vještičje kronike

.."Svjetski je dan mentalnog zdravlja.
U zadnje vrijeme primjećujem da se puno govori o korištenju umjetne inteligencije za potrebe (pseudo)savjetovanja, (pseudo)psihoterapije ili makar (pseudo)socijalizacije.
Kvazi bliskosti.
Moram priznati da dugo nisam čula ništa tužnije o ljudskoj vrsti, a količina dnevno-tugaljivog je sadržaja na vrhuncu već neko vrijeme. Ljudi se u vremenu dubokog individualizma, užurbanosti, grčevitog stjecanja i pokušaju pomirdbe svega navedenog: osjećaju samima. I to je naprosto tako.
No, samoću je nemoguće smanjiti, a kamoli teškoću lakše nositi obraćanjem stroju.
I nije to zbog toga što on ne bi imao za ponuditi ništa pametno, već zbog toga što ono što nas je osamilo nas ne može ni vratiti u kontakt (ni s drugima, a niti sa samima sobom).
Osjećamo se kako se osjećamo upravo zbog toga što su nam telefoni najbliži prijatelji, a računala najuži suradnici.
Što smo mozak istrenirali na shemu trajanja TikTok objave, a slobodno vrijeme istrzano skrolamo kroz sadržaj koji kroz 30 sekundi seže od prikaza hrane i životinja preko autosugestije i meditacije do dnevnih prikaza ratnih stradanja i agresije.
Poslije se žalimo na poremećaj pažnje. Iako je prava istina da današnja civilizacija boluje od poremećaja zvanog plitkoća.

U tome svemu, a ponajviše u pristajanju na vlastito poglupljenje i banalizaciju svijesti, savjesti i postojanja kao takvog,
lako nam je pomisliti da utjehu nudi upravo nešto poput chat gpt-ija. Zašto?
Jer je lagano i izvjesno.
Jer je neizazivajuće i nekonfrontirajuće.
Jer zrcali upravo onu mjeru topline ili hladnoće koju mu mi ponudimo.
Jer se uvijek slaže s nama (makar bili i destruktivni) i opravdava nam postupke.
I ponajviše zbog toga što se uz njega osjećamo kao da smo mi ti koji su u kontroli.
Mi kontroliramo vlastite ishode i time stječemo lažnu moć nad situacijom ili problemom.
A prava je istina da je on taman jednako utješan kao i bilo koji suvremeni anestetik.
Ta je utjeha samoproždiruća. Utjeha na kredit.
A kad potrošiš kredit sjetiš se da u stvari trebaš druga, partnera, suradnika, roditelja, terapeuta, živu osobu sa svim njenim kvalitetama i manama, a ne stroj.

Stroj je savršen i kontrolabilan i upravo je zbog toga sasvim monstruozan kad ga se koristi za ne-stroj potrebe.
Ne moram uopće reći da su već zabilježeni i slučajevi u kojima je ta ista umjetna inteligencija sudjelovala u suportiranju suicidalnih namjera svojih korisnika ili pak u počinjenju nasilja.

Mjere opreza se i ondje povećavaju, ali nije uopće u tome poanta.
Poanta je u činjenici da je svaki perfekcionizam neki maleni put u neuroticizam.
Jer na nama je da svakom svom dubokom koritu omogućimo rukavce i različite krajeve.
U tome je uopće esencija kružnosti življenja.

U neizvjesnosti i ne-kontroli, dakle u slobodi. I stvarnoj, nepatvorenoj bliskosti.
Onoj koja nosi oluju u plućima i utrobi.
Kad znaš da je netko stvarno bio prisutan i pružio ti ruku pri spoznaji.
To je zapravo najviše što jedan čovjek za drugog i može napraviti,
iako si ja često utvaram da možemo i neke druge stvari.
Ali suština je u pomoći pri širenju svijesti i savjesti. Tako se smanjuje samoća.

Približavanjem koje boli u čitavom svom trajanju jer je fragilno u svojoj esenciji.
Jer od nas traži da se zavolimo na najiskreniji mogući način:
Istinom, približavanjem i punokrvnošću.
Svojom prljavošću.
Svojom iskonskom ljepotom.
Jer od nas traži da jesmo, a ne da se predstavljamo.
Jer od nas traži da prihvatimo i potencijal napuštanja jer jedino on znači pristajanje na odnos.
Jer od nas želi da prihvatimo izazov tuđeg pristajanja na nas same.
Jer u nama provocira potrebu da volimo i budemo voljeni.
I to je jedini protektivni faktor.
To je jedini temelj rezilijentnosti. Utjehe. Blizine.
I kao što je netko mudriji davno prije mene otprilike rekao - rađamo se i rastemo u odnosu, bivamo ranjeni u odnosu,
ali i iscjeljujemo se u odnosu.
Je li to neizvjesno i ponekad izrazito bolno? Jest. Neizvjesno i bolno, ali i istinito i ljudski.
Toplo kao krv, a ne njena scenska imitacija."
d.šušak

kad smo već kod teme U.I.
tnx @slovko..ovo mi upalo taman poslije tvog posta..

ovdje je i djelomični odgovor , mogući razlog i na "ghostanje" a nakon dogovora iza "druge kave"...

well već neko vrijeme o gptchatu mislim vrlo slično ovome..zato sheram

da, koristan je
ne uvijek, ne za sve

o dobro jutro donči! zakaj ti uvijek gađaš u sridu? jer,d čistajući ovo potvrđujem, plješćem onom tko je to napisao (i ti prenijela). uvijek volim pročitati nešto što me nadahne, potvrdi ili pak istinski ospori u mojim razmišljanjima! posebno mi upale u oko dvije stvari...plitkoća? ajme, koliko plitkoće ima danas, more, oceani...kamo god kreneš.

a druga stvar koja me potakla jest ova konstatacija da trebamo biti što jesmo a ne što se predstavljamo! i da se najbolje ogolimo u osjećaju, u odnosu s nekim. to zna bit najbolnije ali i najdvnije! i kad osjećam, znam da sam živa! lijepo je ovdje čitati nekaj kaj me zanima. rijetko je to, ali eto..ipak tu i tamo netko zagrabi pravu stvar!

Što ti vrijedi AI (ne Al-to je aluminij) kada imamo takvu državnu, županijsku i općinsku vlast. Polupismene birokracije na 3.

Što ti vrijedi AI (ne Al-to je aluminij) kada imamo takvu državnu, županijsku i općinsku vlast. Polupismene birokracije na 3.

Pusti kvragu akademske rasprave! Od usluga, birokracije, crkve i kriminala se ne živi.