HIPOKRIZIJA

ovako izgledamo mi, danas

Bje to prije godinu dana, točnije 12.8.2024.g. Tih dana ne bje baš lako. Nekako sam tada saznala da moje žilice nisu dobre i to bje razlogom mojeg sve slabijeg hoda. Definitivno, Kamačnik me uvjerio da moram doktoru. I takva, nikakva nakon dijagnoze, dok me pridošla kćer iz bijela svijeta, tetošila par dana, pridigla se ja i živnula, onak ko pretučena mačka koja se vuče.

A kako sam prije dijagnoze tu na iskrici srela jednog naoko zanimljivog tipa, odlučih mu se javit, kako sam i obećala (kad se vratim s mora i iz bolnice). I gle čuda, kava u kvartu (oboje smo iz kvarta) bila je više no ugodna. On, onako visok i prav, ja bih mu dodala koji kilogram, posve sijed, al elokventan u P.M. I šutljiv. Sve zna, al ništa ne govori?

Normalno, ja znatiželjna provokatorica kakva već jesam, nisam odoljela drugoj kavi, pa trećoj.
I tako posve nezainteresirana (planirajući drugačiji odlazak na more u rujnu), na njegov upit o zajedničkom odlasku na more (o njegovom trošku), ja rekoh: DA!

Bio je to put u „pakao” zvan jednogodišnja veza!

I eto nas, godinu dana nakon. Puno strasti, puno riječi, puno pogleda,suza, ljubavi, iznenađeni sobom i onim drugim, zavoljesmo se! Ljubav je samo rasla, na momente nas i prerasla.

A danas, godinu nakon? Slavimo godišnjicu (a neki dan i njegov ročkas)! Evo par fotksi sa današnje "proslave" (kupanje na Slapiću i Brigu, lopoči i slapovi na rijeci, fini ručak, kavica, poljupci i neki rezime...evo malo i fotki. istina, bez šminke, mokre zalizane kose, ali tko mari...sretna sam!)

Tu smo jedno za drugo, jer to je sve što imamo. A imamo tako puno, jer imamo jedno drugo.

Osoba kakvu sam cijeli život željela i tražila, ali ako ću priznat sebi, ne nalazila!

Bilo je ljubavi, brakova, ludosti...ma svega u mom životu kad je ljubav u pitanju.
Ali, ovakve nježne, divne, drage muške osobe ne bje.

On me vidi, više nego sebe. On me voli, više nego sebe. A nije bitna količina već ta ljubav kakva je. Kako me drži, ali ne fizički već onim svojim pogledom, svojom dušoj, svojim bićem, svojim umom, svojom brigom i nježnošću!

I svadimo se mi i danas, nije da nije, ali dodiri su nam ko prvog dana, poljupci oni isti uz lagani dodir usana iz kojih kipti strast! Istina, one sexualne sve je manje, sve nam nešto traljavo ide, ali to nam više nije ni bitno. Ako čovjeku ili ženi do sedam banki nije dosta sexa, neće mu nikad niti biti? Sve u svoje vrijeme, a nas dvoje smo se jebali svak za sebe. Kak veli onaj refren iz „porgy i bes” ...summertime and the livin' is easy...."


Prilično smo se „zglihali” ovih godinu dana, skoro ko dva kamena u vodi, nema više oštrih bridova, više dva oblutka koja tek povremeno pokažu da su ljuti kamen! Tko je vidio da se lav i vodenjak vole bez krešenda? Suprotne strane zodijaka drugačije niti mogu, ali je zato magija sveprisutna.

Eto, dragi moji, podijelih ovo ovdje tek toliko, za skeptike koji misle da nije moguće? O da, moguće je i događa se ljubavna priča života...njegova...moja, samo se treba usuditi. I to baš na iskrici, dejting sajtu.

Pa si vi mislite jel je trebalo ili nije trabalo. Sve te puste godine i sranja koja sam doživljavala ovdje, vrijedilo je zbog ove priče. To the end. Hvala iskrici, hvala većini budala koje su ovdje i mediokriteta koji su mi pomogli da vidim što neću i ne želim (čitam i ovih dana blog i smiješno mi je čime se ljudi tako zlurado bave, osobito kad su žene u pitanju). Nažalost, često sam i na svojoj koži osjetila zavist, jal, vrijeđanje i cvipelarenje od mnogih. Eto njih i danas tu, bezidejni, bezmusni (ha ha), sami, jadni, žedni i gladni...ljubavi.

Moj sveti gral sam nosila u sebi i samo sam ga spustila i stavila na pravo mjesto. Možda se i vama posreći, budite uporni. Ja sam eto skoro 20 godina ovdje probdjela noći i noći, jutra i jutra...i voila...imam ljubav svog života. Koliko će trajati, tko će prvi otići...silazak je neminovan, jedino je poanta da ne silaziš sam. Batrgajte se, vrijeđajte druge...očito si tako pomažete? Radije tražite čovjeka za sebe (jedna od Frommovih knjiga) pa ćete ga i naći! A možda tražeći njega, nađete sebe? Ja jesam! Hvala iskrici!

ovako izgledam danas, kao sretna žena

Ovih dana nekako mi se sluša i ova pjesma!
Link

Gabi Novak - Što je ljubav


Ella Fitzgerald & Louis Armstrong - Summertime

Link

čitam i danas, isti zapisi, iste objede, isto vrijeđanje...od istih ljudi! samo, više nisam ja. i nitko niti zuc (osim par ljudi ala dona, heidi, krelec)? gdje ste svi ostali? a vidim da su se neki noćas čak i lijepo uveseljavali na blogu dotičnog? zato sam i otišla s bloga...trovači i zlostavljači koje niste zaustavili? pa uživajte. dođem rijetko, pišem za sebe...i uživam. šteta kaj ne mogu i s vama koji ste u stanju biti ok? šteta i za vas...ima ovdje sjajnih ljudi (dona, đusi, ema, ilija...malo vas je al vas ima)!

Baš nešto s donnom razgovaram danas i spomenem joj da sam povirio i na tvoj blog i velim joj da se ne sjećam da sam te ikada vidio bez šminke .. i nije da ima neke (velike) razlike.

hvala krešo, shvaćam ovaj tvoj komentar kao kompliment! i znaš kaj, što sam starija sve manje koristim šminku...tek toliko! dobro se osjećam, voljena sam, poželjna i to je onda ženi najvažnije. no, srihtam se ja tu i tamo, ovisi o prigodi. , a ponekad i bez povoda. volim sebi izgledati dobro! no, važnije je kako se osjećam unutra i kak je zdravlje! još uvijek sam u slavljeničkom moodu (godišnjica i sl), a spremam se opet na godišnji...tak da...samo nek zdravlje posluži. no, svratim ja i ovamo, pročitat ak se ima kaj. tvoj blog sigurno...pozdrav