vještičje kronike

Nedjelja dan bez kraja
i bez budućnosti
jer nedjeljom se duže spava i rasteže se ona
jutarnja kava, pa se dolijeva još jedna
manje snena, lijena

nedjelja miriši u kuhinji
kada zveckaju tanjuri i beštek, i čaše se pune
i pričaju se priče, tihe, nebitne
usputne, nedopričane, nedoslušane, ponavljane
jer već je vrijeme za drijemanje

tada nedjelja prolazi u separiranju
po otomanima, foteljama, pred tv-om, u križaljkama
knjigama započetim, obilježenim stranicama
i vrijeme ide, šulja se, gnijezdi se kao mačka
ipak niko je ne primjećuje

a onda sredinom popodneva sve opet živne
jer pet je, i miris kave pobuđuje, jer zveckaju
tanjurići i žličice, i već je serviran
kolač od maka sa preljevom od čokolade
meni molim bez šlaga, hvala

i taman već oko dnevnika, nedjelja je nestala
više je niko ni ne spominje, a bila je tako
ugodno lijena, ničim prevažnim ispunjena
već sobom i ugodama zaokupljena
i opet nigdje njenog imena, jer sutrašnji dan
sa imenom novog tjedna požurio i već namješta sat

ok ovdje je malo onih kaj su mladi, ili mlađi
većina smo svježi nešto ko rosa u podne, ili onak- rosa? kaj bila je rosa? kada?, gde?
pa može i ova tema

well, čula sam, a onda išla i provjeravati, po netu, jer vele naši ministarski i ostali lumeni
- nemere više da se nazove obiteljskog liječnika/liječnicu
i na govornoj pošti ostavi narudžba za uobičajenu mjesečnu terapiju, isto je i sa mailom
ništa sad da se slika i pošalje nalaz specijaliste, pa da ti ona/on pusti uputnicu,za iduću kontrolu ili lijek,
dakle ni rcp više nemeže
????
već ćemo morati hodočastiti osobno, "na noge",
što je posebno zgodno kad recimo imaš nogu u gipsu, ko što imah ja i onak poprilično gadan lom, za operaciju
al si si i malkoc i sexy ko u tarantino filmu (inglorius bastard's) sa štakom, i ugipsanom nogom sa gips peticom :)
izađeš iz traume
i napisan ti je na papiru idući pregled, eventualno i lijek
l vele po nekim vijestima da ne može, njet, ništa, nada.
i onda sve postaje dodatno zabavno,
jer nemreš u auto, jer gips, noga, nemreš pehaka, jer "preporučena pošteda, noga na povišenom, odmarati"
dakle moram ili taxi ili nekoga cimati da me vozi

jer su lumeni prepametni

"početkom 2026. godine. Ministarstvo zdravstva i dalje potiče digitalizaciju, u praksi se dogodilo sljedeće:
Zabrana telefonskih automata: Pojedine ordinacije su, pozivajući se na odluke Ministarstva, prestale koristiti telefonske automate i klasične pozive za naručivanje recepata i pregleda."
jer
Sigurnost i privatnost: Razlog za ovakve mjere često je zaštita podataka i sprječavanje grešaka u komunikaciji.

"

"Liječnici ne žele raditi nelegalno pa su prisiljeni pacijentima ukidati komunikacijske platforme usprkos činjenici da su se one pokazale brze i učinkovite

Brojne pacijente neugodno je iznenadilo što više ne mogu telefonom od svojih doktora zatražiti recept. Taman su se navikli da putem mobilne aplikacije naruče svoju redovnu terapiju, bilo ostavljajući glasovnu poruku ili slanjem tekstualne, a sada se ta praksa ukida. Posebno teško to pada starijim osobama i onima koji žive udaljenije od ordinacija pa im odlazak liječniku nije jednostavan."

"Anketa provedena među četvrtinom svih obiteljskih liječnika pokazala je da od njih preko 80 posto do sada omogućavalo pacijentima naručivanje lijekova putem govornog automata. Oko 55% njih dnevno je primalo 30-60 poziva, dok je 20% liječnika tim kanalom primalo 60-100 poziva, a sve to riješe u otprilike sat vremena." i bla i bla izvor VL

itd itd https://www.vecernji.hr/vijesti/pacijenti-ljutiti-jer-vise-ne-mogu-recepte-
i-uputnice-naruciti-telefonom-


pa me zanimaju vaša iskustva

jel "patka", jel nekaj istina, jel samo zanimljivo zvuči, jer kao sigurnost, a sve je isto?

jer čitam masa njih, ordinacija više ne želi, jer riskira kazne već je politik...ono - dođite nam, jer "sigurnost"
dakle
itko? neko? nekaj praktičnoga zna? doživio, napravio, vidio

pls podijelite iskustva..kaj se sada Mora ili Treba
(pitam za frendicu) :))

well dorica je, a na tv,u općenito ničeg. na Fb na par stranica bude opća sprdačina ili pohvala, zavisi,
ko vam/im je ok
a ko je za opći smeh,
dolaze u obzir asocijacije, na nekaj prije, loša/dobra izvedba, ili loš/dobar oufit..
ko je plagijator, ko reciklira, ko bi htel biti ko

ili jedno ne paše drugome
ili dobar glas, stas, al pjesma pjesma...uključujući i voditelje.. i sve tak, čega se setite, kaj vam je ili nije
i sve naravski ide "in real time"

pa jeste li zainteresirani? za općenarodnu veselicu..? ovdje na iskrici?
izvolte :)))
nađemo se tu na početku događanja...veli program u 20:15h - htv1

3... 2.. 1..

jer probudio ju je laki dodir nečega
na ramenima i prenula se
i vidjela da posipa nju i krevet laticama ruža
boje duboko crvenog baršuna, jer te voli
a onda se uspravio
i svojim ugodno prigušenim glasom rekao
pogriješio sam, oprosti, opet sam se prepustio
i došao sam tebi, da mi oprostiš, jer nadam se da hoćeš
opet
jer znamo da se volimo, do i onkraj ludila,
uglavnom mojega, i to je neporecivo
a zatim je kleknuo, i doveo je do vrhunca
poljupcima, prstima
i šta će, nemoć, slabost, srce, primila ga je u sebe
i natrag


4myvalentine

na htv,u, reklama za koncert ane bekute...(ha?)
i dio neke njene pjesme
- moje srce, sreću ne krije, evo meni moga bekrije.

(ko da Moram pamtiti)

na rtl,u grašo u reklami pjeva
- ako te pitaju moja ljubavi, jel' nan lipo reci jeee, imamoo na svitu/stolu? svee..

i ajd, spas, jer ovo volim, jer mi je bila lijepa još od prije
- ti amoo,un soldo, ti amooo
In aria, ti amoooo
,by tozzi, umberto

i sad me to fura danima, uđem u kuhinju meni grašo u glavi pjeva
ako te pitaaju ...
pa, mislim grozota
:))

lepo
mnogo lepo
lepo u pičku materinu.
-
-
pročitah negdje "Ljubuški je postao glavni grad Rvacke". stala sam i razmišljam..
i nemrem "učitati", nemrem...

Da bismo razumjeli zašto osjećamo da nikada ne možemo stati,
moramo razumjeti neoliberalizam – ne samo kao ekonomsku politiku, već kao način razmišljanja koji je kolonizirao
svaki aspekt naših života...
Više nismo jednostavno radnici_e koji_e zamjenjuju rad za plaću. Umjesto toga, od nas se očekuje da postanemo “poduzetnici_e samih sebe” –
tretirajući svoja tijela, umove, odnose, pa čak i hobije kao investicije koje moraju konstantno donositi povrat.

-Neoliberalizam nam govori da smo slobodni_e, autonomni_e pojedinci i pojedinke koji_e donose vlastite izbore.
Ali ti “izbori” svi vode u istom smjeru – prema više produktivnosti, više optimizacije, više rada.
Čak i naš odmor postaje rad: moramo “prakticirati brigu o sebi”, “ulagati u svoje mentalno zdravlje”, “optimizirati san”,
putovati, posjetiti restoran koji se nedavno otvorio.
Sve mora služiti cilju da nas učini produktivnijima, konkurentnijima, tržišno prihvatljivijima.

Dok neoliberalizam eksploatira sve, žene eksploatira dvostruko.
Dok se i muškarci i žene suočavaju s neoliberalnim zahtjevom za beskrajnom produktivnošću na poslu, žene također nose ogromni teret neplaćenog kućanskog rada, rada i skrbi koja se krije pod “mentalnim radom “, “emocionalnim radom” ili “kognitivnim radom” kao one koje njeguju i skrbe.

Ovaj emocionalni rad duboko je rodno određen zbog tradicionalne socijalizacije.
Od djetinjstva se djevojčice uče biti njegovateljice, biti sinkronizirane s emocijama drugih, prioritet dati odnosima i harmoniji,
te upravljati vlastitim emocijama kada je tako bolje zbog dobrobiti drugih.
Sigurno ste čule da se djevojčice, žene uči da prešute, pretrpe i ne iskazuju određene emocije.

Ove “ženske” osobine, iako vrijedne, postaju zamka kada se pretvaraju u neplaćeni, podcijenjeni rad koji se od žena jednostavno očekuje da obavljaju. Tako se, ono što se nekada nazivalo “dvostruki teret“, sada je postalo “trostruki teret“ s dodatkom neoliberalnih zahtjeva za konstantnom samooptimizacijom.
itd itd
by (libela.org)

„Poslije 1945. godine židovski su jezikoslovci dugo u hebrejskom jeziku tražili riječ kojom bi
nazvali užas što je zadesio židovski narod.
U živom govornom jeziku Izraelaca takva riječ ne postoji.
Nema je ni u brojnim biblijskim legendama ni u rječitim opisima stvarnih povijesnih događanja koje Biblija bilježi.
Iako povijesni dijelovi Biblije obiluju ratnim strahotama, svakovrsnim nasiljem, ropskim patnjama i jezivim prizorima pustošenja, okrutnosti i strave, bibličari i hebraisti u tim opisima ipak nisu našli riječ adekvatnu onome što se Židovima u Evropi
dešavalo od 1933. do 1945. godine.
Našli su tu riječ tek u nekim apokaliptičkim vizijama starozavjetnih autora koji tom riječi – ŠOA –
opisuju nešto neopisivo, stravični užas kakav se još nikad nije dogodio, ali prijeti da bi se jednom mogao dogoditi.

U sve 24 starozavjetne knjige, između gotovo milijun riječi, riječ ŠOA vjerojatno je najrjeđa i pojavljuje se svega pet puta:
dva puta kod proroka Izaije (10,3 i 47,11),
jednom u knjizi o Jobu (30,3), jednom u psalmima (Psalam 35,8) i jednom kod proroka Sefanije (1,15).
Talmudisti i drugi židovski interpretatori Biblije u srednjem vijeku, u kojem su se židovskom narodu također događala
neizreciva stradanja i patnje, držali su da riječ ŠOA zapravo i nije obična riječ kojoj se može naći adekvatna definicija,
jer podrazumijeva užase još neviđene i neobjašnjive. I ono nekoliko starozavjetnih autora koji su tu riječ upotrijebili bili su svjesni njene neobjašnjivosti,
pa su je redovito dopunjavali sinonimima:
propast, pustoš, pustinja, opustošenje, uništenje, nesreća, zlo, opustjela ruševina, muka i muk, strahota i strava, jeza i užas.

Svaki od tih sinonima podrazumijeva se u riječi ŠOA, ali nijedan ne obuhvaća cjelinu toga pojma, neshvatljivog i neopisivog:

"Zlo će te snaći, nećeš ga presresti, oborit će te nesreća, nećeš je odvratiti, doći će na te propast iznenada, nećeš je predvidjeti."
(Izaija, 47,11)“

(iz knjige Holokaust u Zagrebu , Ivo Goldstein - Slavko Goldstein, u Zagrebu 2001, 3-23.

odlaze sa uznapredovalim gastritisom ...
:))

jedna od mnogih ključanica mogućeg kaosa

onda bi se njihovim stupanjem na greenland koji je ledeni, a nimalo zeleni
automatski urušio, raspao svima znani – nato,
jer je okupirana, uzurpirana zemlja (ravnopravna) članica istog tog saveza
pa bi postala i posve suvišna međudiplomatska prepiska, oštre osude i ostale papirnate,
verbalne ljutnje, protesti, pa i sve moguće najave budućih, strogih i bla sankcija...
jer znani North Atlantic Treaty Organization ima u svom pravilu upisano, da ukoliko
je jedna od država članica napadnuta, kao da su sve napadnute
nešto ko mušketiri svi za jednog, jedan za sve...
i prestao bi mir koji je održavan 75g
pa oni ne bi izgubili/dobili jednu stvar, dobili bi zajedničkog neprijatelja
isto tako Europa bi mogla ugasiti, zatražiti iseljenje ili šta već svih njihovih vojnih baza
na tlu starog kontinenta i ramstein i aviano i onu u britaniji
(iako briti možda odluče drugačije) jer oduvijek su šurovali
posljedično ruši im se plan investicija, utjecaj na srednjem istoku, u africi itd
na kraju bi oni sami sebi ostali izolirani kao otok, doduše vrlo veliki, ali otok
isto tako eu bi mogla opozvati sve žive trgovinske ugovore i eto nevolje za
premoćni $$, pogotovo ako će im se pod hitno zamrznuti pa i naplatiti i svi
živi trgovinski i ostali dugovi, jer ekonomija
a i napokon ovo je eu, mi jesmo njima i važan i bitan trgovački i partner i potrošač
a i nema putovanja, nema “njihovih”aviona, ni njihovih posjeta, kao i to
da mnogi njihovi znanstvenici, obični mali/veliki ljudi postaju
persona non grata, jer se sve ruši kao domino
a ako je pravde nema mundijala, nema olimpijskih igara, a njihovi se sportaši
diskvalificiraju u startu, ko što se činilo drugima, npr rusiji...
uglavnom postali bi bilo gdje nepoželjni, i svi bi im sasvim oprvdano mogli vikati
-(yankee) go home..
jer ode povjerenje koje se nemre sam tak popraviti, jer više nije stvar partnerstva
već predatorstva
zapadni način života ne nestaje, ali oni nisu više dio zapada i svega kaj to uključuje
jer zpravo nemreju niš sa greenlandom, da se nekaj ozbiljno može unovčiti već bi se
unovčilo, i ostaju supersila koja se silno trudi unutar vlastitih i skučenih granica
samu sebe supersilno- pokopati...

e sad, kad bi eu
i da li će eu
niš, uzmimo kokice jer bit će živimo u onoj #da bogda da živio u zanimljivim vremenima


(tak je to kad čitam i svašta slušam i u ljevičarskom salonu debatiram :P)

kaj bi značilo da onaj dio iz pjesme .."ne dirajte mi ravnicu, jer Ja ću se Vratiti"
za danas ko podsjetnik fkt vredi
i niko danas ovdje, ne pjeva, i opće nema slika vodotornja, zastava, nita, nita...
jer kaj
mirna reintegracija nije dovoljno macho, nije to sad nešto bitno, nije to muški
nije dovoljno erektilno, napeto za općenacionalni pa i blogerski svrš

čak ni jedna vlada, republike Hr nije ni jedan dan u godini, odredila da bude jedinstveni - dan oslobođenja
ili - dan slobode
ili kaj već

čudni smo mi svati..

meni ovaj datum drag, štaš

.. jedna ljetna večer, jedna od onih sparnih, ljepljivih
nepoznata, meni, Ona
istovremeno očaravajuća, zanosna, zasjala
tamo baš usred ljetnog plesnog podija
sa divnom haljinom u metrima i metrima tila boje slonovače i svile
obojane makovima, velikim, crvenim
zabljesnula kao najženstvenije biće i
kako se kretala, kako je plesala u crvenim rubin cipelicama
među nama već opijenima milozvučnim ritmovima
jednostavno je uplesala, Ona meni bezimena,
i širila je ruke i vitlala til kao da je božica ritma i beskraja
onakva čarobna, putena sve i sva i sve do pulsnog
otkucaja tog zvjezdanog svemira, koji šuti u tišini
i vjerujem, probudila ga je,
jer cijelo vrijeme je žmirila prema njemu, tom
lapis plavetnom osluškujućem svemiru
i dozivala i prizivala i odašiljala i savijala se, i vrtjela se
vrtjela je i prostor i nas, koji već jesmo bili u vrtnji zvuka, ritma
zanosa
i sve je odjednom imalo smisla, tu jednu ljetnu večer, jednu od onih
sparnih, ljepljivih
----

dakle da se razmemo postoje te neke regule, kaj ne?
blagdani, Isusek, štalica i božićni obed
jer za Božić se jede nekaj kaj zemlju gura, brca iza sebe, dok pernato stvorenje čeprka po njoj,
a za Novu se jede pajcek, jer zemlju, tlo, rivle gubicom napred i u novo, valjda tak to ide
to bi bila ta simbolika, mene su tak učili
no dobro, kako god

bilo to prije, dok mi je obitelj bila prioritet, i dok sam bila u fazi lokal patriotkinje,
jer o tradiciji Horvatzke se uči decu i sve tak, uz pjesme
“radujte se narodi kad čujete glas# i onaj zbunjujući dio sa ...”i Betlemu pristuPljuj”,
haa?!
znam, ne tak, al tak smo svi tada to čuli i čudili se
pa ajmo sad malo zvončići, zvončići i tra la la la laa & rapam pam pam...
i kaj bum, kaj bumo kuhali jer familija, tradicija, pa nikakve francuske ne dolaze u obzir
to se jede uz odojka i za Novo leto
dakle kaj bum, a da sve bude kak se šika, hmmm
patku?!
viš, može, super, patka je malo za promjenu činilo mi se, dobar odabir
okej, prioritet broj jedan - nabavka patke
zvrca se telefonom sve prijatelje kaj u Zagorju i uokolo imaju neki grunt i viksu ili još neki rod,
a gde znaju neku tam furt norogušenu Regicu kaj vzgaja race
domaće, neg kak, one kaj bežiju gegajući se po dvorišću i po voćnjaku i kupaju se u potoku,
ništa sad tu neki galofak, ili umjetni pojačivači rasta skup sa antibioticima,
fala lepa cijepila sam se i svi moji
ili da je patka izbjegla iz sechuana i/ili pekinga, ili da je ne znam kaj, došla iz nedajbok perua,
domaća, naraFski da mora biti domaća
a i jer držimo se one - kupujmo hrvatsko
potpomognimo lokalni opg
dakle, živina mora biti iz nekih povjerljivih izvora, kak i broj telefona kaj se po tiho shera samo među poznatima,
onima provjerenima, bokte reklo bi se treba mi provjerena dealerica ...
iako da, načul je moje zapomaganje i Zvonko, naš obiteljski lovac,
pa me je pital da jel hoću njegov ulov, divlju patku, pa mi je održal i predavanje da kak bum razlikovala mušku od ženske patke
i da je kod nas uobičajena vrsta divlje patke ona neka , gluhara
okeej kaj god, valjda ju je zato i upucal, kaj je gluha, mislim si,
ali u dugoj i naširokoj priči ustanovili smo da je već neko vrijeme, skupa sa drugim ulovom jer njega fakat prati
“dobra kob” ili on nju
uglavnom da je Zvonko, drži u svom zamrzivaču, već neko vreme i da u sebi ta patka ima i kuglice sačme, pa sam bila
fest skeptična, jer khm zubi, skupi aparatići u boji, mostovi, porculan, ugradnja
no rekla sam mu da se svejedno javim ako mi svi drugi izvori povjerljive ponude zakažu,
onak generalno...
dakle, ipak došla patka doma, friško očerupana, 3kile i kusur, jes da se ta primopredaja
da domaće, da friško, da lozinka prepoznavanja, odvijala na dolcu, kod štengi, ali nema veze
ja imam patku, jupiii
usput pobjedonosno držim glavu i nos u zraku, dok obilazim plac, jer vidim da je drugi i dalje traže i
potiho pitaju i “svoju” kumicu i “svog” mesara,
da je’l bu patki bilo i sutra, friških, domaćih, i da bi se oni predbilježili, a neki povjerljivo uz žmiganje vele..ne pitam za cijenu..
pa me malo zelo i neko olfa sažaljenje, jer jadni, oni će po svoju patku morati u neki trgovački centar..brrr,
jer ko zna kolko je puta ta patka zamrzavana, i stara, i proputovala sveta i kontejnera hladnjače i našpricana koječim i ušpricana vodom, jer težina..
dakle, dojdem slavodobitno doma, i svima doma svečano objavim da za obiteljski božićni obed, taa daaa
imamo racu, domaću, frišku, jedva nabavljenu, ali jaaa
dakle ja i priprema patke, konačno smo tu gde smo
skuham si kavicu i sfrčem si škiju, i bacim se na proučavanje gradiva kaj se tiče patke
uzmem bakin recept iz “tekica kuharice”, al sve je umrljano, tinta razlivena, dal od suza,
ili znoja ili mokrih ruku ili hmm ...
no dobro, mislim si, pa nemre biti puno drukčije od piceka, i nije loše započeti je soliti,
i čime?
pa ofcrs himalajskom soli, kaj je već 5o tisuća godina tam, ali na roku upotrebe ove moje
piše da vrijedi još samo do kraja Ove godine, zbunj
ali nema veze, eto krajnji je rok, ne štedi se, solim sa ružičastom soli ejjj bracek moj sa himalajeee, tu domaću patku,
iz Regica uzgojaaa
a onda rukom segnem unutar patke i nađem nešto onako nedefinirano, neke ostatke.
ikkk, kaj to je,
a onda pomislim alkohol, u alkoholu je spas, jer sjetim se
čekaj, to je friško, domaće, ne tretirano, neliječeno, jel to provjereno od salmonele, od
svinjske kuge, od šapa, od parazita, od ptičje gripe...
alkohol, okeejj,
koji alkohol imamo na zalihi, onaj medicinski je pri dnu, nebu dost,
ooo imamo šljivu slavonsku, kaj nam ju je Vlado poslal, e može,
gucnem je za hrabrost, a i da smirim želudac jer druljam po sirovoj utrobi,
po veterinarski neprovjerenom mesu, bez onih a sada fancy crnih rukavica,
a i malo mi se sve to gadi
i skužim da to nije gvalja nečega nedefiniranog u sukrvici,
već su to vrat, jetra, plućica? i srce
al kaj s tim?
za leber noklice za pileću juhicu znam, al kaj, postoji juha od patke, zbiljaM?
al možda bu to htela susjedova mačka? kuhano?pečeno? sirovo?
sutra ću o tome misliti...to sada svakako ide u još jednu vrećicu, ma dve je bolje i u zamrzivač
jer pa neću valjda real free&organic, sa cvijetne livade kod voćnjaka u zagorju našemu uzgojeno, bacati
rezervne dijelove prave domaće race, pa da opet bude suza za zagorske brege...
kaj god, ja sam za održivi razvoj, odrast i sve tak...
svejedno, malo malo pa perem ruke u poluvrućoj vodi i zapravo furim se,
i kao završni touch, jer ziher je ziher, dodatno ih protrljam onom brljom,
a malo i u sebe, jer božemeprosti, vsaki vrag se sada uokolo koti, dezinfekcija rulz...
uglavnom, da, patka
treba mi i protvon, onaj sa poklopcem, jer znalci kažu da je prije polu skuhaju, na pari
ili samo poklope, pa poslije sat vremena otklope, jer korica zlaćana i hm,
i ok,
al ima i to neko pitanje oko kojega svi nešto drame
da su prsa u patke uvek valjda presuha, pa tu idu i savjeti za špikanje špekom, mazanje putrom, al rekli smo perad,
ništa špek, kaj je meni dodatni zbunj
dakle moram ga, taj protvan iskopati ispod gomile ostalog suđa, pošteno oprati, i dezinficirati ? i njega i sebe,
uglavnom šta ima veze , čin čin, ne škodi,
a i slavimo rođendan, kaj ne?
okej, ne smeta ni još jedna kavica, da se dođe k sebi od dezinfekcije, da se prestane misliti
o svim tim zoonozama,
i da se patka stavi peći, sa glavicom luka, jel smeta i mandarina?
jer valjda ak se nekaj zove i pekinška/mandarinska, ima veze sa mandarinama?
ništa one sa Vange, im li ih još? valjda bu ona neretvanska dovoljno dobra,
stavljam oboje, nebu smetalo, valjda
je, a kaj sa masnoćom, svinjska mast? obično ulje? uz malo vode? pive?
ma neee, lukava sam ja, treba mi echte pačja mast, od drugog također “provjerenog” dobavljača,
po mogućnosti iz iste županije, jer tooo je prava stvar,
djelujmo lokalno mislimo globalno, jer pačja mast,
tooo je tek nekaj posebnoga, griznite se za rit vi proizvođači extra virgine oliveOil,
to ta pačja mast je tek The prava stvar, jer liječi bez ebemti koljeno, pluća, kataraktu, uglavnom sve gde se namaže,
nemreš fulat, zdrav si dok veliš kvak kvak ili izrecitiraš pačju školu,
pa uz još jedan guc rakijice, koja sad već klizi, bez onog neugodnog stepavanja, dodaje se jedna/dve,
ma nek bude tri za sreću, velike žlice pačje masti, može ipak i još malkoc vode,
ali i čašica vina, tak veli recept,
jer rakijicu i dalje trebam, žifili vi meni...
pa dok je patka super spremna i već u pećnici, sa apsolutno svim nužnim max prirodnim i pripadajućim dodacima,
jer inače to nije to, pa je kao žrtva pala i ona sveta kadulja sa Hvara
razmišljam uz kavicu i mmm još jednu malu rakijicu, da li da od papira izrezuckam i napravim i one ukrase za njene batačiće,
ali i dalje provjeravam na međumrežju još pokoji savjet i na kulinarici i kod raznih chefova michelin zvjezdicom ovjenčanih majstora, i skužim
uh bokte sad je već više od sat vremena prošlo, moram je već otklopiti, jer zlaćana korica, podlijevati po prsima,
jer prsa su Uvijek kod patke suhaaa,
kaj je tobož neoprostivo za nekog wannabe gurmana
a i jer ne škodi ni rasječena jabuka ko zadnji štih, jer tak veli tamo neki glavni pobjednik
iz večere za5,
uglavnom ustanem i idem sve to proveriti,
i konačno skužim da bi trebala i tu fcking pećnicu ipak uključiti, pa bumo tek onda vidli,
kad i kaj bumo jeli...
-
(recyclingfeatzriledonna)

i sutra će svanuti Sunce i biti će još jedan dan

čuj Mitzi, pa sve u onoj priči izbjegavanje predblagdanskog ludila,
ja ti lepo velim, ja ću ovaj puta stvarno skromno, meni ti je to živi užas, i stres
ljudi su ponoreli, skroz
i taj opći konzumerizam i potrošnja, to ti je čisto pretjerivanje
jer to nije u duhu ljubavi i kršćanstva i skromnosti, pa to pak stalno ponavljaju
ali khm, meni ti se čini da tu neko fest laže ili pak svi lažeju
pa kaj ne, pa furt kad ih novinari na cesti pitaju, da će oni to skromno
i samo malo bolji ručak i kolač, a i sindikalisti vele da je košarica otišla za najmanje
tri puta gore i to jezuškristuš od prošle ...
a onda im taj malo bolji ručak bude purica od cca 6 kila, vajngla francuske,
a ni sarme cca dvadesetak komada skroz fino zrolane, sa špekom i rebricama, da im ne usfali,
kak je onaj neki rekal u reportaži
a ja sam pak nama kupila patku, od svoje kumice, i mlince,
je, istina i ja bum sarmu, al to za posle, to mi može stajati, jer pa nemrem samo osam
sarmi sfrkati, ne? to mi onda nema ni smisla, ni započinjati
pa vele pet i više vrsti suhih kolača, jer tradicija, kaj da su svi porijeklom slavonci,
a i orahi su poskupeli, pa vele slaba godina bila za orehe
al nemrem ja bez vanili kiflica i šapa i keksa na mašinu, a i Dragec veli da ni londoneri
nemreju izostati, kak ni žarbo šnite, čupavci pod obavezno,
i makar ona biskvit rolada sa kremom,
a i koja torta, onak, mala,
pa rođendan se slavi, kaj ne?
baklava se podrazumijeva, kak misliš da bi bez baklave ja u Novu,
al ja bum si je ovoga puta složila u onaj skroz mali protvon, i pol bum zasladila sladilom,
nesmemo ni Dragec ni ja više niš preveč cukreno...
ali da, skromno mi to budemo, i Badnjak, i Božić i Novu, jer čuj sve je stvarno jako skupo,
i zbiljam nisu normalni sa tim cijenama, a sve tobož domaće, i mrkva i špinat,
pa gde im sada raste špinat, a i čuj mrzlo je, kupim ga na placu od nekog opegeovca i kaj,
donesem ga doma i sparušen mi je, dok dojdem do kuhinje, pa kaj si oni misliju,
od kud nam tolki nofci
jedva sve račune poplaćamo, grijanje me dođe, nemrem ni pomisliti
i nebu se to niš povlačilo okolo, bez brige, ak se fino stavi u metalnu kutiju,
i u foliju, i u špajzu, bu to lepo duralo
pa bu bilo i za Novu, keskih ne, onda samo malo koja kilica pajceka i još jednu rundicu
francuske i bog te veseli,
a si vidla kak se po dućanima vuku po dvoja krcata kolica, a svi dućani
lepo im na vratima piše obavijest, rade svaki dan, makar skraćeno, do 15h
i kak makar te blagajnice sirote, ne ostave doma za badnjak, pa i one bi si nekaj
pripremile, spremile,
also velim Dragecu, kaj će svima njima sfaliti, čega to točno neće biti, a da ne stigneju
zadnji čas kupiti, je pa kad već delaju, logično kaj ne..
ne, ja ti lepo velim, ljudi su čist ponoreli, ko da sutra nema,
ja bum nama sad za post samo paštetu riblju, i koju šniticu lososa uz
tjesteninu s brokulom i bok, post je, molim lepo...
jer nedam im tolko love za bakalara, pa ko bu to namakal, u čemu, pa tukal,
Drageca ionak muči onaj karpalni lakat, tunel, kak se već to zove,
pa ni tenis igral već pet i više let, pa kak sad, ni meni to baš jasno...
ali znaš Drageca, on ti je uvek bil empfindlich
pa i kaj, a da se nemre skoknuti i kupiti, ako se baš mora imati i taj panettone,
iako ja si još razmišljam dal bi nam napravila bischofsbrott da imamo do Nove
ili ne, bum vidla..
al znaš kaj bum ti u poverenju rekla,
nisam se ništ ja ove dane ubijala od posla, kaj god, rekla sam sama sebi
Sofija, bogme ne buš ove godine, al da znaš Mitzi, da me je počela hvatati migrena
ali sam si popila tablete, poslal mi je neke posebne Karlo iz Londona,
tak da sam samo oprala prozore i forange, pobrisala prašinu, oprala sav kristal i onaj
fini od kobalta servis za dvanaest osoba, još od bake, al ne bum ga sada vadila opet,
imamo druge sasvim lepe tanjure, Dragec mi ih je donesel dok je bil u Češkoj,
joj kak je to onda bilo jeftino, ma velim ti skoro za badaf, a pogle sada,
a i kaj da mi se nekaj od toga velikog servisa razbije,
kaj sam pak onda
ionak sam rekla deci, da se to čuva za njih, i da bu oni to sve lepo naslijedili da si imaju,
baš tak, za specijalne dane i prilike, Božić, Uskrs, ko i onaj velki laneni izvezeni svečani stolnjak,
za velki stol, kaj pokraj ideju i one izvezene salvete, od omame...
ja bum sad bijeli damastni sa salvetama
ha čuj, morala sam si ipak zribati i one fuge, stvarno su bile već sive, pa sam usput malo i
pomakla mašinu u kupaoni, ne bi čovek veroval kaj se iza toga sve navleče,
ali znaš da ja nisam za apoteku, pa ljudi ovde zaboga žive, idu mi na živce ti stanovi kaj su
tak sterilni, ko za žurnal,
al sam prešla sa pjenom i po tepihima, da živnu boje na tim perzijanerima, zglancala parkete,
sreća da je namještaj kožni, pa sam ga samo premazala sa kremom,
ali da znaš da mi je dve večeri za redom
Dragec bogme moral umasirati onaj deep heat, a i brufeni su mi pomogli
i lepo ti velim, niš posebnoga, ničeg preveč, skromno to budemo mi, ko i inače
samo ja i Dragec, i dođe morti njegova sestra, i pozvali bumo suseda, siroti je friško udovac,
pa da ne bude sam na Božić,
al ovo, kaj okolo i po placu i po dućanima navlačiju i kolko toga, ja ti velim nisu normalni
ko da su pobegli od gladi i nikad si nisu nekaj poštenoga pojeli ili priuštili...
a suseda mi veli, znaš ona malo čudna, da je sirota krivo stala kad se je spuštala sa lojtri,
kad je brisala prašinu sa vrha regala, pa sad ima nogu u langeti i otišla je kod sestre, u Zagorje,
jer niš sad više nemre, ko da ju je neki vrag teral da se na lojtre penje, u tim letima...
hjoj Mitzi moja, pa jel ti vidiš kaj se z ljudima događa, mora se biti oprezan, vrag ne spava...
ma naravno da mi je Dragec to sve počistil, je pa kaj, da se ja pentram gore, pa nema šanse,
i do lustera, nikak, pa smo ustanovili da bumo mi drukčije, on je celo vreme bil gore na lojtrama,
i skidal mi je jednu po jednu kristalnu suzicu dole, ja sam je prala, zglancala i onda je njemu gore dodavala,
za to vreme je on glancal mesingane dijelove, i za jedno popodne smo bili sa tim fertig,
za čas, i sad da ga vidiš kak je lepi i kak blešći
velim ti, opće niš nisam pretjerivala, a i napokon znaš kak se veli
kaj se Isus ni rodil u štalici, e pa nek se oseća ko doma...

*(reciklirano)

"Teret suvereniteta: Zašto mrzimo one koji nam govore istinu?
Dietrich Bonhoeffer nas je iz svoje zatvorske ćelije upozorio da je glupost opasnija od zla,
jer se protiv gluposti ne možemo boriti argumentima.
No, ako spojimo njegovu teoriju sa suvremenom znanošću i političkom realnošću demokracije,
dolazimo do još neugodnije istine.
Nije problem samo u tome što je ljudski mozak "ožičen" za plemensku pripadnost.
Problem je u tome što smo mi, kao narod, zaboravili svoju temeljnu ulogu:
-mi smo vladari koji su prestali tražiti istinu jer nam je draže laskanje.

Demokracija i odgovornost vladara
U demokraciji ne vladaju elite, niti parlament.
To su samo privremeni upravitelji kojima smo delegirali zadatke.
Stvarni suveren, vrhovni vladar, je narod.
Povijest nas uči da je odgovoran vladar onaj koji na dvoru ne želi laskavce, već savjetnike koji će mu bez uljepšavanja reći kakvo je stanje u kraljevstvu,
dolaze li neprijatelji ili glad.
Loš vladar okružuje se ljudima koji mu govore da je najpametniji i da je sve u redu, dok se kraljevstvo raspada.

Danas se ponašamo kao loši vladari.
Žalimo se da nas mediji lažu, a zaboravljamo tržišnu logiku: mediji su se odvojili od istine onog trena
kada su shvatili da narod (njihov kupac) radije plaća za potvrdu vlastitih predrasuda nego za suhoparnu istinu.
Nije primarni grijeh medija što lažu; primarni grijeh naroda je što nagrađuje laž.
Narod koji želi biti dobar vladar ima dužnost financirati i podržavati one izvore koji mu donose točne informacije,
ma koliko one bile neugodne.

Zamka "Kupac je uvijek u pravu"
Živimo u doba konzumerističkog kapitalizma gdje nam svi – od prodavača cipela do političara i influencera – ponavljaju mantru: "Vi ste u pravu. Vi ste pametni. Vi zaslužujete najbolje."

Ova kultura laskanja stvorila je smrtonosnu anomaliju u našem odnosu prema stvarnosti.
Kada znanstvenik ili liječnik izađe pred javnost s kompleksnim podacima koji zahtijevaju žrtvu ili promjenu ponašanja,
mi reagiramo bijesom.
Zašto? Zato što nam taj stručnjak ne "prodaje" proizvod. On nam ne laska.

Nije posao npr liječnika da bude PR stručnjak koji će istinu zamotati u celofan.
Posao je javnosti – ako želi biti odgovoran suveren – da prepozna istinu čak i kad je gorka.
Očekivati da nas se "animira" da bismo prihvatili činjenice je djetinjasto abdiciranje od odgovornosti.

Paradoks muljatora: Tko nam govori da smo pametni?
Ovdje dolazimo do "karike koja nedostaje" u razumijevanju Bonhoefferove gluposti.
Kako prepoznati tko nam želi dobro, a tko nas manipulira?
Muljator će vam uvijek reći da ste pametni, da ste "progledali", da ste posebni jer ne vjerujete "službenoj priči".
On hrani vaš ego kako bi vam prodao svoju ideologiju ili proizvod.

Prijatelj istine (bilo da je to pravi znanstvenik, novinar ili filozof) često će vam reći da ste u krivu.
Reći će vam da ne znate dovoljno. Učinit će da se osjećate "glupo" ili neadekvatno jer vam ruši iluzije.

Mi se ljutimo na glasnike istine jer nam kvare ugodu neznanja. Ali ta ljutnja je upravo dokaz naše "funkcionalne gluposti". Odbacujemo onoga tko nas ne tretira kao kupca, već kao odraslu osobu.

Franklov obrat: Čuvari vlastitog logora
Viktor Frankl nas je naučio da čovjeku, čak i u koncentracijskom logoru, nitko ne može oduzeti posljednju slobodu:
-slobodu da odabere svoj stav prema patnji. No, u demokratskom društvu, primjena te mudrosti dobiva mračniji, ali i oslobađajući obrat.
Mi nismo samo zatvorenici sustava kojeg su nametnule neke "zločeste elite".
Mi smo ujedno i čuvari logora. Mi smo ti koji drže ključeve. Žice i ograde su satkane od našeg pristanka na laži,
od naše lijenosti da provjerimo izvore, od naše potrebe da budemo u pravu umjesto da budemo informirani.

Biti "narod" ne znači biti bespomoćna masa.
To znači imati moć. Imamo slobodu – baš kao što Frankl kaže – reagirati ispravno.
Imamo slobodu da, kada nam netko "strese istinu u lice", ne reagiramo uvrijeđenošću ega,
već pitanjem: "Je li ovo točno?"
Ako je točno, naša je dužnost – kao vladara ovog društva – da srušimo ogradu, prerežemo žicu i oslobodimo se iluzija
koje nas drže u pokornosti.
Najveći čin patriotizma i građanske odgovornosti danas nije mahanje zastavom,
već spremnost da priznamo: "Bio sam u krivu, lagali su mi oni koji su mi govorili da sam pametan,
a istinu su govorili oni na koje sam bio ljut."
To je trenutak kada prestaje "funkcionalna glupost" i počinje stvarna sloboda"
bysasaC