KRONIKA DANA, TJEDNA...PETAK JE DAN... (Mon ami...i... truć, truć...)!
Moj prijatelj (i ljubavnik) me pozvao i odveo jučer u restoran Mon ami u Velikoj Gorici, zajedno sa njegovim prijateljem amerom (naturalizirani bosanac)! Moram priznati da još nikad (koliko se sjećam) nisam bila u restoranu koji ima Michelinovu zvjezdicu. I to već godinama zaredom, od 2021. pa i prošle 2024.g. Taj frend i ja smo uglavnom žlabrali, ja volim pričati s elokventnim, zanimljivim i obrazovanim ljudima a očito je i njemu pasalo! Restoran je baš onak ok, sve je dobro: i jelo (kozice sa zelenim rezancima, crno otvoreno vino, rožata kao desert), wc više no uredan, interijer sređen ali s mjerom i ukusom (terasa je bila zatvorena), konobari na nivou...valjda zbog općeg dojma i ima te zvjezdice! Čak nije to niti bilo tako skupo za tako fensi restoran, nešto manje od 60€ (2xkozice, 1xlungić).
Volim fino jesti! Bilo doma ili vani. Volim fino jesti u finom društvu! Rožatu nisam dugo jela i baš me razgalila. Kao i moj dragi! Potom sam otišla oprati kosu, kod frizera. Nekoć sam svaki tjedan išla na pranje kose i fen frisku! I tu sam jeftinjak prošla, svega 12€. Bila sam miljenica bogova jučer!
Ali sam zato danas bila vještica u jednom momentu (ja sam samo kroničar zbivanja)! Idem tako doma nakon jutarnje kave i sretna što sam (a nisam, to sam saznala tek poslije) sredila neke medicinske rekvizite, ugledam jednu stariju gospođu (tik do mene staza za bicikle) kako se fura na električnom romobilu. Onako, lagano kako i treba! Ali, iza nje, tik do, vozi čovo (isto stariji) bicikl! Uf, pomislih, preblizu joj je, to neće dobro završit, zakaj ju ne zaobiđe ako je brži?
I taman što sam to pomislila, 20 metara ispred mene, tras! Padaju i ona i on! On se zabio u nju, srušio nju i sebe, izgleda da je njoj opala torba ili kaj već što je bilo povod jer je on bio preblizu! Još je jedna gđa bila u blizini, pritrčala i pitali smo jel sve ok, žena se pridigla, i on, njih dvoje dobro, nema pas mater i sl...ali ja sam morala reći, bili ste preblizu i zato se ovo i dogodilo. Dobro je da ste dobro!
Pa sam produžila dalje i pomislila, jbt jesam li ja to vještica pa je moja misao izazvala taj događaj ili sam pak vidovita pa sam vidjela kaj će se dogoditi? Priznajem da mi je to pomalo enigma? A nije to prvi put, često mi se događaju stvari da se nešto dogodi nakon što sam prethodno pomislila?
Kakogod, prava drama se odvijat počela kad sam došla doma i ustanovila da moja pomagala ne rade? Pa provjeri, pa skini opet novu aplikaciju sa neta, pa ne radi, pa zovi doktoricu koja se ne javlja, pa piši mail, pa odi do apoteke, pa zovi Abot...cijela gungula. A zašto? Zato što je neka budala od distributera dostavila u ljekarne pogrešnu seriju (bilo mi čudno čitat izvana sve neki hijeroglifi tj. arapski ili izraelski ili kineski ili nešto slično tome) senzora koji nisu ovdje kompatibilni? Pa mi pol ure polupismeni serviser objašnjava koji broj, kako, što, zašto etc etc! Bila sam manja od makovog zrna, samo da dobim novu spravu! Normalno, popodne sam opet odšetala (više od 5000 koraka) do apoteke, ni kriva nit dužna, da vratim i ostatak neotvorenih (uz ovaj aplicirani) pa će im valjda stići zamjena, za dan dva možda tri, možda pet...ne znam broj (tak nekak ide onaj refren dugmeta ili koga). Uglavnom nit senzora nit čega. Opet nanoge ako bog da sutra, i ručno se bodi deset puta na dan samo zato da provjerim kako stojim sa šećerom?
Dobro sam, unatoč kalvariji...onih motoriziranih (bicikista), mene koja sam opet na manuali, ali nisam se preveć uzrujala! Jer mi je dragi poklonio klinčeke, onak šarene i raznobojne! I spekao kestene. Poljubio me u kosu, čelo, nos, a potom smo se nasred šoping centra strastveno poljubili! Kak se lako dam „kupit”, mislim si na glas! A on će na to: pa kome ću, koga ću...nego tebe!
Btw počinje tjedan europskog filma od 17. do 31.10. u MSU. Pregršt krasnih filmova (litavski, francuski, njemački, talijanski pa i naši). Ispada da ću morati dva puta tjedno u kino koliko toga ima! I sve besplatno! Izađite iz svoje ljušture i pogledajte koji dobar film! Uglavnom sam izabrala komedije, smijeh mi fali. Kako se smijati u ovoj otužnoj državici? Teško! Pa ipak, svaki trenutak sreće, smijeha i ljubavi, drži nas na životu.
17.10.2025. u 8:43 | Editirano: 17.10.2025. u 8:59 | Dodaj komentar
kava popijena, blog napisan, reklo bi se za danas domaća zadaća napravljena! sada plac (valjda nekas ribica), a navečer film! litavski, ljubavni...pričat ću vam (ako). znam da vam fale moje priče, jer nemate svoje. a ja bih tako rado da vi počnete slagati svoje priče i da ih ja mogu čitati. al ne ovako kao touch...napiše pa sve obriše? ajoj...zašto ljudi imaju tako malo samopouzdanja i previše im je stalo što će tko reći? jebeš druge, važno je da smo sebi dobri! uživajte u petku...danu za "metku"!
Autor: sara_tera | 17.10.2025. u 8:51 | opcije
slobodno se poslužite s kestenima (rekla bi lana), preteklo je i za danas! samo ljuskice nemojte ostavit...i čike istresite. i da, nemojte grickati nokte dok čitate!
Autor: sara_tera | 17.10.2025. u 8:54 | opcije
kesten odličan
samo, kada se kesten zarezuje prije pečenja rez treba biti po drugoj osnovi, tj okomit u odnosu kako je ovaj zarezan.
Autor: Illija | 17.10.2025. u 8:58 | opcije
eto, znala sam da nekaj ne valja? bili su pomalo tvrdi...mislila sam nedovoljno pečeni, ali znaš kak se veli...poklonjenom konju se ne gledaju zubi! bit će valjda i druga tura pa ćemo popravit? hvala na istrukcijama, ilija!
Autor: sara_tera | 17.10.2025. u 9:01 | opcije
ubiše me prsti sinoć, zato ja više volim kuhane...i onda onak žderem ih iznutra, a kora ostane...ne gulim! nije ni to baš dobro, ali tko će svemu udovoljit? uživajte!
Autor: sara_tera | 17.10.2025. u 9:02 | opcije
ima gotovi kesten u bloku u Konzumu u dubinskom, a šlag po izboru.
to je sezonska poslastica.
iako bela hambaš u "filozofiji vina" kaže:
pečeni kesten, mlado vino i krizantema ...
Autor: Illija | 17.10.2025. u 9:15 | opcije
Glavno da si ti sara dobro jela, ostalo je sporedno.
ali kad si već naglasila da nikad nisi bila u restoranu sa Michelinovom zvjezdicom, onda to nisi bila ni dalje.
Naime, spomenuti restoran ima samo Michelinovu preporuku, ne i izvjezdicu (tvoje čuđenje glede cijene je bilo opravdano).
Da ne pogriješim u tvrdnji da tako mora biti, jer ne znam da li je to obveza i pravilo restorana sa zvjezdicom, ali u onaj u koji sam par puta otišla, morala sam se unaprijed najaviti, sve vezano za to da oni mogu nabaviti naj svježije namirnice i bla..bla. Ne zato što me vole ko gosta, nego zato što im to diktira njihova zvjezdica. A i cijena je primjerena tome (i ne najedem se baš u tim njihovim sljedovima jela).
Autor: pognioci | 17.10.2025. u 11:16 | opcije