HIPOKRIZIJA

ima me još! pri izlasku, večeras! jedna čak bje dupla ja, ja naprijed, a ogledalo zada! he he...nasmijala me danas frendica glede mene? u stvari, obje smo se nasmijale, jer smo se "počastile"!

ona nije iz HR pa ima još uvijek, unatoč desetljećima života u HR, problema s jezikom i riječima! pa smo se tako danas čule nekim drugim povodom (imamo neki fluid i neku vibru) i u jednom momentu ona reče (apropos nekidašnjeg razgovora med nami), da sam ja živjela razvratničkim životom! MOLIM? helou! tako je ona mene doživljavala, moje izlaske, moje veze, moju sklonost ka sexu i pričanju o svemu. a ja nju počastih mojim viđenjem nje (ona je Poljakinja), da je ona pak živjeka ko eunuh (nakon muža i braka ništa od bilo kakvog muškarca, osim jednog oženjenog, ali nikad nije htjela o tome pričati), gotovo ko časna!

i potom smo obje prasnule u smijeh! nismo se uvrijedile, ja na njezin nedostatak znanja hrvatskog jezika i odustala sam joj objašnjavati da sigurno nije mislila upotrijebiti tu riječ, ali ne znajući za bolju, reče to što reče.

a onda sam joj onak u šali rekla, čuj, nemrem više s tobom razgovarati, jer moram nazvati frendicu i frenda s kojima sam dogovorila večeras otići na Zrinjevac (čagica)! pa smo opet prasnule u smijeh, jer eto, ja razvratnica i dalje živim takav život? ha ha, tko je vidio sa sedam banki hodati po plesnjacima?

pa onda na trgu sretnem još par ljudi s kojima sam godinama hodala na čagicu Udruge, potom neke plesače od nekad. Normalno, pao je i ples na Zrinjevcu. Došao po mene za ples jedan dobar, stari frend (face), ali i dugogodišnji bloger sa iskrice! i frend sa druženja uživo na našim kavama sa iskrice! eto što ti je život, odeš tek toliko, ostavim dragog jedno veče, maknem se sa iskrice i sretnem dugogodišnjeg iskričara, blogera koji je krasno pisao, cijelo čudo znanaca, prijatelja, plesača.

nije to više moj đir, al bilo mi drago srest te neke ljude, popričati, poplesati! čak sam i neke platforme od sandala nakon pet let stavila, onak...nek se bolje čini! a bogme, dobro mi se čini. gledam tu starčad i mislim si, gleč ti mene komada od sedam banki. nije to više za mene, ali ipak...ipak...onaj vražićak u meni ne spava. nemrem ja više plesati jer sam zgubila praksu, em me angina pektoris uzela pod svoje...ali srce mlado (janesko) ipak vuče. sve u svemu, osjećala sam se kao druga i dupla ja! dobro da dragi nije bio samnom (on je bio subotu prije, ali smo samo prođirali), jer fakat, kak uvijek do sada, moji partneri imaju dvije leve noge! nerma smisla da prekidam tu tradiciju koja pače, ide s koljena na koljeno (mama je imala taj peh u tati jer je ona obožavala ples a tata je isto imal dvije leve noge)! sve u svemu zanimljivo veče.

i da, nisam zaboravila dragom zaželjeti laku noć i šapnuti da mi je falio...jučer...danas. tko zna, hoće li me sutra biti? tko zna hoće li nas sutra biti?

čak nisam niti kosu oprala, što je očiti znak da to više nisam ona ja. nekad je bilo nezamislivo da ja odem na čagicu neoprane kose ili od frizera? danas je sve to pase, bilo pa prošlo. dobro je da znam koja sam...i glede plesa i glede dragog! sve je na svome mjestu, a to što mnogočemu više nema mjesta, tak je kak je! btw ljude koje sam sretala tako su ostarjeli, promijenili se...valjda sam i ja! treba prihvatiti starost, a ona je okrutna! no, veseli me vidjeti i gledati još veću starčad od mene! ima nade i za mene?

eh da, ima me. i oprala sam kosu !