Mic, mic...

Prvi put sam se nakon dugo vremena, probudila bistre glave i jasnih misli, ne još jasnih osjećaja, ali i to se mijenja.

Primijetila sam da je svaki dan različit, tako da ima šanse. Nije sve tako crno kako je jučer izgledalo. A dokaz je da pišem. Štagod pišem, ali pišem, imam potrebu za komunikacijom, što je dobro.

On i dalje piše, kao sinoć, vrijeđa, ponižava, koristi sve svoje narcisističke metode, samo ja to sada znam. Nažalost. A cijeli život sam provela u blaženom neznanju.

Ali odlučila sam da njegove emailove stavljam u poseban File s njegovim imenom, tako da mi se ne povlači stalno ispred očiju. Još nisam došla u fazu da ne čitam svu tu salatu riječi, uvreda, poniženja i svega čime se služi, ne bi li me povrijedio, ali svaki e mail preselim tamo i ako baš želim čitati, moram se malo potruditi da dođem do njega. A nadam se da neću.

Osim kad me uhvati šiza i počnem analizirati stvari, ali i tu ima lijeka. Nađem nešto što će me zaokupirati više. Neki put i neki put pomogne, a neki put i ne.

Narcisi nikada ne ostavljaju svoje žrtve, odnosno, vrlo rijetko. Na želim se nazivati žrtvom, ali mislim da sam mu to bila već tri godine. Ja sam jedna od tih koja je pogodna za narcisa.

Zaljubljena (ne više), više opsjednuta, opčinjena, starija, prijemčiva, anksiozna, slaba na njega.

Kažu da je veza s narcisom (kao) ovisnost o drogi.
Kemijska i psihološka ovisnost trigerira sve iste hormone i teško se skidaš s nje.
Pomaže kad shvatiš o čemu se radi, ali da je lako...nije.

Kažu, došlo je u modu, haha.
Kakva moda, to je oduvijek postojalo, samo nismo imali ime za to!

Kad sam započinjala pisati, imala sam velike riječi na umu, ali riječi pomalo evaporiraju, snaga me napušta. Hajde, nije se ni Rim preko noći sagradio, pa tako neću ni ja preko noći ozdraviti, ali doći će jedna noć, nakon koje ću se probuditi i shvatiti da me vise ne boli.

Živim za to jutro.


* Disclaimer: Hrvatski mi je još uvijek prvi i materinji jezik, ali ne živim s njim svakodnevno od 1988.

Evo, opet sam dobila jedan otrovni email, ovog časa, odmah sam ga sakrila od sebe same, možda ću ga pročitati kasnije, ne želim si kvariti raspoloženje. Svugdje je blokiran, ali na emailu nije. Vjerojatno pogreška, ali i to ćemo s vremenom riješiti. naravno, ne odgovaram na to njegovo smeće od riječi.

Pročitala sam...da, uvijek ista meta, isto rastojanje, kak' bi ovi ove rekli, garbiđ...

Pokušala sam staviti neku sličku na Blog...pa nemrem naći niti jednu poštenu sliku, sve samo screeshotovi, dokazi, materijali, emailovi, izvadci...na šta mi se sveo život, sad kad bi trebala uživati u starosti, fizički zdrava, lijepa i prpošna...je da, ne ide to baš tako

Najjače mi je kad se probudim, pijem kavu u krevetu, čituckam, smognem snagu, donesem odluke, osnažim i odem pod tuš i...onemoćam...vratim se u krevet i odlučim da se neću micati cijeli dan, ukokunit ću se i pokušati preživjeti dan...naravno i izgubiti dan, sad kad su toliko dragocjeni ti dani, pred kraj života, ja ih preživljavam...

Najgore je to da točno znam krug, napadanje, uvrede, pa onda zašto i kako, onda, mi smo predodređeni jednoi za drugo, volim te (nema on pojma šta je ljubav), ako nema reakcije od mene, onda još malo prijetnji, pa red ljubavi...zlo mi je, točno znam šta slijedi...i mislim si, ne dira me...onda me ipak dirne...to se zove Hoovering, po usisavaču, kad te pokuša opet usisati u tu bolesnu vezu...

Da se razumijemo, bilo je prekrasnih trenutaka, naročito u početku, što se opet stručno zove Love bombing, da postala sam stručnjakinja u vezi s tom naukom, nikad nisam željela tu titulu, ali nametnulo se, hoćeš-nećeš...

bok đusi! kužim o čemu pišeš. jednom sam čitala da je odvikavanje od ljubavnih sadržaja jednako bolno kao i odvikavanje od droge, alkohola i sl. mozak proizvodi jednake dopamine kod manje više svih osjećaja, pa funkcioniranje užitka i nagrade funkcionira isto. tako je i s emocijama, žudimo za nečim što smo iskusili i to nam stvara ovisnost a onda kad to izostane, patimo. i to traje, ali ne vječno. nažalost, čovjek nije neka snaga i nije se lako boriti sa bilo kojom ovisnošću, pa i s ovisnosti o ljubavi! ljubav je taj divan osjećaj i nerado ju puštamo. ali, ako nam ona donosi više boli i patnje, trebamo je se okanit. i dobro to činiš, samo treba puno vremena, strpljenja i radu na sebi. imaš dosta tih samopomoći na netu (izvrsnat je onaj sathguru) i tako dan za danom, slušajući, sugerirajući sama sebi..bit će bolje. a i ovo pisanje ti je potrebno, dobro je da sam sa sobom izgovaraš na glas ono što te muči. jer, uglavnom nemamo kome ili ne želimo biti tako otvoreni i prostrti se. blog je meni uvijek bio dobro mjesto...malo koga poznajem, a ionako me baš boli briga što tko misli (nije mi svejedno)! dakle, udri po ovisnosti...i stvori prostor za novu (haha), bolju, ljepšu...iako je sva sreća što je svaka slijedeća tiša, manja i rekla bih podnošljivija...ipak naš mozak nešto nauči iz iskustva! doći će to jutro, kad tad. a glede tvog hr jezika, ti si i nakon toliko godina tuđine pismenija od većine ovdje i na blogu i u HR!

'ola Đus
:))*

istresi to iz sebe, imaš moju veliku podršku..mora to izaći, kada mora
jer ovo je mjesto i za to, i za takve priče, zašto ne?

za drugima upozorenje. što je moguće kada se zanemaruju tzv "crvene zastavicea"

kada početak bude ludo nezaboravno iskustvo, kada si čitate misli i znate šta će koji reći, a onda to mic po mic
prijeđe iz ludog, u ludovnje...

jer nisi jedina, koliko god se o tome ne priča..na javno, a ima toga, naravno da ima.

Bok Sara,
hvala na komentaru.
Što se tiče samopomoći, možeš si misliti da sam probala sve, baš sve da si pomognem...i to je proces.
Mora se proći.
Nekom treba duže, nekom kraće. Netko je rođena podloga za nezdravo, netko ima druge okolnosti koje ne pomažu, kao godine i karakter.
Odmah ispočetka, nisam se pitala, mada mi je nakon jedno šest mjeseci postalo jasno da ja ne razumijem to kako taj čovjek funkcionira.
Tada sam prvi put osjetila degradaciju, početak kažnjavanja i ponižavanja, iako se nakon toga opet vrati onaj divan čovjek kojeg sam zavoljela, ali tak krug događanja je sve manji i manji, i razmak između ljubavi i mržnje postaje isto tako kraći i kraći.

Kada to započne, počneš se pitati, što nije u redu, jesam li ja negdje pogriješila, počneš se raspitivati okolo, boguhvala, ima materijala i shvatiš nakon kratkog vremena, ja nisam narcis - on je. Ja nisam ništa skrivila - on je.

Nisu narcisi likovi koji ti se ne sviđaju, koji ti naprave nešto što ti nije po volji ili tu i tamo nešto zeznu. Ma kakvi.
Narcisi se ponašaju po ustaljenoj špranci, kao da ih je netko oblikovao, sve na svijetu, istom modlom za kolačiće.
Identično!

I čitam i gledam na YouTubu, u FB grupama za samopomoć i čini se kao da te žene opisuju istog čovjeka u Americi, Hrvatskoj, Škotskoj, Australiji. Svi imaju iste oblike ponašanja.

Počinju s Love bombing, kad te idealizira, ljubim te, obožavam te, divna si, mi smo rođeni jedno za drugo, neki obećavaju brak, zaruke, ma svašta, da bi nakon nekog vremena to postalo: glupa si, ti to ne razumiješ, ja sve znam najbolje, slušaj me kad ti govorim, sve se događa, jer me nisi slušala.
To je tzv. faza Devaluacije.
Tu se događaju strašne stvari, jer ne možeš shvatiti da je osoba, koja te je donedavno uzdizala u zvijezde, odjednom okrenula smjer za 180 stupnjeva. Sve što je do tada bilo prekrasno, sada je grozno. On ili ona u to ubace po koji love bombing, tek toliko da ne prekineš s njim, i onda ponovo, satima diskusije, slušaj me, nisi me slušala, sad ću ponoviti od riječi do riječi, dvaput, triput i pitaš se, zašto ja to trpim...poneki put i zaklopim slušalicu.

Treća faza je Odbacivanje.

Često prekine s tobom, samo privremeno, iako se meni srce lomilo, jer je izgledalo definitivno, stvarno, plakala sam, postala anksioznija...i tako preko 20 puta.

Odbacivanje ne mora izvršiti on, on ti život napravi paklom, tako da ti prekidaš i zapravo učiniš ono što je njemu bila namjera.
On ostaje svetac, jer ti si s njim prekinula. Da, zaboravila, u sve to ubacuje bližu i daljnju okolinu, njegovu i moju. Tzv. Flying monkeys.

Kad ovako čitam, čudim se, tko to može trpiti, ali za sve je potrebno dvoje, onaj koji tlači i onaj kojega se tlači.
Tu je i faktor Trauma Bonding, neka vrsta Stockholm sindroma.

Neki put ima u pripremi drugu i osobu, ima tu još dosta faktora, ovo je jako pojednostavljeno, tu se može umiješati i fizičko zlostavljanje.
Znam samo jedno, da onaj tko to nije prošao, ne može to niti zamisliti.

Onaj tko to nije prošao uvijek kaže, ostavi ga, bježi, spasavaj se, i to je odličan savjet....samo kako?

U svoju odbranu, ja sam 77 godina stara, nemam neki život, sama sam, djeca daleko slabo zainteresirana, a mene život još zanima...u zadnje vrijeme manje. Dakle, idealna sam osoba.

i sve ostalo ti je Sara zapravo rekla...

dok je god tebi ugodno, dok je god tebi terapeutski, piši

ili ovdje ili negdje ili u tekicu

(jer tekicu nakon što je ispuniš do zadnje stranice možeš fino fizički spaliti :DDD) i to isto jest poprilično oslobđajuće...,
sam da znaš :)))

s vremenom ćeš doći i do brisanja...onih ružnih, loših poruka, ostaviti ćeš lijepe, onda ćeš i među tim lijepim napraviti selekciju....i dio tih lijepih brisati i sortirati... onda će i to otići tamo negdje u povijest...

kužim, grozno je. jer je
al ide, dan po dan

hjoj Đus hjoj :(((

l dobro je da tražiš, slušaš suport grupe...da to je to, uglavnom, varijacija sim tam, ali da

'bemu

Hej Donna, da, hvala ti, to je to, trebalo bi razgovarati...pomaže.
Ipak mislim da te ništa ne može pripremiti na to što dolazi. Jedino sam moraš skužiti da nešto nije u redu. A tu su onda dostupne informacije i to je dobro.

Ja sam odrasla u porodici u kojoj nas je otac fizički zlostavljao, tukao, vikao, ustvari sad znam da je bio teški narcis i psihopata i na neki način taj strah, anksioznost i općenito osjećaj, poznat mi je.

Neugodno je, ali nije ništa što već nisam osjetila. I čudim se sama sebi kako sam prošla kroz život poprilično dobro, kao skijaš koji ne zna skijati, ali stigne do dole živ i zdrav.

Jedan od prvih šokova je bio kada sam svoje poruke s Messengera našla da si ostali čitaju, moje privatne poruke i emailove.
Pa tko to želi? To je on započeo, toksični vrlog, toksičnog ponašanja. Meni to nikad ne bi palo napamet.
Ili pričati o našoj vezi okolo i tražiti mišljenje od drugih, tko je u pravu, a tko nije...
E, to mi je stvorilo dodatnu anksioznost.
Nakon toga je ubacio, tj. ubacila se i treća osoba između nas.
To je tzv. Trijangulacija, može biti romantičnog tipa ili netko od prijatelja, kad te uspoređuje s njima, vidi kako ta i ta to radi dobro, ti nikad nećeš biti takva ili tog tipa.

Počneš se natjecati, počinješ raditi točno što on želi i treba vremena da prozreš igru. Ja sam još u istom điru, ma gdje se ja mogu uspoređivati s 18-godišnjakinjom. I ne želim.

I možda je sve to priča, ali ja sam u toj priči glavni akter, glavna glumica, jer to je moja priča i stalo mi je.

ofcrs

pa jedna od taktika je..." ona je loša, ja sam super, vidi je šta mi radi, zar nije ona ludača "
i onda ga se žali...

beži...beži od toga

i čestitaj si dan po dan. što nisi..ovo ili ono, što si se othrvala, sebe sada moraš ojačati...

...bilo mi je stalo...s vremenom ti postaje sve manje i manje stalo, nekako oguglaš, više te ništa ne može raniti, ali s obzirom da se ne viđamo svaki dan, nije niti bitno...kao, osamljena sam, barem imam društvo...

Jako sam bila zabrinuta, jer se danas često govori o scammerima, da možda to nije slučaj, ali ne...nikada ništa od mene materijalno nije tražio, a niti dobio. Što ne znači da ti narcisi nisu Scammeri, oni nam scamiraju osjećaje, dušu, ubiju nas.

Ja jesam verbalno zlostavljana žena, a razumijem i one koje su fizički zlostavljane. I ne predbacujem im kad ostaju, naročito kad imaju djecu i nemaju svoje prihode.
A kada na kraju odu, tj. pobjegnu s djecom, narcis ih tuži što su napustile obitelj. Ali danas se ima malo više razumijevanja i za te okolnosti, iako verbalno zlostavljanje je teško dokazati. Ako nemaš modrice, ne postoji.

Od verbalnog zlostavljanja i fizičkog zlostavljanja je mali korak.
kada te nije taknuo, ali ti se unosi u lice i iz svog glasa viče, FUCK OFF, ili nešto slično.
Ja bih svakome dala savjet već na početku, bježi!

Danas mi je došlo, do sada nisam imala volje niti otvoriti usta, a kamoli reći ovo, ponekom jesam, ali se pričajući ne može dovoljno detaljno izreći i ak si na kavi, prolaze ljudi, postaje hladnije, kada ti tramvaj dolazi, imaš 100 ometajućih razloga da nemreš sve reći u komadu.

Hoovering, usisavanje natrag...prvi put ti dođe kao iznenađenje, ja prekinula s njim ili on samnom, iznenada se javlja.
Ja neiskusna, mislim si, gle, stalo mu je, ipak me voli...ali ne...to je samo ispipavanje teritorija, to sada znam nakon toliko puta istoga.
Najgore je što je sve skoro na dlaku isto, i sada mi se čini da on to radi u pauzi, kada se svađa s drugom osobom (da li, pojma nemam), pa se sad meni želi vratiti (tako ja mislim), on to tempira, jer on osobno ulaže mnogo energije u nas (mene), sad u zadnje vrijeme smo bili ona video pozivu preko 8 sati, on kaže, da smo skupa u kući, to bi bilo tako isto...

...više nemam političkih tema dovoljno, razgovora o muzici filmovima, starim i novim, ne mogu više, treba 8 sati govoriti o nečemu, ponekad sam tako umorna da prekidam komunikaciju i idem spavati...zatekla sam sebe da idem spavati sve ranije i ranije, neki put u 8 navečer, jer, ne mogu više...dakle, još jedna osoba s takvim 'radnim' vremenom bi mu stvarno bila previše...ali ja skužim kad postane nervozan i ode u kuhinju, ja pretpostavljam ide tekst messagirati nekog drugog...ali to su već moje paranoje. Neću o tome.

Čista patologija...zašto?

Ja sebi to tumačim, kemijski procesi, nema druge, jer koja bi normalna osoba prolazila kroz sve to i čak se i povremeno smijala i povremeno bila sretna?

Narcisi nikad ili gotovo nikad ne prekidaju vezu sasvim, do kraja.
Uvijek ostave neki prolaz za sebe u budućnosti.

Ja sam u fazi prekida, a on me hoover-ira, vraća me natrag, sada spava, jer on radi dok mi spavamo, a spava dok normalni ljudi rade, jer on ne radi ništa. Tako da znam da sada spava, Kasnije ili noću, njemu dođe maltretirati ostale...koji se daju.

Narcisi su u emotivnom smislu ostali djeca, tj. nesposobni odraslom ponašanju, inativi, i valjda je to što mene privlači njemu, to, to djetinjasto...unatoč njegovih 51 godinu života.

Nije mi ni približno odgovarajući ni u čemu, ali on smatra da me ima pravo vrijeđati i omalovažavati. Tko mi je kriv kad se dam.

:čitam:

svejedno, normalne osobe to ništa ne znaju, kako to ide sa "love bombingom"
tak da fkt nema osude
u to se čovjek, žena , upetlja bez problema, sasvim naivno
dakle nije do tebe

ne može se to otpočetka prepoznati, jer ne može

a "poslije bitke svi su pametni i generali"

Točno tako Donna i lako mi je sada reći, što si tražila, to si dobila, jer ja to nisam tražila. Tražila sam čistu ljubav, a dobila sam iluziju od ljubavi.
Bilo je dana kad nam je bilo lijepo zajedno, kad smo bili u Škotskoj, ali niti tada nije izdržao da mi ne zagorča tih 10 dana skupa.

Ono što mi je jedna prijateljica jednom rekla, kad je dobro, jako je dobro :)

Imali smo mi krasnih trenutaka kad sam povjerovala, sve je u redu, bit će sve dobro...ali, nakon sunca dolazi kiša...neminovno, s tim što nije bila samo kiša, bio je led i sjekire su padale...

kužim

Možda bi na ovom mjestu trebalo više spomenuti pretučene žene i zašto ostaju, ali nemam snage, to je jako teško...i ja nisam ni u kakvoj opasnosti, ne fizičkoj, jer ne živimo skupa, ali pokraj takvog lika bi sigurno bila, valjda zato niti nije bio oženjen i imao djecu, iako...šta ja znam razloge, ni u šta više ne vjerujem

Kada pomislim na njega, prvo što mi padne napamet je ono inatljivo dijete kada kaže neeeću i počne se ritati i bacati na pod...užas

Ima ona otrcana kako vrijeme sve liječi, ali iako otrcana nije pogrešna. Vrijeme je u našem dobu života preskupo da bi se s njim razbacivali i zato neke stvari koje treba napraviti ne smiju čekati. Vrijeme zacijeljivanja teče tek od onog trenutka kada mu sam odrediš početak. Dok su mailovi u bilo kakvom failu nema početka, dakle samo delete ima težinu. O video pozivima i dugim razgovorima neću ni govoriti. To je mnogo jako začinjene hrane za bolestan želudac.

Svi smo mi različiti i što kod jednog pali kod drugoga možda i ne. Dakle moj zapis je samo prijedlog, prenošenje osobnog iskustva, a ono mi govori da bi vrijeme liječenja počelo teći treba napraviti totalni odmak od izvora boli. Nikakva komunikacija, nikakve fotke, nikakve zajedničke šalice za kavu ili muzika koju smo zajedno slušali. Naravno, neće tuga odmah nestati, ali će vrijeme početi teći. Ovako kako ti sada opisuješ situaciju sve stoji baš tamo gdje dotični želi.

možda, ali zapravo to nije tvoja briga zašto on nije..nešto..ili je,,,nešto

i ok je, bolje ti je da je sada "dopisna" veza

uspjeh će biti kad odbiješ poziv
iako sve u tebi vriska da ono...nazovi, javi se,,,

po drugoj strani kužiš ti kako ti sebi logično to njegovo sada tumačiš, i zašto je on..bla

al nema tu logike, kada nema

dobro veli @Reset

promisli o toj opciji...

oprostit ćeš sebi i osloboditi ćeš sebe...i time da shvatiš da nisi ti, ni kriva, ni glupsonica, ni kaj ja znam kaj naivka
on je takav, takve osobe su takve...jer jesu
umjesto tebe bio bi netko drugi u istoj tvojoj situaciji
jer njima je to - modus operandi

ebga

Resetiranje, imaš dobro ime, trebam se postaviti na tvorničke postavke :)

i ja si nekak mislim ili mi se čini da već jesi na putu oslobođenja

trebalo je ovo sve tu proučiti
shvatiti
detektirati
adresirti
imenovti
i napokon ovako javno napisati..tu

well hrabrica :* :*

uostalom bolje da se tu pričaš
nego da tam trpiš ili čekaš i osluškuješ oće li, šta će, i da li će...

Joj Donna, u pravu si u neku ruku...nadam se...ali on sad spava, to je vrijeme kad sam mirna, moram to priznati, nema mrdanja...otvorenost prije svega, poslije kad znam da je budan...vidjet ćemo

pa lako stišaš ili staviš na mute...ili se praviš da si bila vani i kupila lišće :)
delala svoju keramiku
whtevr

mislim pa znaš i ti eskivirati.
laži, skraćuj spiku, zauzeta, neko te zove, bla...šta te briga.
batina ima dva kraja

Ne, ne, nismo u fazi razgovora, ne zove, me više, jer nema načina.
A ja neću. Bar se nadam. Sve ovisi o meni.

Ne kažem da on neće pokušavati, jer ja najbolje znam, kad misliš da je gotovo, nije gotovo, nego je gotovo kad on kaže da je gotovo. Ali odupirem se.
A sad ja moram reći da je gotovo.

juicy, zar ga ne možeš puknuti na ignor po svim osnovama??
Zašto uopće primaš njegove poruke i e-mailove? Zašto ideš na stranice gdje on piše i objavljuje. Makni se sa društvenih mreža. Otvori druge profile, ako ti to nedostaje.
Bez tvoje uzvratne reakcije jednostavno će prestati.

Sve mogu razumjeti, ali jebemu, ne mogu razumjeti da možeš voljeti nekoga tko te vrijeđa i omalovažava. To nije ljubav.
Nije prirodno i normalno da voliš nekog tko je tebi loš.
I ne pušim to: on me vrijeđa, ja ga volim.

U mojem svijetu muškaraca u kojem sam odrasla, naučili su me da muškarac nikad neće uvrijediti ženu koju voli.

s druge strane, morala si znati da mu nisu svi kotači na broju.

Bez uvrede, zgodna si žena, ali on je više 25 godina mlađi od tebe.
Što se moglo očekivati??
Veza??
Dobro si prošla da te nije pričepio da isprazniš svoj račun na njegov i da mu prepišeš ako imaš kakvu imovinu.
Mogu se kladiti da je tako nešto razmišljao.

U pravu si, sve to što si napisala vrijedi za normalne ljude.
Ne za bolesnike i ovisnike o njima.

Haha, Pogni, uviiek realna s nogama na zemlji, ja sam mislila da tako mogu, a ispalo je da ne mogu.
Priznajem svoje slabosti, kao što sam rekla, nije gotovo, završit će kad ja shvatim, a pri kraju sam, ako ne i na kraju.

Dogodilo mi se nešto na što nisam bila spremna niti sam imala ikakvo iskustvo. Sad se trebam vaditi.

day by day

@Pogni opće nije nužno da je materijalno... stvar je dominacije, "ja sam u pravu" mene se mora slušati, jer ja znam itd

osoba koja je empatična, želi svima dobro itd često je plijen

jer on je jadan, neshvaćen, osamljen, tužan itd

Svi posjedujemo zdravu dozu narcizma..i to je ok...dok je u granicama

nekada i kod nekih prijeđe u patologiju

dalje je stvar nadmoći, vladanja
čim se takvim osobama nečim.xy nečim .. povrijedi ponos eto cirkusa, ide bijes i optuživanje

Točno tako Donna, on treba hranu, njemu je nebitno koliko ja imam godina iako ja znam da mu se sviđam kao osoba i fizički.
Ali još mu se više sviđa kad me dominira, kad izaziva moju reakciju, ovog ili onog tipa. Nebitno je. To ga hrani.

Teoretski i nikako nema šanse da se obogati na moj račun, to nije po što on dolazi...duševna hrana je njegov cilj, točnije ja kao duševna hrana.

Malo je čudno, naročito za one koji se nisu nikad sreli s takvim nečim, malo je čudno o tome čitati i slušati me kako hladnokrvno seciram našu vezu, ali to je krvavo zarađeno znanje. Plaćeno i zdravljem.

verbalno, i emocionalno nasilje da, fizičko vrlo vrlo rijetko ili nikad, srećom

Kod njih ne postoji empatija, kao, joj, neću je više gnjaviti, vidiš da umire od duševnog bola, ili neko je jadan zbog ovog ili onog...ne, to ne postoji, empatija nijednog tipa NE POSTOJI.
To je i meni bilo čudno, ne mogu razumjeti, jer mene sve dira i suosjećam s puno stvari.

Ne narcisi, oni mogu glumiti suosjećanje, ali ga ne mogu osjećati.

Eh, ljudi se izliječe na razne načine.

jedna moja poznanica (preko posla) imala je muža kurviša i ludila je. Osim što joj on nije dao da se rastanu (moralne ucjene) tu je bilo stotinu povuci potegni- i njezino: volim tog kretena.

jedan dan je sjela na oglasnik i našla one što nude dobar seks.
Nije rekla koliko je platila, ali joj se izoštrio fukus za sve probleme koje je imala.

U stvari, moj je otac bio nasilan, ja ga sada ocjenjujem kao narcisa, u stvari on je više bio psihopata, ali to se sve preklapa, teško je odvojiti. Nikad nije pio, tako da nema isprike za to što je radio.

Samo bi se pojavio kod nas doma i rekao, sad će biti škandala i mi smo znale da će nas tući, bez povoda i uzroka.
Uredno bi zatvorio prozore, da susjedi ne čuju, našu dernjavu isukao kajš i tukao. Mogle smo izabrati hoćemo li 10 udaraca ili 20. Naravno, mi smo uvijek izabrale 10, možeš zamisliti koja privilegija.

Tada nije bilo susjeda koji bi prijavili, ne, to su bila obiteljska posla.

đusi, definitivno moraš naći nekog drugog.
i više te neće biti briga za njega.

Ja nisam s njim zbog seksa, ovo je očigledno, jer nismo skupa.

Ja sam se pitala, što je to što me drži uz njega, mora da je nešto opako i bolesno.

Ne vjerujem, jer sam cijeli život bila relativno normalna, tako da ne vjerujem da je do mene.

Ja sam njega jako voljela, ali objektivno gledajući, to je ta ovisnost o kojoj sam govorila, Trauma bonding, povezivanje koje proističe iz zajedničke traume.
Teško je to razumjeti s vanjske strane.

zapravo mali je postotak pravih, echte patoloških narcisa, ali činjenica je da se pojavlju i sa miješano drugim F- dijagnozama..
tak da ima tu još koječega, al ebga.

Vidiš Pogni, lako je reći, nađi drugoga.

Meni je teško, nemam nikakve mogućnosti naći nikoga i prije njega nisam imala nikoga, štajaznam, valjda 10 godina, pa svi znamo, bio je to Porsche frajer i jedan advokat s repom. I to je to.

A sada mi je pogotovo nemoguće, jer nisam emocionalno, kako se kaže, available. Još sam zauzeta.
U stresu sam, a niti mi se traži i ovo mi je dosta i previše za do kraja života.
Umorna sam.

eh Đusi, samo si zaljubljena u ljubav
to je internetska bolest

I nije mi baš ovo jako pametno, otvarati se ovako javno, ali kao što znamo, ja fakat nisam ovdje da tražim, tako da je OK.

Đus nađi support grupe za sebe....od takvih...jer da svima je manje više jasno kaj su te osobe kome priredile i kolko su njihove "žrtve" postale nesigurne u sebe...jer sada si na redu Ti...
da si sebe objasniš

ili reskiraj lovicu za neku terapijicu...gestalt ili nekaj takvoga, možda on line? ak nema blizu kod tebe...isprobavaj

sebe spašavaš, sebe oporavljaš, sebe tumačiš sebi...

:)))ajd ajd ne zaboravi jedriličara i zanimljive muffine kaj ste mljackali :DDD

uostalom pa kaj,,, zamračiš si blog zapis dok nisi on- line...da niko nemre prebirati po tvojim zapisima dok nisi tu

al ponavljam ti
da, ovo je hrabro od tebe i jest napredak je...Tvoj

Hvala Donna, ja mislim da sam na kraju izlječenja, ako ne na kraju, pri kraju.

Imam ja svoje izvore kojima se vraćam, ima tu divnih ljudi koji razumiju i znaju.
Naravno da ih ima dosta koji su zatucani.

Ova sredina u kojoj živim nije nimalo poticajna za ovakve napretke o kojima sam govorila, naprotiv, nemam povjerenja ni u koga. Ne ovdje.
Ali ja sam ionako egzotična biljka ovdje gdje živim. I odgovara mi to. Ne želim se izlagati, ne ovdje.

i ispravka., molit ću.....emocionalno nisi zauzeta jer on
osim što si emocionalno zauzeta sobom, tako da (za) Sada ne možeš emocionalnno upustiti u nešto drugo, kada si tak "nesređena" zdvojna, anksiozna i u općem preispitivanju sebe

ali ide ti
vidiš da ti ide
yesss (y)

Ali, danas sam bila bolje, naročito kad sam počela pisati u jutro (moje jutro, vama 6 sati više), dakle e pur si muove.
Eto, već je dan prošao.

Vi idete spavati, kad budem na Iskrici, uvijek nekako imam dva vremena u glavi.
Vodim računa.
S njim sam imala 5 sati razlike.

:))

nema ovde emotikona podrške :*


l uvek se možeš veseliti kaj dolazi noć vještica :))) xixixi

pa znaš onu foricu...koliko je vještica potrebno da promijeni žarulju?
odgovor: - promijeni? u šta?

:))
"poslale" bumo mu žabe, najezdu skakavaca i tak :)))

Haha, hvala ti Donna i ostalima na podršci.
Njemu je smrtna kazna da se ja ne javljam. Nema hrane, ugiba. Znam ja to.
Možda ima druge resurse, ali ovo mu je gadno.

hug *

Hug.