HIPOKRIZIJA

Kaj vama ne idu na žifce na blogu ovi debilni „razgovori” između ovih četvero? Meni da! I zato ću ubacit pomalo svojih gluposti, tek toliko, kak bi rekel duhoviti Milanović „šaraj malo”.

Pa ću tako pripomenuti da je starost dobra, između ostalog, i stoga što te ne pucaju ovakvi glupi hormoni kojima svjedočimo ovih dana. Kokotići se zakačili i kukuriču. A ne znaju da će kokice kljucati i dalje po svome, bez obzira na njihovu galamu. Jedino me brine ostatak „domaćina” u kokošinjcu i praščaku, kao da su svi pozaspali? Jer, ako se činiš nevidljivim, ne znači da jesi taj. Iako i ovo moje zgleda ko kad svinja rokće u svom praščaku bez obzira kaj druge životinje na farmi čine?
Izgleda da je ovdje na blogu postalo poželjno postići što više stupidnosti u pisanju i komentiranju? Tko će kome veću kajlnu, ko će koga više uvrijedit, ponizit a ljudi (iza nickova su ipak samo ljudi) ne shvaćaju da govoreći o drugima, u stvari govore o sebi?

Još par dana premiuma i boravka na iskrici iskoristit ću za bacit par svojih misli i preokupacija ovih dana.

Kaže mi dragi jučer da je s balkona vidio dvoje starčeka kak se drže za ruke i dok mi je to pričao, zasuzile su mu se oči. Pa smo se zagrlili i malo popričali o sebi, našoj stvarnosti i starosti, o tome kako je u ovim nekim letima važnije imati nekog svog, npr partnera! Jer, kako sam pročitala ovih dana, više nas ne gledaju npr kao ženu-profesoricu hrvatskog jezika ili muškarca-inžinjera, već nas samo gledaju kao 80-godišnjeg muškarca i ženu! Izgubili smo sve svoje atribute npr vezano uz profesiju koju smo radili cca 40 godina, sve atribute roditelja jer su djeca odrasla i rijetko nas se sjete (barem telefonski) a još rjeđe dođu, većina prijatelja je već pokojna ili se povukla u svoja gnijezda, siti svega i svakoga, vegetirajući između ponekog obroka i glavnog obroka od tableta!

I moš ti glumit sebi i drugima da si kit nakon pol stoljeća, i može ona glumit da je milfača najbolji izbor žene, ali..ali....tempi pasati!

No, nije sve ni u godinama, one su ipak samo broj. Svi mi sebe iznutra vidimo kao da smo još ono djevojče ili dečec, onaj ili ona koja žari i pali negdje na nekom podiju, u nekom krevetu, na nekoj stručnoj tribini. Jer, unatoč i uprkos, sve svoje nosimo sa sobom do duboko u starosti ako ju doživimo? Dakle, onakav (glup) ako si u mladosti još ćeš više biti u starosti (ili obrnuto)!

Ja i kad se trudim glupirati i ovdje piskarati, ispadne suvislo. Nažalost, ovdje dugo već nema pismenih i pametnih ljudi s kojima bi čovjek prodivanio. Jer, i za zajebanciju i humor valja imati i duha i pameti. Inače, oni koji nisu i ne mogu, pričaju viceve. A ovdje na iskrici zadnje vrijeme su baš prevladali neki loši vicevi. Di je to od onog „kafića uzdravlje”? Ni do koljena.

Ali, kako to biva na svakoj farmi, raznih pernatih i dlakavih životinja, tako i ovdje, glavno da se valjamo u blatu! To što i sami činimo to blato, nikog nije briga, jer mislimo ako zatvorimo oči i odhrčemo zimski san, nestati će sva ta prljavština? Ma jok, samo će se jama produbljivati i blato slagati ako ne ukažemo ili ne prokažemo "sumnjivce"? Dapače, proizvodnja kad krene, nezaustavljiva je u multipliciranju, što više blata više i užitka, kaj ne dečki i curke? Eto, toliko od mene uz kavu jutrom! Ugodno vam pra(š)čakanje!

p.s. zatvaram komentiranje, jer ovo je ipak samo moj praščak!