vještičje kronike

o koji su to bili dani, rasplesani, znatiželjni, puni smijeha, ali veseli, uzbudljivi, jer samo mladost
ima tu znatiželju, optimizam i dojam o divnom velikom svijetu, koji treba vidjeti, doživjeti, proživjeti..
i živjelo se
i stanovalo se i družilo se u tom squatu, u toj divno oronuloj kući, ciglenih zidova presijecanih drvenim starim gredama,
i sa lijepo pohabanim i lagano uleknutim gazištima drvenih stepenica među katovima,
a bilo ih je četiri, i velikih/malih soba i velikih/malih stanova i šarenih vrata, sa lokotom ili bez vrata,
i grafitiranih i ispotpisanih zidova, i oljuštenih tapeta, stilski raznolikih komada namještaja
i naravno da je bilo i pića i rekreativne droge i one smijalice i one za percepciju i uvide, i muzike, što uživo, što na zvučnike,
i umjetnika raznih fela, pogleda na život, filozofija, uvjerenja i još snatrenja, čežnje i nedosanjanih snova
kroz večeri priča, poezije i vina,
i još vina
i svi smo se zapravo osjećali kao da živimo neki svoj Chelsea hotel
i naravno da je katkad zalutala ovdje koja ranjena duša, izgubljena u prostoru i vremenu, u svojim deluzijama, mrakovima, bježeći, sklanjajući se, tražeći utjehu, predah, smiraj, zalogaj, zagrljaj
pa je bilo i intervencija i grupnih “intervencija”
a bili smo i nas dvoje, u tom prostoru, a enklavi slobode
i ljubovali smo nas dvoje, strastveno, nestvarno, bajkovito, nježno, žestoko, inatljivo, pomirdbeno
svaki puta opraštajući se, 4good, a onda ipak mireći se, jer voljesmo se, i kroz prošle živote, kao i iduće,
a i ovaj
i bili smo “narkomansko- plutonovski” ovisnici jedno o drugome, koji se nismo nikako mogli mimoići,
jer fatum
i tvoja nestajanja su mi vremenom bila podnošljiva, pa me mimoišla ljubomora, ali me dočekalo bolno nedostajanje,
jer po priznanju..”samo jednom se (tako) ljubi”...
i jer nije postojala zamjena, a probalo se
jer oko mene je bio život, i ljudi i nove osobe, i toliko toga, jer su isto tako i drugi odlazili, dolazili, vraćali se,
kao i ja,
ili nestajali, nedostajali
i ti si se vratio, opet, i bio opet neodoljivo šarmantan, sa očima koje se krijese i smiju i mijenjaju boju ,
a riječi, ah tvoje riječi, tako su lako klizile sa tvojih usana i usput me ljubile, kao uvijek što čine
i nasmijavale, i donosile vedrinu i radost i obećanje u iduće, novo sutra
a moja stalna faza očaranosti i stanja nerazumne zaljubljenosti
upravo iz onog kuta, u koji nisam željela ni gledati, ponovno me zaskočila
a onda si me jedan dan tražio da ti posudim novac
što nije bio problem, jer posuđivali smo si štošta, i uredno vraćali
jer tamo gdje smo bili, živjeli, istraživali, doživljavali, spoznavali, postojala je ta neka univerzalna
dobrodušna ideja razmjene
i idući dani bili su opet lijepi, nježni, vedri i sa pitanjem može li uopće vedrije nego što jest
pa smo i izbjegavali priče o mrakačama drugih, svojim demonima, signalima i porukama iz snova
iako sam danima imala slutnju i lucidnost trenutka, neovisno od buke iz pozadine
i pojavio si se u sunčano, toplo svibanjsko podne,
dok su kroz oštećeni vitraj prolazile sunčane zrake
sa mojim omiljenim jabukama, pink lady i rekao da si za moj posuđeni novac kupio jabuke koje volim,
i pištolj,
zapravo mali, reklo bi se i malog kalibra, gotovo onakav ko nekada, koji su onomad zvali, damskim
i dok sam zaustila pitanje, čuđenje, da kako uvjereni pacifista
snašao me udar, a onda padajući u mrak
čula da mi sa linije svira...my baby shot me down
i zadnja prostrujala misao mi je bila..kako prigodno...

i svako, ali svako bi trebao, svoju djecu, unuke, nećakinje
uglavnom, odvesti dijete, a i sebe, na Ščelkunčika aka Orašara dakle na tu baletnu predstavu,
može i više puta
jer tu (i) zimsku bajku treba vidjeti, u tom originalnom izdanju, kroz ples svih plesova - balet
koji je uvijek da, na čuđenje nekih, i dalje bez ikakvog txt,a

ali nemojte baš, da to bude dijete koje je jedva i to ako, napunilo 5
jer premalo je da zadrži pažnju, na cijelu priču, i da je ne znam kakva (i) božićna bajka u pitanju
i iako je sve čarobno, vilinski snovito
jer vrlo brzo počinje ispitivanje, premještanje u krilo ili sa krila, pa lagano cviljenje, jer bi ona dolje sa krila, pa ne vidi dobro
ili započinje dosadno, ali uporno lupanje nožicama o naslon sjedala ispred, jer djevojčicu stariju osnovnoškolku naravno to smeta, i okreće se i ona, i meškolji nezadovoljno ramenima
a onda logičan slijed vrtićkog doba, je i šetnjica, pa plesuckanje u prolazu, pa zvanje mame,
jer mrak...

jer da, ova baletna bajka je već neko vrijeme skraćena..na jedva 2 sata, sa jednom pauzom,
i u zadnje vrijeme nema cijelog dijela plesa Šećerne vile
dio zamjenjuje ples Klare,
u originalu taj čarobni balet traje preko 2 sata

a nedavno sam opet bila na jednoj
i otprilike i u razmaku od 6, 7 g. nekako se poklopi da je opet idem vidjeti, i i dalje je lijepo
kad je lijepo, posebno
tako da uviđam i promjene u publici, ponašanju, odnosu prema kulturi, svijesti kako se kulturno uzdizati, kako i djeci dati uvid, u osnove, u kulturnu klasiku, jer balet, jer HNK

sada sam čula 8.-godišnjakinju, da kaže i to prije pauze...lijepo je, ali koliko ovo stvarno traje ?!
pa sam za prošli posjet čula mladu majku, koja se nije sasvim uspjela riješiti naglaska iz svog kraja, da svom vrlo zgodnom i stvarno lijepo obučenom dječaku tumači, da će evo sada započeti

zimska bajka OrEšar, i tako par puta, jer OrEšar, pa OrEšar

malo mi je bilo falilo, da joj ne kažem
majko ne, ovo nije OrEšar, bruno, ni tenis, ovo je OrAšar još bolje je da kažete Ščelkunčik

a onda čujem od prijateljice, da je svjedočila da su u lisinkom ove godine posjetioci donosili kokice, čips, jer šta dijete da radi, onako buckasto, crveno u licu, stegnuta vrata bijelom dolčevitom, a bez kokica dok gleda to nešto na pozornici, jer ne smije ni do svog mobitela

isto tako, ne znam točno zašto se plješće na “krivim” mjestima, i od kad je to postalo u redu,
ili je logika ajmo pljeskati i mi, jer je neko počeo pljeskati, ne želimo valjda ispasti neznalice, nedobog seljaci

ali onda sam malo čitala da je to postala kao uobičajena praksa, jer svaka plesna bravuroza išće pljesak, valjda
jer popularnost djela, jer masovna potražnja i prodaja karata, jer selfiji, i kako ćemo na instaću reći da smo propustili ovogodišnjeg Orašara

i nadodaje mi onda, da je bilo i onih koji su si mobitelima skoro pa pol sata nakon početka,
svijetlili gdje je njihov red i sjedalo, jer se eto ebga kasnilo

a onda me to i ta scena, sjetila meni genijalnog postupka Lovre Pogorelića, kada se jednostavno
ustao i otišao od klavira i sa pozornice, jer publika nije htjela prestati pričati..

sjećam se i da je na zadnjem koncertu u Ljubljani- stožice, Patti Smith,
sve nas zamolila da se ugase mobiteli, i da si video mogu pogledati doma, na svakako većem ekranu
a ona je ovdje došla sa nama podijeliti osjećaj koju njena pjesma izaziva i u njoj, i u nama
i onda je zastala i čekala..

i tak, svijet se očito mijenja, pogotovo za nas kaj smo išli godinama, a pred Božić gledati balet Ščelkunčik i nismo ga naglo otkrili kao must-see - Orašara...

edit: a zakaj frkćem nosom na ime Orašar, i zakaj preferiram i dalje Ščelkunčik
jer
“figura orašara, poznata i kao orašar, ukrasna je inačica drobila za orahe, koja se najčešće izrađuje u obliku koji podsjeća na igračku vojnika...
U njemačkoj tradiciji figura orašara je simbol sreće koji tjera zle duhove. Gotovo svi orašari koji su nastali prije prve polovice 20. stoljeća su funkcionalni, dok velik dio modernih orašara ima samo dekorativnu svrhu”- izvor..wiki...

i jer publika koja hrli na Orašara, na cvjetnom na Badnjak u zgb, preferira dragačevske trubače i “kible” sa šampanjcem,
za njih “izabrane”... jer ima se, more se...

ali radujte se narodi, šta sad...
...

https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/pogledajte-atmosferu-na-cvjetnom-nem


a-slobodnog-stola-a-doznali-smo-i-koliko-kosta-rezervacija-na-spici-300-eur


a-moze-15536411?

"Izlaskom Sunca počinje jedan od najčarobnijih dana u godini.
Sve što se danas priprema odnosi se na cijelu godinu, a svaki korak koji se danas načini ima posebno značenje
za sve što će se od danas nadalje dešavati.

Ako netko želi promijeniti svoj put ili pročistiti srce, olakšati dušu, danas je dan kada to može odlučiti i snaga godine
će mu biti u leđima.

Danas je i posljednji dan kada je Sunce još staro i u suncostaju, od sutra ono se uzdiže mlado, a svaki sljedeći dan
ono će postajati jače i dan će trajati duže, i Mlado ljeto sutra će biti rođeno.

Najstariji muški član iz obitelji i onaj najmlađi ustat će rano pred zoru i otići u šumu.
Tamo će otići do drveta koje su već unaprijed odabrali, to je obično hrast ili grab pa zahvaliti njegovu duhu i posvetiti ga vinom i medom.
Cjepanicu od tog drveta počistit će i ukrasiti bršljanom i božikovinom i na leđima donijeti doma.

Ta se cjepnica zove Badnjak, a duh koji je u njoj, duh je prirode. kojeg će navečer pozvati i unijeti u kuću,
Gruden večeras postaje Badnjak.

Oganj zapaljen na toj vatri dočekati će rođenje Božića, a blagoslovi oslobođeni iz Badnjaka osigurati će plodnost i
blagostanje domu i svima pod krovom.

Ako je na imanju zdenac ili izvor, njega će se isto okititi, a na njemu se zapali svijeća.
Bunari su drevni prolazi u podzemni svijet, a kroz jedan takav bunar i mlado Sunce će se sutra uzdići na nebo.

Navečer kada Sunce zađe, počinju molitve i zazivaju se blagoslovi za dom.

Prvo se hranilo blago; sve životinje koje su na imanju i brinule se da ljudi budu siti, a onda i svi duhovi zaštitnici,
pa djeca i ukućani.
U kući bi ugasili sva svjetla, a onda bi ponovo najstariji i najmlađi u dom unijeli Badnjak i jednu svijeću kojom bi donijeli svijetlo
u dom i upalili ostale svijeće, a sa Badnjakom upalili peć.

Dok bi ulazili preko praga zazivali bi blagoslov:
"Daj nam Bog picekov, racekov, telekov, pajcekov, žira i mira i zdušnoga veličenja!"

S Badnjakom bi u štalu i u kuću unijeli i frišku slamu na koju bi djeca lijegala i spavala te noći.
A slama bi se stavila i na stol u obliku križa koji bi spajao sva četiri ugla stola, a po njoj bi se radile staze od pšenice, ječma, kukuruza, graha ili drugog bitnog sjemenja za tu obitelj. Staza se počinjala risati od kuta prema centru stola, oponašajući tako da svi blagoslovi dolaze i slijevaju se u kuću te godine.
Po završetku bi se preko svega prebacila bijela stolnica, a na centar bi se stavila posuda sa svijećom, jajima, kolačima,
orasima, suknom, iglom i koncem te proklijalom pšenicom. Tu bi se još stavilo bilo što drugo bitno što je predstavljalo obrt ili čime se ta obitelj bavila, tako da bi se blagoslovi “slili” na sve u centru i “množili” pod krovom toga doma.
Tako postavljen stol i slama se ostavljala u kući sve do prvog Ivanja (27. prosinca)
Tada se sjemenje i slama iznose ponovo van u prirodu.
Sjemenje se davalo životinjama da jedu, a slama se slagala oko voćaka i vinove loze, a pepeo od Badnjaka se posipao po vrtu i polju imanja tako da su blagoslovi bili preneseni na sve što će rasti.

Prije odlaska na polnoćku, ponovo, najstariji i najmlađi član - onaj koji je najmudriji i onaj koji je najneviniji, odlazili su do životinja u štali provjeriti imaju li svega dosta. Tada su mogli sa njima komunicirati, jer točno u ponoć životinje dobivaju moć govora, pa ukućanima mogu prenijeti skrivene poruke i zahtjeve, a ovi njima svoje želje i težnje za sljedeće ljeto.
Ako bi na imanju bile pčele i njima su ljudi okitili košnice jednako kao i dom, a u ponoć bi preko njih mogli primiti ili poslati poruke svojim preminulim precima, ili čak slati poruke božanstvima.

Večera koja je bila postavljena na stolu imala je uvijek i jedno mjesta viška, za nekoga tko bi mogao nenajavljeno navratiti. Putnika, lutalicu ili dušu nekog pretka, tako da je za njega uvijek trebalo ostaviti mjesta za stolom i hrane da ga se može ugostiti.

Nakon povrataka s polnoćke na stol se stavljala dodatna svečana hrana i kolači, ona koja više nije posna i tek tada siti; sve životinje, ukućani i djeca odlazili su spavati.
Zora koja će ih ujutro dočekati biti će novo Sunce mladoga Ljeta."


Muzej zaboravljenih priča...Zdenko Bašić

jer i još je netko onomad prije 2tisuće i kusur godina tražio smještaj, i privremeni zaklon. zar ne?

dakle

"za predsjedničke izbore tvrđa desnica prigrlila je ekstremističku modu, satkanu na mržnji prema migrantima.
Izjave Mire Bulja i Marije Selak Raspudić ne samo da su opasne nego i lažne,
a laže se o svemu: letovima, hot spotu, vojsci, socijali,,,

strah je na cijeni, ekstra utrživa roba, pogotovo ako se njome trguje na političkoj sceni.
a ubiru se poeni na poticanju paranoja oko migracija, ponajviše ako one, u europskom kontekstu, dolaze s istoka.

Razmahali su se tako prijetnjama koje podrazumijevaju "nadiruće migracijske valove", "probleme koji će eskalirati",
"nastanak kvartova u koje policija ne ulazi jer su novi stanovnici tamo zaveli vlastiti poredak" i "ugrozu sigurnosti naših građana i nacionalnog identiteta", što je, tvrde, "put koji vodi u nestabilnost i sukobe", a "u konačnici i u nestanak Hrvatske kakvu poznajemo".

Kao "rješenja" zazivaju slanje vojske na državnu granicu, suspenziju azilnog sustava, primjenu sile i protjerivanja, odnosno kršenje domaćeg i međunarodno prava, a sve kako bi se zaustavila "provedba zamjene stanovništva", koncepta koji ne postoji nigdje drugdje doli u glavama sklonima rasističkim teorijama zavjere i na bliskim im društvenim mrežama."

također

"Dragan Primorac, HDZ-ov kandidat za Pantovčak,
iznimno oprezan kad govori o migracijama. Ipak se radi o čovjeku koji je dio radnog vijeka posvetio istraživanju genetskog porijekla Hrvata, iz kojeg je proizašlo da tek četvrtina današnjih hrvatskih muškaraca potječe od takozvanih starih Europljana,
a gotovo polovina, ironije li sudbine, s Bliskog istoka, odakle su migrirali na Jadran.

Centrali HDZ-a bi za početak netko trebao dojaviti da i Europska komisija već godinama Inzistira da se u kontekstu migracija umjesto pojma Ilegalno koristi IRegularno (jer iregularan ulazak u zemlju nije kazneno, već prekršajno djelo)

Pritom je u kontekstu postojećeg sustava kontrole granica, europskog viznog režima i restriktivne migracijske politike iregularni ulazak jedina način na koji većina tzv. državljana trećih zemalja uopće može pristupiti Uniji, skrivajući se u prirodi ili koristeći krijumčarske rute.
Prema procjenama istraživača ispada da devet od deset tražitelja azila na tlo Europe dolazi bez potrebnih viza, a sve da ih i zatraže, s obzirom na situaciju u zemljama njihovog porijekla te činjenicu da brojni izbjegli ne posjeduju ni osnovne dokumente, nemaju gotovo nikakve šanse da ih dobiju. Iregularnim prelascima pokušavaju zaobići i druge stroge procedure, poput spomenute dablinske, e kako jednog dana ne bi završili i u Hrvatskoj."

Socijala

"Da bi strani državljani u Hrvatskoj uopće ostvarili pravo na socijalnu pomoć, oni ovdje moraju imati stalni boravak
i registrirano dugotrajno boravište, odobrenu međunarodnu zaštitu, koju je, kao što smo ranije spomenuli, iznimno teško ostvariti, ili utvrđeni status žrtve trgovanja ljudima.
Prema podacima iz marta 2024. godine koje je objavio portal Mirovina.hr, u Hrvatskoj se ukupno ostvaruje 26.044 prava na zajamčenu minimalnu naknadu, poznatiju kao socijala, koja uključuje 45.916 osoba.
Od toga je 45.769 hrvatskih državljana i - 147- stranaca.
Ukupni iznos zajamčenih minimalnih naknada isplaćen prošlog marta putem Hrvatskog zavoda za socijalni rad tako je,
prema istim podacima, iznosio 5.854.105,92 eura, a jednostavnom računicom dolazimo do mjesečne cifre
od - 127,49 eura po osobi"

"Prije nego što uopće može pomisliti na tu mizeriju, odnosno za vrijeme boravka u prihvatilištu Porin, svaki tražitelj međunarodne zaštite ima pravo na mjesečnu novčanu naknadu koja je s nekadašnjih 100 kuna prilikom prebacivanja na novu nam valutu porasla na cijelih dvadeset eura.
Olakotna je okolnost što je tražiteljima azila u Hrvatskoj u međuvremenu omogućeno pravo na rad u roku od tri mjeseca nakon podnošenja zahtjeva, što većina njih i koristi da bi kako-tako preživjela.
Uz to, pogađate, rade najslabije plaćene poslove – čiste nam ulice, grade stanove i kuće, premeću teške terete, beru voće i povrće za police naših supermarketa i dostavljaju nam hranu dok iz udobnosti zagrijanog doma razmišljamo što si čovjek više uopće može priuštiti s onih 127,49 eura. A tek s dvadeset."..


(bytamaraopačić)


i tako to...zanimljivo
ali evo, treba se informirati

jer strah je produkt neznanja

i meni je ovo skroz predbožićna tema..

pa kad se već pale adventske svijeće
imenom i značenjem
1...nada
2....mir
3...radost i veselje
4. ...ljubav

ajde da budemo ljudi, ako smo već po popisu 78% katolici

Priča - Kata

Katarina je bila mlada djevojka koja je svoju svetost zaslužila u davnini kada se pohotni kralj zaljubio i poželio ju za svoju ženu, premda je već imao svoju.
Ona je ostala mirna u svojoj vjeri i odbila kralja, čak i kada joj je poslao 50 tadašnjih mudraca da je razuvjere.
Katarina je s jednim po jednim razgovarala, a mudraci su na kraju shvatili i prihvatili njeno uvjerenje.

Poniženi kralj ju je tada dao na mučenje na posebne sprave koje je dao za nju načinitiu obliku kotača, ali su mučila pucala i raspadala se kad bi Katarinu na njih stavili.
Tolika joj je bila snaga u vjeri. Bijesan kralj ju je na kraju pogubio odsijecanjem glave, ali sjećanje na nju i njenu snagu živi do danas.
U zahvalnost za njenu vjeru po njeno tijelo su došli anđeli i sami ga položili u zemlju na počinak.

Dan kada se sjećamo sv. Katarine je 25.studenog i jedini je koji pada izvan prosinca (grudena), a označava početak zime. Prethodi i prvi je koji najavljuje početak adventskoga vremena.
Do tada je trebala biti spremljena zimnica i pozavršeni svi poslovi oko kuće, a vrt i voćnjak pripremljen za zimu.
Stoka i konji spremljeni u staje na zimovanje, drva posloženoa za ogrjev, a divlje životinje smirene na zimski san.

Katarinje se smatra ženskim "svetkom" i žene bi toga dana trebale prekinuti s radom oko svojih svakodnevnih poslova vezanih uz izradu, pranje i održavanje pređe i odjeće. Toga dana nije se smjelo šivati, odnosno koristiti iglu, a naročito se izbjegavala uporaba preslice i kolovrata. Ako bi pak netko koristio iglu, onda bi time kokošima "zašio" nesinjak, pa sljedeće proljeće ne bi počele nesti jaja. Okretati kolovrat na katarinje značilo bi zadiranje u sudbinu i zazivanje smrti.

Nakon Sv. Katarine je jedino još preostalo zaštiti sjeme u zemlji do proljeća, a za to se čeka snijeg koji sada može padati.
Stari bi ljudi tada rekli: - Sveta Kata, snijeg na vrata!

Zdenko Basic za PerunBožić


staroslavenska vjerovanja

koliko se raspadneš
kada ti se veza raspadne
kada se prosuju svi oni biseri
i bijeli
i crni
koje smo nosili kao ogrlicu
kojom smo se igrali
dodirivali ih kada nam je bilo neugodno
prebirali ih kada smo bili zamišljeni
grizli ih zubima u trenucima strasti

koje smo uostalom prosipavali kao u onoj latinskoj
jer o biserima je riječ
i onda se te biserne kuglice
rasprše po podu
i izgledaju sasvim umjetno, plastično
i odjednom više nisu dragocjeni
i ne nadaš se da ćeš ih ikada više sakupiti
ali rasuli su se
jer se nit pokidala
i samo čekaju kada ćeš na jednu dvije tri stati
da se opet prospeš
i još malo raspadneš
rasplačeš

listopad '21.,

mene ne probude ptice
odavno su otišle ili pomrle
ne probudi me šum jesenjeg lišća na drvetu
jer grane su im odavno slomljene i djeluju beživotno
budi me zloguka tutnjava iz daljine
a onda slijedi već usvojeno brojanje
jer koliko udara čuješ
toliko ih mora pasti
i nadaš se da su neki promašili, krivo izračunali
svejedno, razbuđuje te u trenu
smrtonosna grmljavina iz blizine
zvuk razbijenog stakla
pad odlomljenog zida
i ne mičeš se, sa poda,
jer čekaš one preostale dvije
već unaprijed izbrojane
i ne dišeš, pokušavaš čuti ima li ili nema krikova i psovke
i zavlada tišina, koja ne umiruje, ne tješi
i dišeš, napokon, al plitko
i znaš da opet, budi te strah...


byMe..16.11.'91. osk

ili je to pak ono zen pitanje
da li se može čuti pljesak jedne ruke
kao i
da li je drvo u prašumi zaista palo, ako ga nitko nije čuo

i koliki je zapravo eho one znane nam - hrvatske šutnje
i jesu li hrvati time onda nehotice spoznali zen?

i tu znamenitu hr šutnju postavili kao nacionalnu vrlinu
jer ovdje se vječito pegla i prepravlja CV
(lat. curriculum vitae)
svakog ko imalo tobož drži do sebe i želi u tom našem društvu nešto i netko biti

pa su godinama neke pitali gdje si bio ‘41.
i da li si i ti mahao maramicom dok je okupator ulazio u gradove
ili si se kasnije ispravljao da si tom ravno ispruženom desnicom pokazivao rast
ovogodišnjeg uroda kukuruza...
a di si bio 45.
bježao u Argentinu, Čile preobučen u ženu (opaticu) ili cvijećem i radošću obasipao oslobodioce
također, koliko je onda bilo “pobratimstva u svemiru” hrvatske politike i svih naših
naroda i narodnosti
malo, dovoljno, jedva, a i to je bilo nešto na silu, ali takav prilagođeni CV , vremenima, i aktualnim politikama
baš dobro izgleda

dakle, svaki čestiti hrvat očito je, ima najmanje dva, ako ne i tri paralelna životopisa
koje po potrebi izvlači, uljepšava i prekraja
sve do danas, dakle kontinuitet, jer to je shvaćeno kao sudba, borba, survival,
kao što ni mjesečevim mijenama nema kraja
jer jedan CV je naravno vrijedio za vrijeme “nenarodnog režima”
i zanemarimo sada to što se plakalo grupno na poljudu, te nedjelje na utakmici i što je mnoštvo
zar zaista po direktivi? ispraćalo plavi vlak u dubokoj tuzi i bremenitoj tišini
ali eh svakome se desi
a u sebi se po naknadnim izjavama veselilo, i doma jer karmine, otvaralo šampanjac, jer je satrap , diktator i genocidni ubojica svega hrvatskoga konačno umro
i idemo dalje, ne u slobodu, već glasno pjevati konačno dozvoljenog juru i bobana u pol glasa
bez sluha, ali volja, jer sloboda
i nastaviti pisati i sricati još jedan CV
za predstojeća burna vremena, nacionalnog jedinstva, ponosa, slobode, neovisnosti
za iduća a istovremeno i prošla, bespuća povijesne zbiljnosti
i umjesto da imamo, što je neumitan tijek vremena, sve manje veterana, mi ih množimo
tako da neke eto prigodno proglašavamo i Počasnim članom Generalskog zbora
jer gle čuda, izlazi opet dokument da je dotični, a pretendent na mjesto idućeg predsjednika Hr
bio u
“pričuvnom sastavu antiterorističke postrojbe PU Splitsko-dalmatinske od 14.1.1991. do 1.7.1991., te od 2.7.1991. do 31.7.1991. godine”
i pazi...”a u dokumentu stoji da isti, (dokument), služi za ostvarivanje povlastica koje imaju branitelji i njihove obitelji.” (izvorindex)
a znamo,
mi kojima sjećanje seže ipak dalje od one legendarne zlatne ribice, i iako očito je opet vlada sveopća sinkopa i “nesjećanje”
ili znakovita, a tako srcu prirasla i draga hrvatskom biću,
umno pragmatična - hrvatska šutnja
da su to oni, koji su bez ikakvog sudskog naloga, provaljivali u tuđe stanove, sve tražeći unutarnje neprijatelje, čak štoviše opasne pogibeljne - snajperiste , u Zagrebu, Splitu, Osijeku itd
na prvi pogled smiješno, a zapravo grozno i horor, jer to su mahom bili paravojni eskadroni za maltretiranje “nepodobnih”, “troprstih” “trofaznih” i potpisnik tog Primorčevog dokumenta bio je Merčep, da onaj Merčep,
i upadalo se u stanove s apsurdnim optužbama, sveopćim maltretiranjem, da bi poslije ladno u ispražnjene uselili sebe i svoje jer
- zauzeto hrvat
i istarga o tome trajala je mjesecima, godinama, da bi rezultat bio da nije pronađen ni jedan, brojkom 0- snajperista
a zašto ja tako grubo, pa kažem - paravojno, pa zato što po službenom Domovinski rat je počeo u ožujku 1991. jer Plitvice...
a dotični pretendent na predsjedničko mjesto, se hvali da je dragovoljac i inzistira da je on u obrani republike HR bio cijelu ‘90.
i to je izjavio na N1 tv.. i dodaje
“ ali tad se nije mogao dobiti status dragovoljca”
dakle, šta ćemo onda, hrabri moji veterani, i svih vaših 1.407 braniteljskih udruga
(izvor:min.uprave registar udruga)
pristati opet šutke, da se neke prima kao počasnog člana u neke tamo generalske zborove, da time što još nije bio ni u statusu dobrovoljca, a provaljivao je u splitske stanove i po izdanoj potvrdi i dokumentu, ima pravo na sve pogodnosti koje imaju branitelji...
jer zadatak i obaveza predsjednika je štititi pravni poredak, provoditi ustav RH
ili ćemo se opet prikloniti hrvatskoj navadi, šutnje i onome - čkomim i najte kaj zameriti !?
pa ćemo i dalje glancati CV, jer zlu netrebalo...

izvor index https://www.index.hr/vijesti/clanak/siri-se-dokument-u-kojem-pise-da-je-pri

morac-branitelj/2613935.aspx

pa opet
https://www.index.hr/vijesti/clanak/kandidat-hdza-za-predsjednika-rh-postao

-pocasni-clan-generalskog-zbora/2613616.aspx

..hhh čitam izjave skroz sretnog ex vjeroučitelja i tamo nekog tipusa koji je potpisao onomad izjavu
(ok ne on) da Neće koalirati al ebga vlast je slast &mast
i sl desničarske tipuse
da je njima drraago jer trump, i jer od sada nema više WOKE spike..ili kak lamataju jezikom kažu oni - woke ideologije ?!:P :P

dakle, ni 5 ni 6 već - "wokeizam"
koji ih svakako već duggo daviii, i nemre se to više trpiti, i da kaj vi velite, gde smo onda mi?

i naravno, ajmo za woke odmah oplesti po svima koji bi se makli od tradicionalnoga, crkvenoga iz 19.stoljeća
i naravno da ga se brka sa "cancelingom" (koji je dio #mee2 pokreta)
al tak to je, kod onih koji kupuju diplome, a ni srednju četverogodišnju nisu završili, njima je to, to..i konačno više netko

jer
" Pojam se pojavio prije više od 100 godina unutar afroameričke populacije koja se borila protiv rasne nejednakosti.
U međuvremenu se termin počeo kolokvijalno koristiti za brojne, potpuno nepovezane, individualne ili grupne inicijative
i rasprave usmjerene na bilo koju temu društvene pravednosti,
no rabe ga uglavnom protivnici tih inicijativa, tako da je zapravo postao podrugljiv označavatelj potencijalno svake inicijative
za društvenu pravednost koja nije po mjeri izrazito konzervativnih desnih nazora.."(D.V.)
jer
"Wokeizam ulazi u vokabular desničara zahvaljujući Trumpu i Trumpovcima, koje se na kraju i on sam odrekao: "
“Ne sviđa mi se termin ‘woke’ jer čujem ‘woke, woke, woke’.
To je samo termin koji se koristi, a pola ga ljudi ne zna definirati, ne znaju što je to”,
rekao je trump
a onda još malo trump.
" Većina onih koji luđački ponavljaju "woke" nema pojma što to zaista znači.


dakle
"Izraz woke, populariziran nakon društvenih pokreta kao što su #Black Lives Matter i #MeToo,
može se definirati kao pokret koji zastupa društvenu i političku svjesnost, posebno oko pitanja društvene pravde.
U svojim začecima, ‘woke’ se koristio kao riječ u afroameričkim zajednicama za označavanje svijesti o nejednakosti.
Izraz je star desetljećima, a njegove rane verzije korištene su još prije 100 godina." (b:B:)

i
"Glavni problem s ‘woke’ terminom jest taj što je postao prazni označitelj, odnosno ne znači ništa konkretno,
osim što predstavlja obilježje kojim se određuje sve što je nije jako konzervativno ili ekstremno desno. "( d.v.)

Pod isti termin i pod istu hrpu se trpa izrazito liberalne pozicije i ideje, zatim progresivne ideje, socijaldemokratske ideje. Primjerice, ‘wokeom’ se iz te pozicije etiketira nekoga tko smatra da je potrebna bolja redistribucija u ekonomiji,
nekoga tko smatra da su nužna razvijenija transseksualna prava ili nekoga tko se zalaže za feminizam." d-v.

al ili nisu u toku..ili ne čitaju neke ozbiljne novine ..pa i na stranjskom jeziku, dakle fali informacija, jer čovjek se uči dok je živ
al , blagosinam sa lijenim umovima

Do not stand at my grave and weep
I am not there, I do not sleep

I am a thousand winds that blow.
I am the diamond glint on snow.
I am the sunlight on ripened grain.
I am the gentle autumn rain.

When you wake in the morning hush,
I am the swift, uplifting rush
Of quiet birds in circling flight.
I am the soft starlight at night.

Do not stand at my grave and weep.
I am not there, I do not sleep.

(Do not stand at my grave and cry.
I am not there, I did not die!)

By Mary Elizabeth Frye

"na današnji dan oslobođen je Split
ponos hrvatske Dalmacije"

tako je izgledala naslovnica izvanrednog izdanja slobodne dalmacije (broj72)

26.listopada 1944.

25.listopada oslobođen je Sinj
26. listopada oslobođen je Split

slava im

poginuli je bio predsjednik Hrvatskog društva za ginekologiju i opstetriciju.
poziciju ravnatelja dobio je na prvoj sjednici Karamarkove vlade 28. siječnja 2016. godine.

Dok nije postao ravnatelj najveće bolnice u Hrvatskoj, vodio je HDZ-ov odbor za zdravstvo i figurirao kao sigurni
budući ministar zdravstva.
No, Most je tada stavio veto na Ćorušića, pa se HDZ-ovac morao zadovoljiti čelnom pozicijom
u najvećem bolničkom centru u zemlji.

Uz covid-19, Ćorušić si je izgradio poziciju mudrog doktora koji je zabrinut zbog okupljanja i necijepljenja.
No, jenjavanjem pandemije, isplivale su i druge stvari.
Ponajprije njegovi iznimno rigidni katolički stavovi.

U fokus javnosti tako je dospio uz slučaj Čavajda.
Mirela Čavajda je žena koja je svoju intimu morala podastrijeti cijeloj Hrvatskoj kako bi joj napokon dozvolili pobaciti,
što joj u Hrvatskoj nisu dopustili iako je beba imala golem tumor zbog kojeg bi ili umrla ili živjela kao biljka

Nakon što su pobačaj dopustili slovenski liječnici, Ćorušić se zapitao "zar u Sloveniji eutanaziraju" te na taj način u određenom smislu stigmatizirao odluku Čavajde. Ćorušić je bio i član povjerenstva koje je odlučivalo o Mireli Čavajdi

Novosti - su prije dvije godine objavile da je Ćorušić 2003. nakon operativnog zahvata na jajniku žene ostavio tupfer, odnosno gazu za upijanje tekućine, koju je zamijetio i izvadio liječnički tim bolnice u Ogulinu 80 dana nakon propusta aktualnog šefa KBC-a Zagreb.

Ćorušić je optužio kolege iz Ogulina da su izmislili priču o izvađenoj gazi

No, KBC Zagreb je sudskim putem platio odštetu toj ženi u iznosu od 137 tisuća kuna.

Radi se i o liječniku koji je ženi 2014. izvadio zdrav jajnik, a ne onaj u kojemu joj je dijagnosticiran tumor. Sve se zataškalo, a priču je donio Nacional u svibnju 2022.

..došlo je do nagodbe i isplaćena je odšteta od 83.000 kuna, koju je, naglasio je, isplatilo Croatia osiguranje, a ne KBC Zagreb

postala je razvidna i priča kako je njega policija 22. rujna 2009. godine, oko 23 sata, odvela u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče, nakon što je u obiteljskoj svađi mahao pištoljem i prijetio da će se ubiti.

Nacional je 24. svibnja 2022. objavio još jedan incident za koji se dotad nije znalo. Naime, prema pisanju Nacionala, Ćorušić je par godina nakon obiteljskog incidenta pijan pucao iz pištolja u zagrebačkom naselju Šestine, gdje ima obiteljsku kuću, a sve je policiji prijavila jedna strana ambasada koja tamo ima rezidenciju..

Ćorušiću se nimalo nije sviđao ni spolni odgoj.

Autore spolnog odgoja prozvao je i pedofilima, a zakon o potpomognutoj oplodnji ubijanjem nedužnih.

Imao je problem i s medicinski potpomognutom oplodnjom.
Više je puta, naime, dao naslutiti da bi kao ministar ponovo zabranio zamrzavanje embrija.
Ante Ćorušić tada je rekao kako novi zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji smatra protunaravnim i usmjerenim protiv očinstva.

Dok se nadao da će postati ministar, Ćorušić je bio oduševljen činjenicom da će četiri vodeća političara u zemlji biti praktični katolici.

Zanimljiva su i Ćorušićeva promišljanja o zdravstvenom osiguranju.
Naime, zalagao se za to da osnovno i dopunsko zdravstveno osiguranje bude obvezno za sve, a da se uvede i privatno osiguranje.
Ćorušić, naime, smatra da ne možemo svi imati jednako pravo na jednaku zdravstvenu uslugu.

"Ista će ostati standardna razina socijalne zaštite za sirotinju", kazao je HDZ-ov ministar. "Ali bolju skrb će imati ljudi koji mogu više platiti", rekao je Ćorušić kada se još nadao da će postati ministar.

Sve je još dodatno pojasnio.

"Ako hoćeš bolji krevet, madrac, pravo izbora doktora i institucije - to moraš dodatno platiti. Svugdje u svijetu je tako",

i tak, detalje imate po svuda
ko želi više znati

a ovo je izvučeno sa indexa

https://www.index.hr/vijesti/clanak/tko-je-bio-ante-corusic/2608701.aspx?in
dex_ref=naslovnica_vijesti_vezane_vijesti_d

rekao je...ne trudite se učiniti ponosnim svoje roditelje
činite ponosnim svoju djecu

ajde da se okanemo onda i one prastare, a meni glupaste i nikad "upaljujuće"
a zapravo kaj ja znam, balkanske,
mucho macho?
fore

- ne jebe lep, nego uporan -

(pardon my french) :)))

mislim, kaj to predstavlja? da bu se mene dalo nagovorit, privoliti jer kaj?
jer ja tobož to nešto/nekoga ne znam prepoznati
i ne znam kaj mi se sviđa?
i ne znam kaj osjećam?

ili da bi mi ipak bilo zabavno? strastveno ? i full napeto ak i kad mi se uvuče u krevet?
taj neki, ne nužno lep, ali uporan
i da ću jednom svakako popustiti, (tom Sivonji) jer sam nesigurna u ono kaj Ja osjećam?
neš mi reć
i kak se to misli?
misli me se patronizirati?
kao. ne znaš tiii, koji sam ja Džek, samo mi daj vremena da me upoznaš i sve bu ti jasno

a ha
jasno bu mi bilo da si bedak i da su ti prodali foru
a ak nastaviš po tom receptu
bil buš još i naporan a onda i dosadan a onda i lagano ljigav i za izbjegavati te

well, treba imati osjećaj za "feeling" i znati da ta fora više nigde a i pitanje je kad je i kod koga opće palila:)))

umorna sam
od svih tih kava, od svih tih susreta
da već ozbiljno sumnjam u sebe
da kakva sam ja to postala
a nestala
jer u svakome gledam i tražim tebe
i naravno da ima lijepih duša,
i naravno da ima masu drugih poklapanja,
i naravno da ima lijepih ljudi
koji bi i dalje bili, a i već jesu - divni
ali im nedostaje ono “nešto”
ili meni nedostaje,
sigurno meni nešto nedostaje
nedostaješ mi ti ili ono nemoguće mi
i nedostaje mi
moja sloboda,
sloboda moje duše
moje odmaknuće od tebe
ono konačno ,
iako opet i opet i opet
u snovima sanjam dobrovoljno zatočeništvo
i grozna i čudna i neshvatljiva je ta riječ
konačno i za zauvijek
iako na nekom jeziku se kaže 4good
a da li je za dobro,
i čije dobro,
moje, tvoje, nečije
ja i dalje tražim tvoju iskru
u nečijim tuđim očima
misija - nemoguće