HIPOKRIZIJA

Sinoć su me zašili, baš ko da me dohvatila prava singerica, ali ne tamo gdje obično žene zašiju nakon poroda? Ipak, imala sam svoju „zubić vili” tak da sam danas posve dobro!

Kako mi je intuicija jaka, nekako sam sve to predvidjela još s podneva, iza ručka kad mi je otpao komad zuba? Petica! Još uvijek imam sve svoje zube i znam da je većini vas to mission impossible? Pa sam odmah angažirala svog dragog da mi bude pratnja, zlu ne trebalo?

A dotična petica držala se tek za končić i sjetih se dječice svoje dok su bili mali i kad sam im morala onako klimavi zubek samo malo pogurniti i on je ispao! Djelić sekunde bio je dovoljna da to riješim. Došla sam u napast da to i jučer učinim sebi, ali sam ipak odustala. S razlogom.

Jer, kad sam došla tam na hitnu, bome sam dala posla jednoj mladoj, ali očito dobroj zubarici! Nije sve išlo kako treba (normalno, zub je pukel i ostao korijen u kosti), pa je morala malo cik cak reznut skalpelom kost i izvadit mrcinu koja nije htjela van?

Reče mi medicinska da sam jako hrabra, svaki čas me pitala jesam li dobro, a pohvalila je i doktoricu. Koja je pak zaključila da je to bilo za kirurgiju, ali kakti danas je moj sretan dan i ne moram ići u Perkovčevu!

Normalno, bila mi čeljust sva odrvenjela, krvi do koljena, uredno me šivala a ja sam samo gledala i mislila si, nebum valjda spuznula sa stolca?No kako sam imala svog dragog za pratioca, nije me bilo strah. Jer moj vitez je bio na visini zadatka...em po lijek, em k sebi doma...nek se nađe! Jer, nije baš ugodno biti sam doma nakon takvog nekog zahvata! Danas sam bublić (otečena), ali sad znam kakav je život većini žena u tim nekim srednjim ili starim letima kad podivljaju hormoni i kad se zaokruže!

Sve u svemu, unatoč svega, lipog li života imati nekog svog tko te hoće i kad nisi fit, kad si usran i nikakav. Tješili smo se danas (i njega nekaj štreca) da smo baš pravi par!

Do slijedeće zgode i nezgode „šegrta hlaplića”, bilježim se sa štovanjem. Još samo par dana „circus maximus” u vašem gradu”

Nisam njegov fan, ali otkad mi ga je preporučio Nikica (nije onaj Nikica) i Radosti, mislim da je ovo pravi link uz moj tekst i blog!

Mile Kekin
Zubić vila
Link

dobro je da je sve dobro proslo =)

je konf, i ja sam sretna! istina, sad moram sedam dana piti antibiotike (i nema čaše vina uz ručak),alii sve je dobro što se dobro svrši. život je nepredvidiv, još za ručkom sam uživala u apšmalcanim šparogama i ni na kraj pameti mi nije bilo da ću zaglavit s večeri (blizu ponoći) na hitnoj! moram iti i konce vaditi...ali nek su oni mene zašili! ugodna večer svima!

Drago mi je da nisi bila sama, jer je užasno biti sam, šta je, da je.

hvala Đusi! u pravu si, najgore je kad nisi dobro a sve moraš sam! nigdje djeteta, partnera, nekog koga želiš zamoliti za pomoć. ok, ima ljudi koje da pitam bi mi pomogli, ali kad imaš nekog svog, onda je to ipak drugačije! a ja sam dosta teška na tome da molim za pomoć. no neki dan sam pametno napravila da, umjesto taksija i da sama odem, zamolih svog dragog. a on mi reče, drago mi je da si me zvala da budem s tobom. jer, dobar je osjećaj kad nekom možeš pomoći, osobito tko ti je drag i koga voliš. nekako sam se previše i prečesto libila u životu tražiti pomoć, sve sam navikla sama. sada imam nekog i to koga, njega!

evo me za radnim stolom, ha ha...jutarnja kavica i misli lete! čitam ovih dana da je nekim ljudima ovdje nepojmljivo da žena npr u mojim letima može imat neko muško? e pa dragi moji, imam. čovjeka od glave do pete...nježnog, divnog, brižnog, zgodnog, pametnog, potentnog, kako lovom tako i njime. ha ha...nije da se hvalim, ali strefilo me. konačno je i mene dopao netko kome nemam puno prigovora. i nije daj šta daš. jok. u stvari, mogla bih skončat s njime...a tako smo si nekako to i rekli. ajmo to the end. ali, život nosi svoje i nikad ne znaš kaj bu i kaj ne bu. kava popijena, idem spiti još jednu s frendom (nismo se vidli pet dana, valja pretresti sve hlapićeve dogodovštine). jel se sjećate šegrta hlapića? nemate pojma sigurno? gutala sam tu knjigicu, mislim da je i danas ona obvezno štivo.

danas su me podsjetili da mi za pet dana ističe premium. taman na moju skoro pa godišnjiicu pa ću vam za apšit napisat još neki člančić. jedan već imam u pričuvi. žene koja mi je najbolja (ili najgora) spisateljica na ovim prostorima! i ona će uskoro otić, zauvijek. ali neumorna je. tak je to s nama mravima, vrijedni za popizdit!

i ovakva, nikakva, nemrem ja biti doma. moram ja otić na kavicu! he he...mi grozni vodenjaci, valjda ću i na samrti piti kavicu u nekom kafiću i lamentirati o ....kak veli ona, mi neki "...Pisac piše o temi koja ga čačka ali ne znači da piše o sebi..."

odoh!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/izvjesce-una-tehnoloske-tvrtke-poput-am
azona-i-alphabeta-gutaju-sve-vise-struje/2678189.aspx?index_ref=clanak_vije
sti_najnovije_d


čitam ovo i nekak se igram babe vange? dakle, predviđam budućnost u kojoj će se ljudi pograbiti i poubijati zato kaj neće imati dovoljno štroma...za svoje selfije, fotke, instagrame i sve ostale sajtove na kojima žive svoj život umjesto stvarnosti. a to će vrlo skoro postati stvarnost. jer, nek se svatko od vas (nas) zapita, koliko i kako je u stanju živjeti bez tih svih digitalnih blagodati i ne biti ovisnik? nisam fataljist, nisam teoretičar zavjere već samo čituckam, razmišljam...razmišljam i donosim zaključke! no, baš me briga, ionako me neće biti za tih cca deset let tak da boli me đon!

Ideš..
Oštroumno..

Pa i tak I tak se ubijaju
tisućama godina..

I što je tu novo..

A Kak....
A Tak...

jutro wasy. u pravu si, čovjek se kolje i tamani kao nijedna druga živa vrsta. jer, oni sav životinjski svijet tamani drugu vrstu a rijetko i gotovo nikad svoju. ali, bitno će biti drugačije u ovom što slijedi, jer će nakon dvije tisuće godina istrebljivanja čovjeka po čovjeku od strane bijelaca prema svim drugim rasama (crni, žuti, čokoladni) bijelci početi sami sebe tamanit zbog gluposti, a ne radi profita. jer, do sada su uglavnom bijelci zbog profita ubijali i istrebljivali druge ljude, a sada će iz obijesti i gluposti početi tamaniti jedni druge jer neće biti resursa za njihovu dokonost i zabavu! a to je, priznati ćeš ipak "viši" stupanj ljudske pohlepe i gluposti. no, kak reče A.A. ljudska glupost je neizmjerna. sva sreća da nećemo uglavnom svjedočiti tome jer po mojoj procjeni to će biti za cca 20-50 godina (ako ne i prije)?