HIPOKRIZIJA

nas dvoje, ovog ljeta, V.L.

Prošla i godina dana (jučer smo imali mjesečnicu nakon godine, ha ha), a tek danas sam napravila naš prvi oso buco! Nekako nije doteklo...ili vremena ili volje ili naprosto nije bilo prikladnih koljenica?
Kakogod, nakon današnjeg užitka kojem je prethodilo zajedničko obilaženje jarunskog placa, valjalo se razić, svatko domu svome.

Bje to još jedan krasan dan nas dvoje. Zajedno smo ručali, popili poneku kavu, kolače, za nepovjerovati je kako se nas dvoje slažemo. U svemu i svačemu. Betežna sam (iščašenje i nategnuće zgloba noge), ali kažu svako zlo za neko dobro. Pa sam ja tako ovih tjedan dana spoznala kakvog čovjeka imam uz sebe! Kažu na muci se poznaju junaci, i to je istina. Boljeg čovjeka ovih dana nisam mogla poželjeti, da sam ga tražila ne bih boljeg našla. Hvala ti, toliko često sam ovih dana izustila.

I takva nikakva, lijepo mi je, lijepo nam je! Sklad koji živimo je nešto što bih svakom poželjela.
A nije to lako. Stalno iskrsavaju neke zamke, lomovi, začkoljice i slična podmetanja. Ne od nikog konkretnog, jer nemamo baš niti jedan niti prijatelje niti imamo kakve veze s rodom. Više nam to život podmeće nogu, ali takav je život. Baš smo se u njem posvetili sebi, nama!

Uživali smo tjedan dana na Lošinju, prošli i obišli tri otoka, unatoč ovoj mojoj kalvariji s nogom!

Danas mi je donio štap! Eno ga, stoji tamo u kutu. Pa me smijeh uhvatio glede njega (štapa) i zapisa cyberice danas na blogu i njene okupacije mojom crvenom jaknom, sexom i ostalim „pertinencijama” by sara, koje očito postoje u njeozinoj glavi još uvijek?

Jer, moje crvene janke nema već desetljeće. Istina, nedugo nakon što je dotična „črljena” odapela, kupila sam si žutu! Ha ha...samo luda baba može kupit žutu kožnu jaknu. No ta je sva sreća, trajala još i manje nego li ona crvena. Danas, tj zadnjih par godinama imam dvije kožne (jedna jelenja a druga baš kožna), jedna bordo-smeđe boje a druga prirodne boje jelenje kože! I unatoč letima, mrak su i one i ja!

Ha ha...kaj tu ženu muči? A ima i kaj! Ja sam izvrsno, nikad bolje, i bez crvene jakne, i bez sexa (osim nešto petljanja), bez iskrice, bez čagice....ali imam sve što mi treba! Imam svog čovjeka koji mi pruža sve! Valjda sam to konačno i zaslužila. Uvijek sam govorila, dear cyb, nije zdravo biti ljubomoran na druge. Valja sam poraditi na sebi i svim svojim da bi postigao da budeš uspješna i zadvoljna žena. Onda budeš i zadovoljena, ali tebi to ionako nije jasno. Žao mi je kaj se još uvijek baviš mnoge, umjesto sobom? No, ja se neću baviti tobom, ali red je kad ti netko ukaže „pažnju” da mu se revanširaš.

I da, imam prekrasnih pregršt fotki...mene, dragog, nas...mora...ali neću ih hitat van, nisam čak niti na fejsu, osim jedne.
Pa ću tako i ovdje objavit tek dvije...nek se nađu za sve ove kaj mrmljaju moje ime (nick) zalud? Ne zato da vam rastu zazubice, već stoga što želim i vama takve dane, godine...makar i sa sedam banki! Život je ispunjen ili pak ne, neovisno o godinama. Čovjek ili ima pameti ili je nema. Ljepote također. Mudrost je naučiti živjeti s tim što (ne)imaš.

Stoga, ostavljam vas i pozdravljam sa zdravo i živo, vaš gavrilović ivo!

P.s.
jesam li vam rekla koliko se još volimo? Grlimo! Dodirujemo! Živimo! Ako nisam, evo sada rekoh. Dobro je to s vremena na vrijeme provjeriti (i ovdje) i shvatiti kako ti je dobar život. Uživamo na najjače...ništa nam ne fali...niti novaca, niti događaja, niti ljubavi, niti zdravlja (ajde tu i tamo nekaj šteka).


palma na našoj terasici app-studio


razglednica (uvala Rovenska)

jutros mi se baš bloga!

kava popijena, jutarnja terapija (tabletice) u tijeku...bit će to dobar dan? nadam se da neće biti nekih iznenađenja? osim ako me neki film (još ne znam niti koji, moram izabrati) ne iznenadi?

na ovoj prvog fotki vidi se ubavi gradić na moru, centar, lučica...i nas dvoj! tu smo skoro svaki dan na obali ručali, iako ne mogu pohvaliti hranu na ovom otoku. jeli smo svaki dan vani (sedam dana), ali jedan je bio gori od drugog. obišli tri restorana, jeli lignje, skuše,bijelu ribu, bečki, kozice rižoto, sardelice....ma ne zna se koje je bilo gore? a cijene grozne. između 60 i 80 eura za dvije osobe!

u stvari, imam jedan rekord iz ovih dana! obišla sam tri otoka u sedam dana(krk,cres,lošinj) a okupala se slovom i brojkom četiri puta. mislim da mi je to rekord u životu. eto, i u sedamdesetim godinama života postižem rekorde...ha ha

btw na zadnjoj fotki se vidi rana od pada...tako završi čojek kad je bahat? dakle, preskakala sam neku stijenu između dvije betonske plažice umišljajući da sam kozica. tak je to kad se vlajinja dokopa kamena! doskok je u stvari bio koban, prebrzo sam poskočila, doskočila i hop, pala na beton...zglob se sjebao, ogulila koljeno i tak....eto me bolujem. no dobro je, nije ništa slomljeno, samo iščašenje i uganuće...zglob još natečen, koljeno prolazi...ali duša boli

da mi nije tog mog čovjeka, pukla bih ko kokica. teško je kad si star (starost je okrutna) i još k tome teško pokretan. bude ti svega dosta. jer, treba ti netko za nabavku, pa ljekarnu, pa doktoru vozit, pa pobrinut se za jelo, pa dohvati pa svašta nešto. i ako već više od sedam dana...jutros ćopkam, noga bolje, otok splasnuo....ali još uvijek malo boli i nije mi do ničeg.

pa rezimiraš i shvatiš da je sve nebitno...i posel, i djeca, i novci...jedino je važno da imaš nekog kraj sebe...da te voli i pomogne! e to imam...i hvala ti (ako budeš ikad ovo čitao) kaj si tu, kaj postojiš...i kaj se mogu na tebe osloniti. ne kao štap, već kao čovjek na čovjeka! dobar je to život unatoč i uprkos godinama. izdrži, mala

sad ću uzet štap i u...život! moram vidjet koji film igra u nekom z-centru danas? rekla bih, welcome back, curo!