigu i razumijevnje uz kiseli izraz lica, da se pod milim bogom i dalje ništa ne razumije...
--

" Andrej Plenković mislio je, očiju mu, da ga netko zajebava. Nakon kratkog jutarnjeg brifinga ministra obrane o noćašnjim pokretima ruskih tenkova prema Odesi i ruske nafte preko Singapura, hrvatski je kancelar taman smrknuta lica objašnjavao Gordanu Jandrokoviću detalje nove zapadne energetske strategije – sve s dlanom preko telefonske slušalice držeći njemačkog premijera Olafa Scholza na čekanju – kad mu je oprezno, obliven hladnim znojem, prišao šef kabineta Zvonimir Frka-Petešić i nešto mu došapnuo, pa se brzo vratio dva koraka unatrag.
---
cijelo jutro hrvatski je kancelar na njoj crvenim i plavim flomasterima crtao interkontinentalne plinovode i skicirao Novi svijet, a ovi ga sad jebu s Danom žena. Dan žena!

Dan žena. Zar to još uopće postoji? Prije dva-tri tjedna bilo je Valentinovo, šta ima da je bio Crni petak, koju gospu žene još hoće? Eto, kad smo već kod toga, imaju i Malu i Veliku Gospu! Sad još i Osmi mart. Bogami su ga žene izmislile samo da u muževoj jakni nađu parfem iz DM-a za ljubavnicu iz firme.
----
Andrej Plenković izbrojao je onda do deset, pa otvorio vrata kabineta i dozvao tajnicu.

-Piši ovako. Uime Vlade Republike Hrvatske svim ženama čestitam Međunarodni dan žena, te im zahvaljujem što hrvatsko društvo čine naprednijim, humanijim i boljim, posebno njegujući obiteljske vrijednosti – u jednom je dahu hrvatski kancelar izdiktirao svoju čestitku, pa se okrenuo tajnici. – Šta je bilo? Nemoj sad i ti, Božena, bogati!

Ne, ne, gospodine Plenkoviću, mene je samo dirnulo kako ste to krasno sročili. I to iz glave – hitro i vješto tajnica je obrisala suzu. – Vi baš znate što žena želi čuti, vaša supruga je jedna jako sretna žena. Bog vas blagoslovio.

„Posebno njegujući obiteljske vrijednosti!“, ponavljat će onda mnogi hrvatski muž kucajući po čelu mnoge hrvatske žene, tjerajući je da još jednom pročita što je napisao njen romantični junak ministro principal, señor presidente del gobierno

Pa je razumljivo zašto su ih i ostali njihovi romantični junaci na Dan žena podsjetili gdje im je mjesto i što im je činiti.
„Žene su temelj društva i obitelji, te ih svojim požrtvovnim radom i ljubavlju čine boljima“, u svojoj je čestitci podsjetio, recimo, i señor presidente del Parlamento Gordan Jandroković.
„Zato u poticanju daljnjeg napretka položaja žena posebno moramo voditi računa o uspostavljanju ravnoteže između obiteljskog života i posla“, rekao je señor Gordan,

Najviše se, međutim, potrudio dalmatinski župan señor Blaženko Boban: „Žena je zdenac života pod čijim srcem je i naše srce zakucalo. Danas sebi, na poseban način, želimo samo osvijestiti ljepotu, nježnost i dostojanstvo žene“, cvrkutao je župan Boban, pa se obratio svim ženama svijeta i Dalmacije. „Trebate biti svjesne svoje ženstvenosti i nadmoći tamo gdje smo mi muškarci nemoćni.“

Jer smisao Osmog marta, kako smo danas naučili, jest da žena na taj dan sebi „osvijesti svoju ženstvenost“, a muškarcu „svoju ljepotu i nježnost“. Dobro, „i dostojanstvo“, ako joj pritekne svijesti. Kako, međutim, na Dan žena osvijestiti žene? Najbolje s dva-tri ne prejaka šamara i kantom hladne vode.

Što je još smisao Dana žena? Još je smisao Dana žena da podsjeti ženu, majku i domaćicu kako je ona „zdenac života“ i „temelj obitelji koju svojim požrtvovnim radom čini boljom“, ali da „posebno vodi računa o ravnoteži između obiteljskog života i posla“. Kako da „posebno vodi računa o ravnoteži između obitelji i posla“? Jasno, „posebno njegujući obiteljske vrijednosti.“

Ako je to bilo sve, možemo nastaviti s ozbiljnim muškim stvarima. Gdje smo stali?"
---------------
a ovdje je i cijeli txt, ofcrs dežulovićev, o tom zlosretnom danu žena...
https://autonomija.info/boris-dezulovic-zlosretan-dan-zena/

p.s.
i onda se rugali i sramili da su išli po direktivi u kumrovečku polit školu, i ko ju je ukinuo,?novopartijci?
jer makar bi tamo kratkim vikend tečajem naučili i saznali što je i zašto je - 8.mart

pitanje je ili naivnog ili glupastog promatrača

(i mnogih, premnogih socijalnih radnica u tim nekim centrima)

imali smo priliku i vidjeti i čuti onih zapravo 50 minuta, iako kod nas i po portalima
znatno skraćenu verziju, nevjerojatnog susreta zelenskog i trumpovskog uz sufliranje
našminkanog j.d.vancea
i to je školski ili pak eklatantan primjer kako to u svakodnevici mnogih žena,
koje se žele rastati, od zlostavljača, narcističkog spektra, zapravo izgleda

dakle, naivno pitanje
a zašto se jednostavno ne dogovorite?

postaje aspsolutno blesasto

jer sve izgleda upravo tako, ko ovaj sastanak na “vrhu”

upravo tako ali/ili još i gore, jer doma nema kamera, i ne gleda vas svijet
ali tako započinje/završava svaki, ali svaki
tobožnji razgovor
i/ili pokušaj dogovora
jer ni ovdje nije bilo razgovora, jer nema volje za dogovorom, nego ti preostaje slušanje
daljnje tirade i njegovog monologa, raznih verzija gaslightinga, prijetnji, njegovo vikanje, neprestano prekidanje,
i daljnje ponižavanje, jer tiiii...

pa svi koji se nisu htjeli baviti nasilnicima
jer
to je “dinamika” odnosa u obitelji ili to je isključivo obiteljska “stvar”,
koja se događa u “sigurnosti” 4 zida, ma to je obična anomalija, to je slabost nekih
tamo nejakih žena, koje su “krivo” odabrale, a i na što su mislile, gdje im je bila pamet itd itd
ma to je osobna ludost nekog ionako zanemarivog broja muškaraca..

dakle, sada ćemo se svi na ovaj ili onaj način valjda, malo više baviti - nasilnicima.
jer očito je oni su se itekako počeli baviti nama
i to oni na najjačim svjetskim pozicijama, pa da vidimo kako je jednostavno sprovesti
to predloženo - dogovorite se više...


a i pred 8.mart, smo...

.."fašizam dolazi kao prijatelj, da ti vrati čast
da budeš ponosan, da te štiti, nađe ti posao, pomete ulicu
da te sjeti, kako je nekada bilo dobro
da počisti i lopove i prodane
i sve koji nisu nalik tebi
u dolasku fašizam ti neće reći
dovodim zdrugove, duge robije, logore, rat i progone.."

by michael rosen

i tak, 1, subota u mjesecu, čedni budite

well jučer citiram Sandersa, i ono ajmo...ko želi, a reći,i ko ima kakvo mišljenje o - temi

jer to je tema o kojoj fkt svako može nekaj reći, ili ok ignorirati
i sve je to ok
jer Tema,
pa ili si raspoložen za dati mišljenje i/ili te zanima ili ne
i namjera je bila....hah, evo prilike da se više ljudi uključi, i kaže nešto, i da blog, (ajmo opet)..zaživi...

i naravno, da smo ošli negdje skoz drugdje
like always
i ajd, ni prvi ni zadnji put, jer i to je blog i neka je

i naravno da je bilo etiketiranja i onoga - Donna ti si...

ok rekoh si , izašlo se iz štosa, došlo bu to opet na svoje, da se kritizira/komentira Mišljenje, ne osoba,
samo treba malo vježbe, praxe

a onda se pojavio i komentar gdje sam - krava
i kao neka ljubomora
(ha?)
i naravno da sam posprdno opet etiketirana kao "sveznajuća"
a iskreno
štrecnulo me što je ta slavodobitna dijagnoza mene, sretno uletila od ženske blogerice, a nakon onog muškog - kravo -


a ja sam citirala Sandersa, am. kongresnika, svojevremeno pretendenta za USpredsjednika...

i velite blog krepiva?

stvarno čudno zakaj

jer onda bi se moralo/trebalo poslušati kaj veli B. Sanders
a veli:


"Ne događa mi se često da zahvaljujem Elonu Musku, ali moram priznati da je izuzetno jasno demonstrirao poantu
koju neki od nas već godinama ističu – a to je činjenica da živimo u oligarhijskom društvu u kojem milijarderi
ne dominiraju samo politikom i informacijama koje primamo iz medija, već i samom vladom i ekonomskim životom.

Nikada to nije bilo očitije nego danas.
No, s obzirom na vijesti i pažnju koju gospodin Musk posljednjih tjedana privlači dok protuzakonito i neustavno demontira državne agencije, smatram da je pravo vrijeme da postavimo pitanje koje mediji i većina političara izbjegavaju:
Što zapravo žele on i ostali multimilijarderi? Koji je njihov krajnji cilj?

Po mom mišljenju, ono za čim Musk i ljudi oko njega agresivno teže nije ništa novo.
Nije složeno niti inovativno. To je ono što su vladajuće klase kroz povijest uvijek željele i uvijek smatrale svojim prirodnim pravom – više moći, više kontrole i više bogatstva.
I ne žele da im se obični ljudi – to jest vi i demokracija – nađu na putu. Oni žele sve.
Elon Musk i njegovi kolege oligarsi vjeruju da su vlada i zakoni samo prepreke – prepreke njihovim interesima i onome na što smatraju da imaju pravo.
Prije revolucionarne Amerike, u razdoblju prije 1770-ih, vladajuća klasa upravljala je prema doktrini poznatoj kao božansko pravo kraljeva – vjerovanju da je engleski kralj Božji izaslanik i da ga obični smrtnici ne smiju preispitivati.
U moderno doba više nemamo božansko pravo kraljeva. Umjesto toga, imamo ideologiju koju promiču oligarsi,
a koja tvrdi da, budući da su izuzetno bogati ljudi – često samostvoreni, često gospodari revolucionarnih novih tehnologija –
oni imaju apsolutno pravo vladati. Drugim riječima, ovi moderni oligarsi su naši kraljevi.

Ali nije riječ samo o moći, već i o nevjerojatnom bogatstvu koje danas posjeduju.
Musk vrijedi 402 milijarde dolara.
Zuckerberg vrijedi 252 milijarde dolara.
Bezos vrijedi 249 milijardi dolara.
Zajedno posjeduju bogatstvo od preko 900 milijardi dolara – što znači da samo njih trojica posjeduju više bogatstva nego donja polovica američkog društva.
Nije iznenađujuće da je njihovo bogatstvo od izbora Donalda Trumpa naglo poraslo.
Musk je postao bogatiji za 138 milijardi dolara,
Zuckerberg za 49 milijardi dolara,
a Bezos za 28 milijardi dolara – sve od dana izbora.

U međuvremenu, dok se ultra-bogati sve više bogate, 60% Amerikanaca živi od plaće do plaće,
85 milijuna nema zdravstveno osiguranje ili ima nedovoljno pokriće,
25% starijih osoba pokušava preživjeti s manje od 15.000 dolara godišnje, 800.000 ljudi je beskućnika,
a SAD ima jednu od najviših stopa dječjeg siromaštva među razvijenim zemljama svijeta.

Mislite li da oligarsi mare za radnike? Vjerujte mi, nije ih briga.
Muskova odluka da rastavi USAID znači da će desetci tisuća najsiromašnijih ljudi diljem svijeta ostati bez hrane ili umrijeti od bolesti koje su se mogle spriječiti.
No nije riječ samo o inozemstvu. Ovdje u Sjedinjenim Državama uskoro će krenuti u napad na programe zdravstvene skrbi, prehrane, stanovanja i obrazovanja koji štite najranjivije ljude u našoj zemlji –
sve kako bi Kongres mogao osigurati ogromne porezne olakšice njima i njihovim milijarderskim kolegama.

Kao moderni kraljevi koji vjeruju da imaju apsolutno pravo vladati, bez oklijevanja će žrtvovati dobrobit radnika kako bi zaštitili svoje interese.
Nadalje, koristit će golema medijska carstva koja posjeduju kako bi skrenuli pažnju s posljedica svojih politika, dok nas istodobno zabavljaju do besvijesti.
Musk posjeduje Twitter.
Zuckerberg posjeduje Metu, koja uključuje Facebook i Instagram.
Bezos posjeduje *The Washington Post* i Twitch. Osim toga, on i njegovi oligarhijski kolege nastavit će trošiti nevjerojatne količine novca kako bi kupili političare iz obje glavne stranke.
Ukratko, oligarsi, sa svojim golemim resursima, vode rat protiv radničke klase ove zemlje – i odlučni su u namjeri da taj rat dobiju.
Neću vas zavaravati – problemi s kojima se ova zemlja suočava izuzetno su ozbiljni.
Gospodarski sustav je namješten. Sustav financiranja političkih kampanja je korumpiran.
I borimo se da obuzdamo klimatske promjene, egzistencijalnu prijetnju našem planetu, uz mnoštvo drugih važnih izazova.
No jedno znam: najveći strah vladajuće klase u ovoj zemlji jest da će se Amerikanci – crni, bijeli, Latinoamerikanci, urbani i ruralni, homoseksualni i heteroseksualni, mladi i stari – ujediniti kako bi zahtijevali vladu koja će predstavljati sve ljude, a ne samo bogatu manjinu. Noćna mora oligarha je da se nećemo dopustiti podijeliti po rasi, vjeri, seksualnoj orijentaciji ili zemlji podrijetla i da ćemo zajedno skupiti hrabrost suprotstaviti im se.

Hoće li ova borba biti laka? Apsolutno ne.
Jedan od razloga za to je što će vam vladajuća klasa stalno ponavljati da oni imaju svu moć.
Oni kontroliraju vladu.
Oni posjeduju medije.
Želite se suprotstaviti? Sretno vam bilo, reći će vam. Nema ništa što možete učiniti.
Ali naš zadatak u ovim teškim vremenima jest ne zaboraviti velike borbe i žrtve koje su milijuni ljudi podnijeli tijekom stoljeća kako bi stvorili demokratičnije, pravednije i humanije društvo.

Razmislite o tome: tijekom posljednjih stoljeća, koliko je ljudi ustalo i borilo se?
A znate li što su im suvremenici govorili? Govorili su im: „Želite svrgnuti engleskog kralja i stvoriti novu naciju s vlastitom vlašću? Nemoguće.
Želite uvesti opće pravo glasa? Nemoguće.
Želite ukinuti ropstvo i segregaciju? Nemoguće.
Želite radnicima dati pravo na sindikate i zabraniti dječji rad? Nemoguće.
Želite ženama omogućiti kontrolu nad vlastitim tijelom? Nemoguće.
Želite donijeti zakone za osnivanje sustava socijalnog osiguranja, Medicare, Medicaid, minimalne plaće, standarda čiste vode i zraka? Nemoguće.“

Drugim riječima, kao što nam je Nelson Mandela rekao: „Sve se čini nemoguće - sve dok se ne dogodi.“

U ovim teškim vremenima, očaj nije opcija.
Moramo se boriti na sve moguće načine. Moramo se uključiti u politički proces, kandidirati se za dužnosti, povezivati se s našim lokalnim, državnim i saveznim zastupnicima, donirati kandidatima koji će se boriti za radničku klasu.
Moramo stvoriti nove kanale za komunikaciju i razmjenu informacija.
Moramo volontirati, ne samo politički, već i u lokalnim zajednicama. Što god možemo učiniti – moramo učiniti.
Nepotrebno je reći, ja namjeravam dati svoj doprinos – u Washingtonu i putujući širom zemlje – kako bih stao u obranu radničkih obitelji i suprotstavio se oligarhiji.
U danima, tjednima i mjesecima pred nama, nadam se da ćete mi se pridružiti u toj borbi.
Možemo pobijediti. Pobijedit ćemo. Moramo pobijediti.
Hvala vam."

eto tak. pa si malo stavimo prst na čelo i razmislimo

ovo je išlo nekidan, po fb,u

a ja bih dodala onu kinesku..."da bog dao da živiš u zanimljivim vremenima...

"U duši žene, gdje je ponestalo pijeteta prema Bogu, ruši se brzo i zid ograde, koja brani poštenje i ponos žene,
a to je stidljivost.
Uzalud će žena nastojati da iznudi poštivanje od strane muškaraca dok se bude više vidjela na bučnim ulicama i razuzdanim zabavama nego u kraljevstvu svoga doma.
A kad po nesreći izgubi poštenje i padne žrtvom tjelesne pohote, onda je njezin život vrlo gorak, a svršetak vrlo žalostan,
prema riječima Svetoga Pisma:
»Svaka žena bludnica bit će zgažena kao smeće na ulici.«
Konačno, u duši žene koja prezre Boga i svoje poštenje, ponestaje i jakog motiva za rad.
Svatko naime, tko malo pozna život, može zamijetiti, da su najbolje kršćanke uvijek i najbolje radnice, kao i obratno,
tamo gdje nema straha Božjega, nema ni savjesnoga rada. A to je posve razumljivo.
Zadnji naime kontrolor našega rada, kojemu ništa ne izmakne i koji ga plaća nadzemaljskom valutom, to je Gospodin Bog. Bolje kontrole nema za čovjeka, niti jačega motiva za domaćicu, koji bi je poticao da sve žrtve svoga čestitoga zvanja prinosi na oltar svoga doma, nego što je misao na Boga."

a. stepinac

mea culpa, mea maxima culpa