Vježba

Šatro.

Prije nekih desetak dana veli meni frendica: "Ajmo u Stubičke na gljivarijadu".
Pitam ja: "A kaj je to, kak to izgleda?"
Pa mi veli da bude to oko hotela Matija Gubec – rekla joj neka ženska na štandu u Ivaniću (nemam pojma kad, ja sam se bavio nekim drugim stvarima u Ivaniću). I ja, bedak kakav jesam, velim: "OK"
I zaboravim na to. A prekjučer me zove da je pogledala kad ima vlak za Stubake i da se nađemo u pola osam na Glavnom. OK, niš ja ne provjeravam, samo velim: "Yes"
I nađemo se na Glavnom, vlak polazi oko deset do osam – do Zaboka – pa presjedanje za Stubičke Toplice. OK, nema problema s tim.
Za vrijeme vožnje probam saznati kak bu to sve izgledalo i skužim da ona blage veze nema. Nikada na gljivarijadi nije bila (niti ju gljive zanimaju, btw), ali je vidjela da ja često imam gljive na jelovniku, pa me – kao – pridobila da idemo u Stubičke.

E sad, tu su mi počeli skakati upitnici oko glave, pa sam malo proguglal.
I kaj!! Manifestacija – tradicionalna – koju organiziraju udruge, ili kaj već, i koja se sastoji u tome da se šeta po šumi, beru gljive, nakon toga se identificiraju, komentiraju i bog zna kaj sve ne. Ima, naravno, i gastro dijela, i tamburaša, i svaštanešto, no poanta je da se sve to događa u Parku vozača Pila, a to je nekoliko kilometara od Stubičkih Toplica.
Dakle, netko je organizirao bus da nas u deset dopela do tog parka, onda se do dvanaest motamo po šumi, pa se vrnemo i slijedi determinacija toga kaj se pobralo i predavanje gospona Strižaka (inače ugodan gospodin), pa onda raspaljšoj do pet i povratak u Stubičke na vlak u pola šest (da bi bili na Glavnomu oko pola osam).

Kada sam sve to skupio na hrpu, zaključio sam – jednoglasno! – da mi je to potpuno neprihvatljivo, jer sam se pripremio na something completely different.
Tako da smo se frendica i ja odlučili za šetnju po Stubičkim (a koje ona, kao, dosta dobro zna, jer je bila milijun puta u hotelu Matija Gubec na kojekakvim seminarima, susretima…).
OK, popili smo kavu u ugodnoj kavani (Maksimilijan?), ali koja vapi za osvježenjem – od tapecirunga pa nadalje. No atmosfera je ugodna.
Onda smo još malo prošetali sim-tam – bolnica ova-ona, centar ovaj-onaj i tak.
Pa mi padne na pamet da bismo mogli nekaj i gablati kad smo već tu, a i prošlo je jedanaest. Pa da gablamo i idemo doma.
Ona, naravno, zna gdje – Catering restoran Kapelščak.
Na prvi pogled djeluje hladno, pomalo podsjeća na radničke restorane društvene prehrane… No to je samo na prvi pogled. Stolovi nisu nagruvani jedan na drugi, vrlo uredno, glazba nenapadna (Radio Kaj, doduše). Konobarice hitre, nenametljive.
Imaju dnevni meni: danas pohani pileći file punjen sirom, riža i salata; i pečena teletina, pekarski krumpir, salata; i roštilj – ćevapi, pljeskavice…

Odlučili smo se za pohanu piletinu. Dakle, za manje od deset minuta sve je bilo na stolu – nije se štedjelo ni na piletini ni na riži. Piletina fino začinjena, korektno pečena, riža taman po mom ukusu (njoj je bila malo suha). Vrlo zadovoljan.

I koliko me je to zadovoljstvo koštalo?
Dva puta pohana piletina s rižom i salatom, dva deci mineralne, dva deci graševine (neloša) i palačinke s čokoladom – 22 €.

Krešek...pak si se skital i praf ti budi a....kaj se prijateljice tiće..topli pozdrav joj šaljem....mislim da te je namerno zvlekla z stana jer ..da si prije znal ..ne bi ni išel..kaj ne???

Vjerojatno bi, ali bi se drugačije organizirao.
Uopće mi nije bilo u planu da ne mogu zbrisati kada mi postane nezanimljivo.

Viš...to ni ja ne volim i ..uvijek moram znati kam idem i kaj bum tam delala inače...niš od tega:-))

Eto vidiš. Inače, ovo danas je ispalo čist OK.
Jedino me malo oneraspoložilo da Stubičke izgledaju pomalo zapušteno... nešto slično kao Zg - samo mi se čini da zg prije izleda oronulo. Barem centar.

V zadnje vreme sam i dosta bila v Zagrebu ali..ili odem k deci v Novi Zagreb pa mi to i nije Zg...ili idem k doktoru pa opet sim -tam i niš od centra i onog Zagreba koji jako volim i nisam vidla ...pa i nešto godina....moram to popraviti:-))

A ne znam kaj te ometa. Križevci - Zagreb sat vremena vlakom. Penzići ne plaćaju kartu. Jedino ti problem može biti doći do vlaka, ali, koliko sam vidio i vi u Križevcima imate one bajsove... pa...

Ma ...dobili smo mi i besplatna tri krasna el.minibusa....i nije uopće problem materijalne prirode...ja jednostavno ne volim putovati.A ...klinci su danas bili kod mene i Bogu fala ...mislim da ću ja kod njih možda za Sv.Nikolu kao i obično...ali..otom potom...najprije treba opet obaviti Perkovčevu....uffff:-)

Kaj to još nije gotovo? Perkovčeva, mislim. Inače, ja sam dvjesto metara od Perkovčeve 3

Pa prošlo je 6 mj.pa idem na kontrolu...znam da si blizu:-))

A onda javi se :))

Budem...ima još mjesec dana do tada i ako idem sama možemo kavu popiti ali mislim da ide moja frendica z menom jer veli da bi štela jednom na godinu provozati besplatnu kartu:-))

:))

Dobar status ima željeznička stanica.
Skoro pa Podlugovi.