HIPOKRIZIJA

jutrom uz kavu, neka sjeta me pohodila nakon što sam odgledala filmić od nedaotibog o zelenim stvorenjima koja umiru s jeseni. lišća oko moje zgrade ko u priči, stabla lipa i kestena poprimaju žuto crvenu boju...sve ga je više dolje nego gore. pa ipak, neda se i zaustavlja sunce sa zapada koje još uvijek nemilice grije.

na zapadu sam i imam blagodat svako veče vidjeti zalazak sunca...iako isti, svaki dan je drugačiji! nažalost, nikako da se probudim rano i ugledam izlazak sunca?

kao i život. lijepo je ali nekako sve teže, zamornije, napornije...sve sam tiša, al kad podviknem, uznemirim i sebe. a on? hm...iako visok i prav, tako je krhak...pa mi bude žao kad ga povrijedim. ali, i ja sam povrijeđena i nisam biljka, imam glas i dam ga od sebe! kako da netko zna da nisam dobro ako ne kažem. nemojte pretpostavljati, dajte da vas čuju, čujte...ljudi smo, dogovoriti ćemo se!

Dobro jutro, je, lijepo je jesenje lišće, ali nekako me podsjeća da je prošla još jedna godina i se sva ljepota tog suhog lišća pretvara u smeće! Koja je to šteta.

To lišće bi trebalo ostajati na drveću jedno par godina, dok se ne ofuca, koja bi to ušteda bila!
Ali priroda je rastrošna i bogata, plus toga imamo miris jeseni i znamo da će se vrijeme promijeniti.

Da dobro je ovako, samo da kiša ne pada i da mogu bez problema kupiti lišće.

Sretna ti srijeda!

đusi, i tebi dobra srijeda! to je u principu dobar dan, onako u sredini tjedna...niti početak niti kraj! a glede lišća, suglasna...šteta ga je kad ga vidim onako po cesti i parkiralištima, jer uvijek mi pada na pamet pojam iz križaljki: dišni organ kod biljaka...ha ha...list! drago mi je da i ti pišeš

Sred malog zelenog luga…
To himnos jeseni ori –
I šipak i grožđe zori.

a.b šimić

lijepa mi je ovakva jesen...al kad počnu oni fkt kišni dani, paa nema sunca danima, pa sve se cijedi..pa sve vlaga i meni bude bljak..i ja bi u hibernaciju....